Podvodna internetska infrastruktura prenosi 95 posto svjetskih podataka s više od milijun kilometara kabela na morskom dnu.
Stotine tisuća kilometara podvodnih kabela trenutno bez ikakve kontrole i lako bi mogle biti oštećene ili uništene i među određenim se krugovima javljaju pitanja – što ako ih Rusija odluči sabotirati?
Amerikanci u posljednje vrijeme primjećuju više aktivnosti Rusije oko kabela na morskom dnu i zabrinuti su zbog moguće sabotaže na kritičnom dijelu svjetske internetske infrastrukture, prenosi Euronews.
Vrh trenutačne ruske vlasti prošle je godine otvoreno rekao da Rusija nema problema s uništavanjem podvodne neprijateljske kabelske komunikacije.
Trenutačno je u svijetu postavljeno 1,1 milijun kilometara takvih kabela kojima se prenosi oko 95 posto svjetskih podataka i zvuka. A oštetiti ih se stvarno može na više načina. Na primjer nanošenjem fizičke štete. Netko bi mogao vući sidro po morskom dnu i tvrditi da je to slučajan potez ribarskog broda. Brodski operateri mogu isključiti sustav automatske identifikacije i oštetiti kabele bez traga. Onima koji žele izvesti napada na raspolaganju su i podvodni eksplozivi ili dronovi, a napadi na kabelsku infrastrukturu su uz to i prilično jeftini.
Ključno je vjerojatno, tvrde neki od euro eksperata, to što je jako teško dokazati jeli napada bio namjeran ili se riječ o slučajnoj nesreći.
No, ipak, prema riječima istih tih stručnjaka, malo je vjerojatno da bi bilo koja vlada imala mogućnosti ili želju pokrenuti napad većih razmjera na kabelsku mrežu jer bi takav veći koordinirani napad nadležna tijela lakše prepoznala i time zaustavila naknadne napade.
Otvoreno more
E sad dolazimo do dijela koji stvar čini dodatno kompliciranom. Naime, svaki ocean koji nije u neposrednom teritoriju ili gospodarskom pojasu neke zemlje smatra se otvorenim morem. Regulacija je ovdje nejasna, a velika većina kabela važnih za EU nalazi se upravo na otvorenom moru.
I dok su neke zemlje EU-a bolje su pripremljene za mogući napad od drugih, kao Francuska, Irska i Portugal, među manje spremnima je Njemačka, gdje je za nautičke prekršaje nadležna državna policija, no ne primjerice i mornarica.
EU je svakako zabrinut za mogućnost kibernetičkih, ali i fizičkih napada na dnu i već je donio preporuke kojima svoje članice poziva da zaštite podvodnu infrastrukturu. Ostaje za vidjeti kako će se u razdoblju koje slijedi razvijati ova “podmorska sigurnost” podataka koji svakodnevno gotovo pa pokreću svijet kakav danas znamo.
J.T.
