Izbor Joséa Antonia Kasta za predsjednika u Čileu pojačava obnovljeni pomak prema desnici u glavnim latinoameričkim gospodarstvima i označava preokret lijevo orijentirane “ružičaste plime” koja je zahvatila regiju početkom 2000-ih, pie BneIntelliNews.
Kast, desničarski konzervativac koji je pobijedio ljevičarskog kandidata u drugom krugu izbora 14. prosinca, preuzet će dužnost u ožujku 2026., čime će se okončati četverogodišnja progresivna vladavina Gabriela Borića. Njegova pobjeda dolazi u trenutku kada konzervativni kandidati vode u anketama za predsjedničke izbore u Kolumbiji i Peruu sljedeće godine, dok bi u utrci u Brazilu 2026. saveznik ili bliski rođak bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara mogao izazvati ljevičarskog aktualnog predsjednika.
Potencijalno preusmjeravanje približilo bi nekoliko najvećih južnoameričkih gospodarstava Washingtonu u trenutku kada druga administracija predsjednika Donalda Trumpa vrši pritisak na latinoameričke vlade da se bliže usklade sa SAD-om u pogledu provedbe migracijskih zakona, javne sigurnosti i svrstaju se na stranu SAD- u u borbi protiv Kine, strateške konkurencije. Analitičari ovu američku politiku opisuju kao oživljenu Monroeovu doktrinu koja potvrđuje američku dominaciju nad zapadnom hemisferom i direktno uplitanje. Ipak, odgovor regije bio je izrazito neravnomjeran, oblikovan koliko domaćom politikom toliko i kalkulacijama o pristupu američkom tržištu i vrstom povlaštenog trgovinskog tretmana koji je Trump pružio odabranim regionalnim saveznicima.
Nagrade za usklađivanje s američkom politikom
U studenom je Washington sklopio okvirne trgovinske sporazume s četiri zemlje kojima vladaju čelnici skloni Trumpu – Argentinom, Ekvadorom, Salvadorom i Gvatemalom – nudeći ublažavanje carina na odabrani uvoz u zamjenu za ukidanje necarinskih barijera i odricanje od poreza na digitalne usluge za američke tehnološke tvrtke.
Sporazumi omogućuju bescarinski pristup proizvodima koji se ne proizvode u SAD-u, poput ekvadorskih banana i kave, uz zadržavanje osnovnih carina od 10% na robu iz Salvadora, Gvatemale i Argentine te 15% na uvoz iz Ekvadora. Aranžmani pokazuju spremnost Washingtona da nagradi političku suradnju ekonomskim poticajima.
Čileanski nagib prema desnici slijedi slične poteze i u drugim dijelovima Južne Amerike. Argentinski predsjednik Javier Milei, izabran krajem 2023. na radikalno ekonomsko libertarijanskoj platformi, obnovio je bliske veze sa SAD-om kao temelj svoje vanjske politike, dok je kod kuće promovirao deregulaciju tržišta i fiskalnu štednju. Trump je nagradio tu odanost: u listopadu je ministar financija Scott Bessent finalizirao valutnu swap liniju od 20 milijardi dolara s argentinskom središnjom bankom kako bi podupro peso uoči ključnih međuizbora, kojima je Milei na kraju pobijedio. Bessent je intervenciju opisao kao “most do izbora”, naglašavajući spremnost Washingtona da usmjeri značajne resurse za podršku ideološkim saveznicima.
U Boliviji je izbor predsjednika desnog centra Rodriga Paza Pereire u listopadu okončao gotovo dva desetljeća vladavine krajnje ljevičarskog Pokreta za socijalizam, otvorivši vrata opreznom resetiranju s Washingtonom koji želi ulagati u zemlju bogatu litijem.
Drugdje su vlade koje kombiniraju konzervativizam s jakom izvršnom vlašću dale prioritet pragmatičnoj suradnji. Predsjednik Salvadora Nayib Bukele, Trumpov miljenik, blisko je surađivao sa SAD-om po pitanju migracija i sigurnosti, čak i dok međunarodne skupine za ljudska prava kritiziraju njegovu domaću politiku i represivni aparat, koji su ozbiljno narušili vladavinu prava. U travnju je Bukele potpisao kontroverzni sporazum s Washingtonom o smještaju kriminalaca deportiranih iz SAD-a u njegovom vodećem mega-zatvoru CECOT.
Paragvaj, kojim vlada konzervativna stranka Colorado, održava tradicionalno bliske diplomatske i vojne veze s Washingtonom, iako je javni entuzijazam za američko vodstvo oslabio mežu narodom.
Ljevičarski otpor
Na suprotnom kraju spektra nalaze se lijevo orijentirane vlade koje su zauzele oprezniji ili otvoreno konfrontacijski stav. Unatoč napetostima povezanim s Trumpovom podrškom osuđenom bivšem predsjedniku Jairu Bolsonaru – što je dovelo do toga da je Washington prošlog kolovoza uveo 50% carina na brazilski izvoz – brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva nastojao je očuvati radne odnose s Bijelom kućom. Veze su se poboljšale nakon sastanka u Maleziji, što je utrlo put postupnom ublažavanju kaznenih carina. Ipak, iskusni ljevičarski vođa produbio je ekonomski i diplomatski angažman s Kinom i drugim zemljama u usponu putem trgovinskog bloka BRICS. Lula se također zalaže za sporazum o slobodnoj trgovini između regionalnog bloka Mercosur i Europske unije, uokvirujući brazilsku vanjsku politiku oko strateške autonomije.
U Kolumbiji su odnosi sa SAD-om postali zategnutiji pod ljevičarskim predsjednikom Gustavom Petrom, izabranim 2022. kao prvi ljevičarski vođa u novijoj povijesti zemlje. Kolumbija, dugo ključni američki saveznik u borbi protiv trgovine drogom, osporila je pristup Washingtona i kritizirala američke vojne napade na Karibima usmjerene na navodne brodove za prijevoz droge, zalažući se za preispitivanje takve politike. U listopadu su SAD sankcionirale Petra zbog navodnog neuspjeha u suzbijanju trgovine drogom, a Trump ga je nazvao “ilegalnim dilerom droge”. Bogota je uzvratila obustavom dijeljenja obavještajnih podataka s američkim agencijama, iako je kasnije pojasnila da će se suradnja protiv narkotika nastaviti.
Meksička ljevičarska vlada, koju sada vodi predsjednica Claudia Sheinbaum, također se suočila s pritiskom Washingtona, posebno zbog migracija, trgovine drogom i sporazuma o podjeli vode i riječnog toka. No, unatoč povremenim trenjima, Trump je pohvalio Sheinbaum kao “divnu” i “hrabru”, hvaleći njezin pragmatizam, što je u oštroj suprotnosti s njegovim postupanjem s drugim regionalnim ljevičarima. Meksička predsjednica je uzvratila, uvodeći carine na kineski uvoz kako bi odgovorila na dugogodišnje američke optužbe da je Meksiko postao posrednička ruta za ulazak kineske robe na američko tržište. Iako dva susjeda ostaju duboko ekonomski integrirana kroz trgovinski sporazum USMCA pregovaran tijekom Trumpovog prvog mandata, a koji će se revidirati sljedeće godine, taj odnos je odličan primjer transakcijske prirode njegove regionalne diplomacije koja nadilazi ikakvu ideologiju.
Urugvaj pruža blaži primjer ljevičarskog upravljanja. Od povratka na vlast 2025. godine pod predsjednikom Yamandúom Orsijem i Širokom frontom, zemlja kombinira progresivnu domaću politiku s tradicionalno pragmatičnom vanjskom politikom. Uzastopne vlade u Montevideu održavale su stabilne, nekonfrontacijske odnose s Washingtonom, dajući prioritet trgovini i institucionalnom kontinuitetu nad ideološkim usklađivanjem.
Otisak Pekinga i pragmatični balanseri
Nekoliko zemalja zauzima srednji put. Ekvadorski predsjednik Daniel Noboa, koji se predstavlja kao konzervativno orijentirani reformator, kombinirao je stroge sigurnosne mjere s fleksibilnom vanjskom politikom koja drži kanale otvorenima i prema Washingtonu i prema Pekingu, što je balansiranje koje je njegovoj zemlji osiguralo mjesto u paketu ublažavanja carina za studeni.
Peruom, nakon smjene osramoćenog bivšeg predsjednika Dine Boluartea ranije ove godine, sada vlada predsjednik desnog centra José Jerí, čija se administracija prvenstveno usredotočila na domaću stabilnost uz održavanje konvencionalnih veza sa SAD-om. Međutim, zemlja je značajno ojačala veze s Pekingom, koji osigurava ključna ulaganja za domaću infrastrukturu i dugo je postao njezin najveći trgovinski partner.
U Srednjoj Americi i na Karibima, politički kontinuitet oblikovao je vanjsku politiku. Kostarika i Dominikanska Republika, obje predvođene vladama lijevog centra, očuvale su konstruktivne odnose s Washingtonom bez prihvaćanja Trumpove konfrontacijskije retorike. Panamska konzervativna vlada predsjednika Josea Raula Mulina blisko je surađivala sa SAD-om na upravljanju migracijama, čak i dok nacionalističke osjetljivosti i dalje postoje oko pitanja suvereniteta, potaknute Trumpovim prijetnjama da će “vratiti” Panamski kanal zbog navodnog kineskog miješanja u rad plovnog puta. SAD je 1989. već izvršio invaziju na Panamu, pa za njeno stanovnipštvo to nije laka tema.
U Hondurasu, konzervativni Nasry Asfura, kojeg podržava Trump, drži tijesnu prednost na spornim izborima. Trump je upozorio na “ozbiljne posljedice” ako se rezultati “promijene” i pomilovao bivšeg predsjednika Juana Orlanda Hernándeza, Asfurinog stranačkog saveznika, koji je u SAD-u služio 45-godišnju kaznu zbog trgovine drogom. Aktualni ljevičarski predsjednik Xiomara Castro osudio je ishod kao “izborni udar”.
Dugogodišnji neprijatelji
Izvan pokušaja suradnje ili balansiranja stoje Venezuela, Kuba i Nikaragva, gdje su ukorijenjene autoritarne vlade i dalje u sukobu s Washingtonom. Venezuelski predsjednik Nicolás Maduro, koji je prošle godine proglasio pobjedu na izborima koju su oporba i nekoliko stranih vlada odbacili kao prijevaru, i dalje osuđuje američke sankcije i miješanje, čak i dok se vojni pritisak Bijele kuće dramatično pojačava.
Krajem studenog, Trump je najavio da će američke operacije borbe protiv venezuelske trgovine drogom “kopnom” započeti “vrlo brzo”, što je eskaliralo napetosti usred velikog američkog vojnog gomilanja na Karibima. Nosač zrakoplova USS Gerald R. Ford uz mnoge druge brodove je stigao u karipske vode tog mjeseca kao dio onoga što analitičari opisuju kao najveću američku vojnu prisutnost u regiji u više od tri desetljeća, a udarna skupina nosača zrakoplova povećala je ukupan broj osoblja na približno 15 000.
Raspoređivanje je dio “Južnog koplja”, inicijative protiv narkotika u okviru koje su američke snage od početka rujna izvele više od 20 napada na navodne brodove za prijevoz droge. Ipak, okupljena vojna prisutnost znatno premašuje ono što bi inače bilo potrebno samo za operacije protiv pojedinih glisera, što je mnoge obrambene analitičare navelo na sugestiju da bi pravi cilj mogla biti promjena režima.
Maduro, za kojeg je ponuđena američka nagrada od 50 milijuna dolara zbog optužbi za trgovinu drogom, zatražio je pomoć od Rusije i Kine, obećavajući otpor svim američkim pokušajima da ga svrgnu s vlasti. Trump je naznačio da je i dalje otvoren za diplomatske razgovore, sugerirajući mogući put za miran odlazak venezuelanskog autokrata, unatoč vojnom pritisku. Reuters je pisao i da je Trump ponudio Maduru i njegovoj obitelji da napuste Venezuelu.
Komunistički vođena Kuba, pod strogim američkim sankcijama od revolucije 1960-ih koju je predvodio Fidel Castro, i Nikaragva, kojom vlada bračna diktatura predsjednika Daniela Ortege i njegove supruge Rosario Murillo, slično su se odupirale američkom pritisku, pooštravajući političku kontrolu kod kuće i istovremeno jačajući veze s antiameričkim silama poput Rusije i Kine.
Podijeljena hemisfera
Krajem 2025. godine Latinska Amerika predstavlja podijeljenu ideološku sliku: otprilike sedam vlada naginje lijevo, osam je konzervativnih ili desnocentrističkih, dok se tri autoritarna režima nalaze izvan konvencionalnog demokratskog spektra.
Za Trumpovu administraciju, rezultat je hemisfera definirana manje blokovima, a više mozaikom suradnje, napetosti i selektivnog angažmana, s trgovinskim poticajima strateški raspoređenim za nagrađivanje usklađivanja s jedne strane i kaznenim mjerama poput sankcija i carina za “neposlušne”.
Maske su pale: SAD baca oko na naftu Venezuele
