Otkako je ruski predsjednik Vladimir Putin dao naredbu za početak invazije na susjednu Ukrajinu, svijet se nepovratno promijenio i mnogi nekadašnji saveznici ili barem kulturno reći suradnici pretvorili su se u neprijatelje, odnosno u zemlje koje jednostavno jedna drugoj ne vjeruju. Jedan takav primjer upravo je Francuska koja već godina žestoko zastupa stav kako se Europa mora braniti.
Novinarka Politica Laura Kayali u svojem članku opisuje kako se upravo ta moćna zemlja priprema za mogući sukob.
“Vojni regrutni centar preko puta Eiffelova tornja, u povijesnoj École Militaire u otmjenom 7. pariškom arondismanu, ispunjen je promotivnim plakatima oružanih snaga. U predvorju sam upoznala 26-godišnju Charlotte, koja trenutačno radi u marketingu za privatnu tvrtku, ali razmišlja o pridruživanju francuskoj vojsci. “Geopolitički kontekst potiče me da se prijavim i služim, koristeći svoje vještine. Ponekad se pitam zašto radim u marketingu kad bih mogla biti lingvistica u vojsci ili obavještajnoj službi.“, rekla mi je. Geopolitički kontekst na koji se poziva očit je svima u Francuskoj, koja je u samom središtu europskih napora da se prilagodi promjeni stava Sjedinjenih Država prema svojim saveznicima u NATO-u i EU-u”, stoji na samom početku članka.
Ismijavanje nekadašnjih saveznika
Charlotte je kazala novinarki Politica kako je studirala ruski jezik te da smatra kako Europljani moraju postati “suvereniji” jer se više ne mogu osloniti na američkog predsjednika Donalda Trumpa da će braniti kontinent od Rusije. I spremna je pomoći.
Trump i dalje antagonizira tradicionalne europske saveznike Sjedinjenih Država, ismijavajući ih nazivajući ih “slabima“ i „raspadajućom skupinom nacija“, a Francuska, s druge strane, želi dokazati da nije u pravu. Poput mnogih drugih europskih zemalja, Francuska Rusiju vidi kao rastuću prijetnju kontinentu. Upravo zato, navodi Politico, sprema se obraniti od onoga što je načelnik Glavnog stožera, general Fabien Mandon, nazvao „nasilnim iskušenjem“ iz Rusije u sljedeće tri do četiri godine, koje bi Francuska morala dočekati bez mnogo, ako uopće ikakve, pomoći iz Washingtona. Kako bi to postigla, Francuska povećava vojnu potrošnju, ubrzava proizvodnju oružja i udvostručuje pričuvne snage.
Francuska će od sljedeće godine ponovno uvesti dobrovoljno služenje vojnog roka za mlade odrasle osobe, ponajprije 18- i 19-godišnjake. Cilj je sljedećeg ljeta upisati 3.000 novih ročnika, 10.000 do 2030. i 50.000 do 2035. godine. Ovi obrambeni napori dolaze u trenutku kada većina europskih država mora iz temelja preispitati svoju sigurnosnu politiku, najznačajnije još od kraja Hladnog rata.
Od riječi do djela
Izazov je još veći jer postaje sve jasnije da se više ne mogu oslanjati na Sjedinjene Države kao glavnog jamca sigurnosti. Više američkih predsjednika, uključujući Baracka Obamu i Joea Bidena, upozoravali su tijekom posljednjeg desetljeća da će se Washington kad-tad morati usredotočiti na indo-pacifičku regiju umjesto na Europu, no Trumpova administracija već je te riječi pretvorila u djela. To baca reflektor na Francusku, jedinu nuklearnu silu u EU-u i zemlju s neovisnom vojnom industrijom, koja već dugo upozorava da kontinent mora postati autonomniji u područjima poput tehnologije i obrane.
Prema stručnjaku za obrambenu politiku i predavaču na javnom istraživačkom sveučilištu Sciences Po Guillaumeu Laganeu, način na koji će Francuska i Njemačka reagirati u nadolazećim mjesecima i godinama odredit će hoće li se ostale europske zemlje osloniti na njih u obrani Europe ili će pokušati zadržati bilateralne veze s Washingtonom nauštrb jedinstva EU-a i NATO-a.
„Ako Francuska i Njemačka ponude vjerodostojne opcije, europske će zemlje oklijevati; ako ne, neće. Ako je jedino američko jamstvo vjerodostojno, učinit će sve da ga kupe.“, rekao je. Kako bi se predstavila kao vjerodostojan vođa, dodao je, Francuska bi mogla razmotriti razmještaj borbenih zrakoplova Rafale sposobnih nositi nuklearno oružje u Njemačkoj ili Poljskoj; nadoknaditi sposobnosti koje bi SAD mogao povući; te zamijeniti američke vojnike koji napuštaju Europu francuskim snagama.
Znali su da će se ovo dogoditi
Francuska elita je oduvijek znala da će ovaj trenutak doći. “Nismo ni iznenađeni, ni šokirani, niti u poricanju. Naš prvi kratkoročni test je Ukrajina. Mi Europljani moramo se organizirati kako bismo se suočili s tom stvarnošću i prilagodili, a da nas ne zatekne nespremne.“, izjavio je u intervjuu visoki dužnosnik francuskog ministarstva obrane. Kako je navela Laura Kayali u svojem članku razgovarala je proteklog tjedna s francuskim i europskim dužnosnicima u Parizu i drugdje kako bi procijenila kako doživljavaju antagonizam iz Washingtona. U mnogim slučajevima pristala je ne objaviti njihova imena kako bi mogli otvorenije govoriti u trenutku visokih napetosti sa Sjedinjenim Državama i među europskim saveznicima.
Nepovjerenje Francuske prema Americi seže u 1956. godinu, kada je američki predsjednik Dwight Eisenhower prisilio Francusku i Britaniju da odustanu od vojne intervencije kojom su htjele ponovno preuzeti kontrolu nad Sueskim kanalom od Egipta, ostavivši Pariz s osjećajem izdaje i poniženja. Ffrancuska obrambena politika se tada temeljila na pretpostavci da SAD nije pouzdan saveznik i da bi se zapadnoeuropska država, ako zatreba, trebala moći braniti sama. Sjećanje na Suesku krizu pridonijelo je odluci bivšeg predsjednika Charlesa de Gaullea da napusti NATO i razvije vlastiti nuklearni program.
Danas europske prijestolnice, koje su dosad oklijevale razmišljati o sigurnosnoj arhitekturi kontinenta bez SAD-a, sve više uviđaju da je Francuska možda cijelo vrijeme bila u pravu. “Postoji svojevrsna intelektualna potvrda francuskog stajališta, koje priznaje da se interesi saveznika ne podudaraju uvijek i da je američko sudjelovanje u europskoj sigurnosti bilo rezultat usklađivanja koje nije bilo vječno“, rekao je Élie Tenenbaum, direktor pariškog instituta IFRI.
Slamanje Europske unije?
Trumpove omalovažavajuće izjave o Europi došle su samo nekoliko dana nakon američke Nacionalne sigurnosne strategije koja je, tanko prikriveno, pozvala na promjene režima u europskim zemljama. Procurjela dulja verzija dokumenta otvoreno navodi da bi SAD trebao odvući Austriju, Mađarsku, Italiju i Poljsku od EU-a.
U mjesecima prije objave strategije, Trumpova administracija više je puta dovodila u pitanje američku predanost NATO-ovu članku 5. o kolektivnoj obrani te najavila smanjenje američkih snaga u Rumunjskoj. Još je upečatljivije to što su SAD zaprijetile aneksijom Grenlanda silom i približavaju se Rusiji, uključujući mirovne pregovore o okončanju rata u Ukrajini. Utjecajni stručnjaci u Njemačkoj, jednoj od najviše proameričkih zemalja u Europi, više ne gledaju na Washington kao na saveznika. Danska vojna obavještajna služba sada je SAD svrstala u sigurnosni rizik.
U tom kontekstu, manje europske zemlje očekuju da veće preuzmu vodstvo.”Trebamo da veće zemlje pokažu put. Francuska je po tom pitanju dosljedna već dugo, Njemačka je također ključna. Uvijek pomaže kada vode primjerom“, naglasio je europski obrambeni dužnosnik iz srednje velike države. Jedan europski diplomat iz Pariza ponovio je taj poziv na francusko vodstvo: „Trebamo da Macron preuzme inicijativu u europskoj obrani. Tko će to učiniti ako ne Francuska?“ Drugi europski dužnosnik rekao je da bi Francuska mogla postati „političko i vojno središte“, dodajući da je Pariz spreman voditi zajedno s Londonom, Berlinom, Rimom i Varšavom.ž
Nisu svi spremni
Od početka rata u Ukrajini 2022. godine Pariz se okrenuo Europi i ponovno uložio u NATO. Desetljećima je Francuska zanemarivala Savez te se uglavnom usredotočivala na udaljena područja poput afričkog Sahela, iz kojeg se francuska vojska na kraju morala povući nakon niza državnih udara. Francuska danas predvodi multinacionalnu NATO-ovu borbenu skupinu u Rumunjskoj, ojačala je svoju vojnu prisutnost u Estoniji i pregovara o raspoređivanju vojnika u Finskoj. Za zemlje na prvoj crti, prisutnost nuklearne sile na njihovom tlu i dalje je ključno sredstvo odvraćanja Rusije.
U prvom testu sposobnosti Europe da razmišlja o vlastitoj sigurnosti bez SAD-a, Pariz je – zajedno s Londonom – uspostavio tzv. koaliciju voljnih kako bi planirao sigurnosna jamstva za poslijeratnu Ukrajinu. To je važan korak u europskom vođenju obrambenog planiranja i francuska je uloga vodstva dočekana s odobravanjem u europskim prijestolnicama. No, mnoge od njih još uvijek oklijevaju rasporediti vojne snage u Ukrajinu bez američke potpore.
Iako su mnogi ovo u Francuskoj očekivali, nisu svi sretni. Na ovogodišnjem Kongresu francuskih gradonačelnika, utjecajnom godišnjem skupu u Parizu, Mandon je pozvao lokalne dužnosnike da pripreme svoje građane na mogući rat s Rusijom u nadolazećim godinama. Upozorio ih je da je Francuska u opasnosti ako nije spremna na žrtvu. „Ako naša zemlja posrne jer nije spremna prihvatiti gubitak svoje djece… ili… trpjeti ekonomske posljedice jer će prioriteti ići u obrambenu proizvodnju“, rekao je, „ako na to nismo spremni, onda smo u opasnosti. Ali vjerujem da imamo moralnu snagu.“
Njemačka je u boljoj poziciji
Otprilike 24 sata kasnije, o tome je govorila cijela zemlja. I krajnje desne i krajnje lijeve stranke optužile su Mandona za huškanje na rat i prekoračenje ovlasti. Nije na njemu, tvrdili su, da govori gradonačelnicima; njegov je posao slijediti političke naredbe. Čak su i u taboru Emmanuela Macrona zastupnici privatno priznali da je generalova formulacija bila nespretna, iako je poruka bila valjana. Na kraju ga je francuski predsjednik javno podržao.
“Ako si u pravu prerano, onda si u krivu“, izjavio je visoki francuski vojni časnik za Politico. “Intelektualno smo spremni razumjeti što se događa u smislu prebacivanja tereta, ali zapravo nemamo sredstva da predvodimo Europu. Francusko vodstvo ima smisla, logično je s obzirom na našu relativnu težinu, iskustvo i sposobnosti, i europske zemlje to prepoznaju, ali postoji nesrazmjer između riječi i djela“, rekao je Tenenbaum iz IFRI-ja, dodavši da je Njemačka trenutačno u boljoj poziciji.
Iako je Macron obećao povećanje obrambene potrošnje, vrlo je malo vjerojatno da će fragmentirana Nacionalna skupština do 31. prosinca usvojiti proračun za 2026. Francuski predsjednik rekao je da će vojni izdaci sljedeće godine porasti za 6,7 milijardi eura, čime će ukupna obrambena potrošnja premašiti 57,1 milijardu eura. U usporedbi s tim, njemački su zastupnici ovoga tjedna odobrili 50 milijardi eura za nabavu oružja dok bi njemačka vojna potrošnja trebala sljedeće godine premašiti 82 milijarde eura. “U nadolazećim godinama doći će do novog balansa između Francuske i Njemačke“, rekao je treći europski diplomat iz Pariza.
Le Pen želi izvući Francusku iz NATO-a
Veleposlanstva europskih zemalja u Parizu prate političku situaciju u Francuskoj „kao mlijeko na štednjaku“, osobito uoči predsjedničkih izbora 2027., na kojima Nacionalni skup trenutačno vodi u anketama. Iako bi i Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo mogle vidjeti dolazak nacionalista na vlast, njihovi sljedeći opći izbori nisu zakazani prije 2029.
Europski diplomati u Parizu uspoređuju moguće predsjedništvo Marine Le Pen ili Jordana Bardelle s Trumpovim povratkom u Bijelu kuću kada je riječ o promjenama u francuskoj sigurnosnoj i obrambenoj politici. Samo dan nakon što je Macron obećao da će se Francuska pridružiti multinacionalnim snagama za očuvanje mira u Ukrajini ako se postigne sporazum s Rusijom, Bardella je ponovno potvrdio protivljenje svoje stranke slanju francuskih vojnika.
Marine Le Pen je u rujnu potvrdila da bi, ako bude izabrana predsjednica, povukla Francusku iz integriranog zapovjedništva NATO-a. Drugi visoki francuski vojni časnik umanjio je važnost tog obećanja, tvrdeći da bi vrh vojske mogao uvjeriti Le Pen da promijeni stav. Ipak, priznao je da bi odbijanje Nacionalnog skupa da pošalje vojnike u Ukrajinu „postalo problem“ za koaliciju voljnih. Le Pen je također obećala potpuno poništiti Macronovu ponudu za razgovore s europskim zemljama o tome kako bi francusko nuklearno odvraćanje moglo pridonijeti sigurnosti Unije. U nastojanju da pokaže vodstvo, francuski predsjednik trenutačno razgovara s nekim državama o ulozi koju bi francusko nuklearno oružje moglo imati u odvraćanju Rusije izvan francuskih granica.
Na pitanje bi li bila otvorena za skladištenje francuskog nuklearnog oružja u Poljskoj i Njemačkoj, nešto što čak ni Macron nije predložio, odgovorila je: „Ma dajte. Apsolutno ne, jer nuklearna sila pripada Francuzima.“
Promjena vodstva
Neke europske zemlje žele učiniti što je više moguće s Macronom već sada, uoči mogućeg drastičnog zaokreta politike 2027. godine, dok su druge zabrinute zbog političke budućnosti Francuske i pitaju se kako bi promjena vodstva mogla utjecati na pariške obveze. Prema riječima utjecajnog francuskog zastupnika koji se bavi obrambenom politikom, nedavna odluka Poljske da dodijeli ugovor za podmornice Švedskoj umjesto Francuskoj djelomično je motivirana zabrinutostima u Varšavi oko političke budućnosti Francuske. „Nestabilnost francuskog političkog života je zastrašujuća. Poljska se smrtno boji Bardelle“, rekao je.
Zemlje poput Rumunjske i dalje Francusku vide kao ključnog pružatelja sigurnosti i pozdravile bi dolazak dodatnih francuskih snaga kako bi se nadoknadio odlazak američkih vojnika. No dužnosnici iz te jugoistočne europske zemlje znaju da bi angažman Pariza mogao imati rok trajanja. “Za dvije godine su izbori; Macronov nasljednik bit će manje sklon držati vojnike izvan Francuske“, rekao mi je jedan od njih.
