Katolička Crkva 29. srpnja slavi svetu Martu, njezinu sestru Mariju i brata Lazara – troje bliskih prijatelja Isusa iz Betanije. Njihov dom bio je mjesto gdje se Isus rado zaustavljao, gdje je bio prihvaćen i ljubljen. To prijateljstvo s Gospodinom danas nam je snažan uzor jer pokazuje kako vjera, povjerenje i ljubav mogu pokrenuti i ono što se čini nemogućim.
Do prije nekoliko godina, taj se datum odnosio samo na svetu Martu, ali od 2021. godine Crkva liturgijski slavi i njezinu sestru Mariju te brata Lazara.
Njihov odnos s Isusom bio je duboko osoban i pun pouzdanja – upravo onakav kakav bi svaki vjernik trebao njegovati.
Vjera koja ne odustaje
Kada je Lazar teško obolio, sestre su poslale poruku Isusu, snažnu molitvu:
„Gospodine, onaj koga ljubiš je bolestan.“
(Iv 11,3)
Ove jednostavne riječi sadržavaju sve – i vjeru, i ljubav, i bol. Isus, međutim, nije odmah došao, nego je ostao još dva dana ondje gdje je bio. Čekanje je postalo prostor vjere. Marta ga je ipak dočekala s riječima koje su potresle Nebo:
„Gospodine, da si ti bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zamoliš od Boga, Bog će ti dati.“ (Iv 11,21–22)
Zato se sveta Marta danas štuje kao zaštitnica kućanstva, hotelijera, domaćica, ali i onih u „nemogućim situacijama“. Njezina molitva bila je jednostavna, ali duboka koja je izmolila Lazarovo uskrsnuće.
Molitva od samo sedam riječi
Ta ista vjera sadržana je i u molitvi koju je sveta Elizabeta od Presvetog Trojstva često molila za druge: „Gospodine, bolestan je onaj koga ljubiš.“
To su bile riječi Marte i Marije, koje je Elizabeta uzimala kao zagovor za sve kojima je bila potrebna Božja pomoć. Jer svaki čovjek za kojeg molimo zapravo jest „onaj koga Krist ljubi“ – jedinstveno i neponovljivo biće, obuhvaćeno Njegovom bezuvjetnom ljubavlju.
Ovu molitvu možemo prilagoditi i drugim potrebama:
Gospodine, onaj koga ljubiš… pati.
Gospodine, onaj koga ljubiš… je sam.
Gospodine, onaj koga ljubiš… je u strahu.
Gospodine, onaj koga ljubiš… te ne poznaje.
Gospodine, onaj koga ljubiš… treba tvoju pomoć.
To je molitva koja ne koristi mnogo riječi, ali progovara iz srca punog pouzdanja. Isus ne ignorira takve molitve – On zna kada i kako uslišati.
Moćna molitva Bogu Ocu, koju je sam zatražio
Marta i Marija – dvije dimenzije svetosti
U kući iz Betanije Marija je slušala Gospodina, a Marta ga posluživala. Isus je rekao:
„Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ za mnogo toga, a samo je jedno potrebno. Marija je izabrala bolji dio“ (Lk 10,41–42).
Ali nije ukorio Martu zbog služenja – nego ju je pozvao da shvati kako i služenje treba biti prožeto ljubavlju, usmjereno na Boga. Sveti Pavao to sažima: „Ako ljubavi nemam, ništa mi ne koristi“ (1 Kor 13).
Stoga je Marta uzor onima koji požrtvovno služe bližnjima, a Marija uzor onima koji biraju molitvu i kontemplaciju. Dvije sestre dva puta jedna svetost.
A Lazar?
Prema Evanđelju po Ivanu (Iv 11, 1-44), Lazar se teško razbolio. Vidjevši da mu je život u opasnosti, njegove sestre, Marta i Marija, poslale su nekoga na mjesto gdje je bio Isus s porukom: “Gospodine, onaj koga ljubiš je bolestan.” Zapanjujuće je da Isus nije odmah otišao u susret svom prijatelju.
Naprotiv, on ostaje tamo gdje je bio sve dok se iznenada ne odluči vratiti u Judeju. Odjednom, kaže svojim učenicima: “Lazar, naš prijatelj, zaspao je; ali ja ću ga probuditi” – ovim je Gospodin mislio na Lazarovu smrt, a ne na njegovo usnuće, kako su mislili učenici.
Moćna molitva koju Isus traži: Obećava pobjedu u najtežim napastima
Isus je počeo plakati (Iv 11, 35)
Tek nakon četiri dana Gospodin Isus stiže u Betaniju. Tamo je našao Martu i Mariju i, vidjevši njihovu bol zbog bratove smrti, sažalio se nad njima i zaplakao. Vidjevši to, prisutni Židovi uzviknuše: “Kako ga je volio!”
Nekoliko odlomaka Svetog pisma bilježi, s takvom rječitošću, Gospodinove osjećaje. Kako je velika bila Isusova ljubav prema prijatelju! Kako je bolna smrt čak i za čovjeka koji je Bog stvorio! I, u isto vrijeme, kolika je Božja moć!
Isus, stigavši na mjesto groba, povika: “Lazare, izađi van! I izađe mrtvac, ruku i nogu svezanih zavojima, a lica omotanog pokrovom. Isus im reče: Odriješite ga i pustite neka ide (Iv 11, 43-44).
“I svatko tko živi i vjeruje u mene nikada neće umrijeti. Vjeruješ li u ovo?” (Iv 11, 26)
Sveti Lazar je onaj koji prima “novi život” od Boga. On je predslika koliko Bog voli svoju djecu, koliko je Sin sposoban ljubiti one koji njega ljube. Blizina i prijateljstvo s Isusom potpuno su “preobrazili” Lazarevo postojanje. On je bio uzdignut iznad smrti kako bismo vjerovali u slavu Božju, kako bismo vjerovali da ni smrt ni grijeh nemaju konačnu riječ i da bi naša nada bila neiscrpna. Njegovo uskrsnuće “unapreduje” Kristovo, a time i naše uskrsnuće. “Ja sam uskrsnuće. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će; i tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada” (Iv 11, 25-26).
Molitva od tri riječi za koju je Isus rekao: ‘Izgovori je klečeći, Bog će je uvijek uslišati’
