Hrvatska rukometna reprezentacija ostvarila je izvanredan uspjeh na Svjetskom prvenstvu 2025. godine, osvojivši srebrnu medalju nakon finalnog susreta s Danskom. Unatoč porazu od 32:26, naši su rukometaši pokazali iznimnu borbenost i kvalitetu tijekom cijelog turnira.
Na putu do finala, Hrvatska je u polufinalu svladala Francusku rezultatom 31:28, osiguravši tako svoje mjesto u završnici. Ovo je bio prvi plasman Hrvatske u finale Svjetskog prvenstva nakon 16 godina.
Po povratku u domovinu, za reprezentaciju je organiziran svečani doček na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Tisuće navijača okupilo se kako bi pozdravilo viceprvake svijeta, a u programu su sudjelovali izvođači poput Prljavog kazališta, Daleke obale, Zaprešić Boysa i Marka Perkovića Thompsona.
Most nezavisnih lista izdao je priopćenje u kojem oštro kritizira gradonačelnika Ivicu Puljka, smatrajući da je Split propustio odati priznanje svojim sugrađanima koji su sudjelovali u povijesnom uspjehu hrvatskog rukometa. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
“Besmisao vladavine gradom dobio novi epilog, a već smo mislili da smo sve vidjeli.
Svjetski viceprvaci ne zaslužuju prijem kod gradonačelnika, a kamoli priliku za nešto više. Osobni afiniteti ili nedostatak vremena ostaje otvoreno pitanje sve dok se pobliže ne promotre aktivnosti gradonačelnika Puljka zadnjih dana.
Marin Šipić, Mateo Maraš i Ivica Maraš (glasnogovornik reprezentacije) očito nisu dovoljno vrijedni pažnje, a ne zaslužuju ni elementarnu kulturu i poštovanje predstavnika grada da bi im se odali čast i priznanje za nemali uspjeh.
Kako je moguće da slavonsko selo Kruševica dočekuje sina iseljenika koji je rođen i živi u Berlinu, a jedan Split, dični sportski grad, gluhonijem stoji čekajući da vrijeme odnese ili zataška velebni uspjeh hrvatskog nacionalnog sporta, u kojem su velike dionice odradili baš njegovi sugrađani? Malo tko da nije više puta pogledao i ježio se na Šipićev gol sa zvukom sirene koji nas je odveo u finale.
Razumnog objašnjenja za ovakvo postupanje nema, osim možda dobre vjere da je gradonačelnika i njegovu svitu sram neulaganja u sport u gradu pa se ne smatra dostojnim pogledati momcima u oči znajući da je za njih i njima slične napravio – baš ništa.
Ovaj se grad nekad ponosio svojim uspjesima, onim sportskim ponajviše. Što mu se dogodilo i kako smo to počeli tolerirati, ostaje na svakome od nas. Vrijeme polaganja računa je blizu. Hoćemo li ih znati naplatiti?”, poručili su.
Moja reakcija na članak je…
