Bosna i Hercegovina, uz planirani projekt “Južna interkonekcija”, mogla bi dobiti još jedan pravac opskrbe prirodnim plinom koji ne bi ovisio o ruskom energentu. Nova alternativa dolazi s istoka Europe, kroz model koji razvija bugarska kompanija M-Gaz, a temelji se na takozvanom “virtualnom plinovodu”.
Riječ je o hibridnom sustavu koji omogućuje istovremeni transport prirodnog plina i mješavina s vodikom. Umjesto klasične mreže cjevovoda, plin se komprimira na lokacijama gdje postoji pristup fizičkoj plinskoj infrastrukturi, a potom se specijaliziranim cisternama doprema do krajnjih korisnika. Takav model, prema tvrdnjama kompanije, posebno je primjenjiv u regijama gdje je izgradnja plinovoda preskupa ili tehnički teško izvediva.
Direktorica za strateški rast i utjecaj M-Gaza Gergana Manolova izjavila je za azerbejdžanski portal Report kako je ovaj pristup posebno važan za Balkan, gdje je distribucijska mreža plina često slabije razvijena nego u srednjoj Europi.
“Naš pristup se bavi energetskom nejednakošću pružajući ‘virtualni cjevovod’ zemljama poput Bugarske, Srbije, Crne Gore, Albanije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije. Jačanjem ovih regionalnih sistema osiguravamo da periferija Evrope ima pristup istim otpornim i isplativim energetskim rješenjima kao i centar”, kazala je Manolova.
Na upit o konkretnim planovima za BiH, Srbiju i Crnu Goru navela je da su za te zemlje u tijeku studije izvodljivosti.
M-Gaz tvrdi da je hibridni model već dao mjerljive rezultate u Bugarskoj, gdje je kompanija isporučila 89 milijuna kubnih nanometara azerbejdžanskog plina za 46 industrijskih klijenata i pet socijalnih institucija. Opskrba je, kako navode, obuhvatila rudarski, metalurški, farmaceutski i prehrambeni sektor, uz održavanje stabilne ravnoteže isporuke i naglasak na čišćim energetskim rješenjima.
Kompanija ima strateško partnerstvo s azerbejdžanskom državnom energetskom tvrtkom SOCAR, koja proizvodi naftu i plin u području Kaspijskog jezera.
Projekt je u prosincu 2025. pokrenut i u Strumici, a tijekom 2026. planirano je širenje prema albanskom gradu Korçi.
Tema alternativnih pravaca opskrbe plinom u BiH dodatno je aktualizirana nakon istupa Amira Kabirija, čelnika Abraham Grupe i kupca mostarskog Aluminija, koji je izjavio da će u okviru američkog projekta Južne interkonekcije biti glavni uvoznik plina za BiH. Kabiri je naveo da je na Transatlantskom samitu o sigurnosti opskrbe plinom u Washingtonu potpisao sporazum s grčkom energetskom kompanijom Atlantic SEE LNG Trade.
Uslijedile su, međutim, reakcije pojedinih dužnosnika u BiH koji su takve tvrdnje ocijenili obmanjujućima. Federalni ministar energije Vedran Lakić istaknuo je da je u Federaciji BiH jasno propisano tko ima pravni temelj za uvoz i prodaju prirodnog plina.
“U Federaciji Bosne i Hercegovine, u skladu sa propisima, utvrđeno je ko ima pravni osnov za uvoz i prodaju prirodnog gasa, a to je Energoinvest d.d. Sarajevo. Memorandumi o razumijevanju koji se potpisuju nisu pravno obavezujući, niti mogu mijenjati važeće propise, a ne mogu ni predstavljati dozvolu za obavljanje djelatnosti uvoza i trgovine prirodnim gasom”, rekao je Lakić.
Treba podsjetiti da Bugarska od 2022. godine intenzivno radi na diverzifikaciji izvora i smanjenju ovisnosti o ruskom plinu. U međuvremenu se profilirala kao važno tranzitno čvorište za jugoistočnu Europu, uz suradnju s Azerbejdžanom, ali i kroz uvoz američkog i katarskog LNG-a te povezivanje s Turskom. U tom kontekstu, potencijalni ulazak modela “virtualnog plinovoda” na tržište BiH otvara novo poglavlje u raspravi o energetskoj sigurnosti zemlje.
