Kada u svakodnevnoj komunikaciji ljudi spomenu Ujedinjene Arapske Emirate asocijacije su u najvećem broju slučajeva vrlo pozitivne. To nije neobično budući da je ta država sinonim za ubrzani rast i napredak gospodarstva, impresivnu modernizaciju i inovacije. Svima na pamet padaju emirati Abu Dhabi i Dubai budući da su poznati po futurističkoj arhitekturi i velikim infrastrukturnim projektima poput nebodera Burj Khalife, impozantnim cestama i umjetnim otocima. UAE su poprište luksuznog turizma te privlače ulagače i stručnjake iz raznih dijelova svijeta. Međutim, imaju svoju mračnu, a to su različiti oblici terora nad stranim radnicima koji kao migranti dolaze svoj kruh zarađivati u tu egzotičnu arapsku zemlju.
UAE i suvremeno ropstvo
U UAE boravi više od osam milijuna stranih radnika, ponajviše iz Afrike, Azije i arapskih zemalja. Strani radnici čine oko 90% ukupne radne snage u zemlji. Premda su najzaslužniji za razvoj UAE, mnogi od njih su suvremeni robovi i to je strahota o kojoj se malo zna. Prema Indeksu globalnog ropstva, UAE su druga arapska zemlja i sedma zemlja na svijetu po suvremenom ropstvu. Vodeća zemlja na svijetu je Sjeverna Koreja, dok u arapskom svijetu prednjači Saudijska Arabija. Ipak, to što postoje i gore države, nije nikakvo opravdanje za nehumane čine koji se svakodnevno događaju na području Emirata. Prema procjenama, u UAE je tijekom 2021. svakog dana 132 tisuće osoba živjelo u uvjetima modernog ropstva. Na prvi pogled nevjerojatno da se to događa duboko u 21. stoljeću u jednom Dubaiju ili Abu Dhabiju koji glase za veoma uređeno društvo bez kriminala. Međutim, stvarnost je često drukčija od nametnutih percepcija. I to u negativnom smislu.
Kafala sustav
Temeljni uzročnik modernog ropstva je tzv. kafala sustav – skup zakona i politika koji stavlja odgovornost za migrantske radnike na poslodavce, uključujući kontrolu nad njihovom mogućnošću boravka, rada i izlaska iz zemlje. Migrantski radnici zarobljeni su u sustavu koji im uskraćuje pravnu zaštitu i kažnjava ih ako pokušaju napustiti posao. Poslodavci i agenti prijete radnicima mogućnošću oduzimanja vize kako bi ih spriječili u prijavljivanju mizernih radnih uvjeta. Kafala sustav pogoršava postojeću neravnotežu moći između poslodavca i radnika te sprječava strane radnike da prijave zlostavljanje ili iskorištavanje. Radnici koji odluče otići, riskiraju prijavu za zločin bježanja, što ih ostavlja bez dokumenata i izlaže uhićenju, zatvoru i deportaciji. Strani radnici posebno su izloženi riziku prisilnog rada u građevinskoj industriji, kućanstvima i uslužnom sektoru. Koronakriza je pogoršala uvjete. U ožujku 2020. emiratska vlada je usvojila rezoluciju koja je poslodavcima omogućila smanjenje plaća, čime su migranti postali ranjivi na lihvarenje i druge izrabljivačke prakse.
Dubai Expo 2020
Prisilni rad bio je osobito nazočan tijekom izgradnje i trajanja svjetske izložbe Dubai Expo 2020. Oko 40 tisuća radnika iz Indije, Kenije, Nepala, Bangladeša i Pakistana bili su žrtve kršenja ljudskih prava. Poslodavci su im oduzimali putovnice, uskraćivali ili smanjivali plaće, prisiljavali ih na iscrpljujuće radne sate s malo odmora, seksualno zlostavljali, a istodobno su živjeli u vrlo nehumanim uvjetima. Osim toga, mnogi od njih bili su prisiljeni raditi u ekstremnim vrućinama, bez dovoljno zaštite ili odgovarajuće opreme, što je dodatno pogoršalo njihove uvjete života i rada. Nakon izbijanja pandemije koronavirusa radnicima su rezane plaće i nisu bili dobro zaštićeni od zaraze. Iako je Expo privukao pažnju svijeta, iza njegovih blistavih fasada ostala je mračna stvarnost iskorištavanja i nepravde.
Izrabljivanje radnika ostaje kontinuitet
Iako se velika izložba Dubai Expo održala od listopada 2021. do ožujka 2022., izrabljivanje strane radne snage u građevinskom sektoru nije prestalo. Naprotiv, bešćutno se nastavilo. UAE su koncem 2023. ugostili 28. Konferenciju UN-a o klimatskim promjenama (COP28) i jedna su od država koja prednjači u razvoju obnovljivih izvora energije. Međutim, problem je što se održivi razvoj u Emiratima događa na patnjama radnika.
Prošle godine je međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih i radničkih prava Equidem intervjuirala 34 strana radnika iz južne Azije i supsaharske Afrike koji su radili na deset projekata obnovljive energije. Najveće kompanije koje provode projekte održivog razvoja su francuske kompanije EDF i TotalEnergies, kineska kompanija Jinko Power, britanska kompanija Shell i državna tvrtka UAE-a Masdar. Tehničari i monteri solarnih panela radili su za 14 lokalnih podugovaračkih kompanija iz polja prometa, sigurnosti i čišćenja. Otkrili su užasne stvari.
Dvije trećine stranih radnika bili su žrtve uskraćivanja plaća. Polovica ih je radila neplaćene prekovremene sate i naplaćivane su im naknade za zapošljavanje. Riječ je o nepravednoj naknadi (ilegalnoj prema zakonima Emirata) koja se naširoko smatra izrabljivačkom jer može rezultirati dužničkim ropstvom. Mnogi radnici su tretirani kao životinje, bili su predmet uznemiravanja, nasilja i diskriminacije tijekom i nakon posla. Oko 18 njih živjelo je u istoj sobi i koristili su isti toalet. Radili su po 12 sati na dan, često bez minute odmora. Tko se pobunio, dobivao je penale. Neki oblici zlostavljanja specifični su za sektor obnovljivih izvora energije. Radnici su smješteni u pustinji daleko od oka javnosti i radi se na ogromnim vrućinama koje tijekom dana dosežu 50 i više stupnjeva Celzija. Mnogi od njih nemaju vremena adekvatno se okrijepiti vodom. Ekstremni uvjeti predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje radnika: toplinski udar i dehidraciju. Mnogi u građevini rade sedam dana tjedno, a na prvi slobodan dan moraju čekati mjesecima. Česte su nesreće poput padova, ozljeda i trovanja zbog izloženosti otrovnim tvarima.
Prisilno prosjačenje
Po prvi put od 2016., vlada UAE je 2021. napokon identificirala jednu osobu žrtvu prisilnog rada. Međutim, o ovom slučaju nije bilo daljnjih izvještaja. Uz to, prisilno prosjačenje također predstavlja ozbiljan problem u zemlji. Iste godine, tri Egipćanke uhićene su zbog ponovljenih putovanja u Dubai, gdje su prisiljavale djecu da prosjače na ulicama. Egipćanke su organizirale mrežu za iskorištavanje djece, kako bi prikupile novac od dobročinitelja. Unatoč nastojanjima vlasti da se bore protiv ovog problema, prisilno prosjačenje i dalje ostaje skrivena, ali raširena pojava u nekim dijelovima zemlje.
Seksualno izrabljivanje
Iako je prostitucija u UAE ilegalna, u stvarnosti je raširena osobito u Dubaiju koji je središte prostitucije na Bliskom istoku uz Tel Aviv. Prema nekim izvorima, u Dubaiju djeluje između 30.000 i 45.000 prostitutki. Procjenjuje se da bi oko 40-60% prostitutki moglo biti žrtve trgovine ljudima. Mnoge žene iz Bangladeša, Indije, Ukrajine, Filipina i afričkih država su prisiljene na prostituciju fizičkim prijetnjama, ucjenama i dužničkim ropstvom.
Žrtve seksualnog izrabljivanja većinom su žene koje su prodane u seksualno ropstvo, a obećavano im je nešto sasvim drugo poput rada u salonima masaže ili ljepote. Posebice su ranjive žene i muškarci iz Tajlanda zbog prevare da će raditi kao „terapeuti“ u „tajlandskim salonima“. Iako vlada UAE nije objavila službene statistike o prisilnoj seksualnoj eksploataciji ili drugim oblicima modernog ropstva, 2021. godine 18 od 23 osuđena krijumčara ljudima bili su osuđeni zbog seksualnog izrabljivanja žrtava. U 2021., sudovi UAE-a osudili su šest kriminalaca zbog krijumčarenja maloljetnice u zemlju. Krijumčari su za djevojku izradili lažnu putovnicu, a po dolasku prisilili su je na kućanski rad i prostituciju. Osuđenici su dobili kazne od šest mjeseci do deset godina zatvora.
Prisilni brakovi
Mnogi stranci žrtve su prisilnih i dječjih brakova iako o tome ne postoje pouzdani podaci. Prema emiratskim zakonima žene su podložne sustavu muškog starateljstvu (kao što je slučaj i u drugim šerijatskim državama) i ne mogu same postaviti zahtjev za poništenje braka pa makar on bio prisilan. Žrtve prisilnih brakova su pretežno državljanke UAE, ali ima i stranih državljanki. Pretpostavlja se kako je određen broj Britanki arapskog podrijetla prodan u Emirate tamošnjim bogatašima. Iako je granica za stupanje u brak 18 godina žena može i ranije stupiti u brak ako to odobri sudac po prijedlogu njenog muškog staratelja.
Slabašan odgovor vlade
UAE su poduzeli vrlo ograničene korake u borbi protiv modernog ropstva, iako raspolažu ogromnim resursima. Štoviše, vlada nije uložila nikakve napore da iskorijeni moderno ropstvo iz javnih i privatnih opskrbnih lanaca. Vlada usmjerava svoj odgovor na borbu protiv prisilne prostitucije (npr. telefonske linije za pomoć) te provodi kampanje za podizanje svijesti o trgovini ljudima na zračnim terminalima. Ipak, usprkos evidentnim dokazima o prisilnom radu i unatoč tome što je UAE označio prisilni rad kaznenim djelom, nedostaju bilo kakve usluge podrške za muškarce ili za preživjele žrtve prisilnog rada. To je više nego sramotno.
Prijedlozi zaštite stranaca
Nužno je napraviti korake kako bi stranci u Ujedinjenim Arapskim Emiratima bili zaštićeni. Svi oblici prisilnog rada moraju biti kriminalizirani u skladu s međunarodnim pravom. Treba donijeti rigoroznije zakone koji bi suzbijali trgovinu ljudima. UAE bi trebali uvesti strože zakone koji osiguravaju prava stranih radnika, uključujući zaštitu pravnog i policijskog sustava. Potrebno je uvesti mehanizme za praćenje radnih uvjeta, kao i usluge podrške za apsolutno sve žrtve prisilnog rada i trgovine ljudima, uključujući muškarce. Bilo bi dobro uvesti zakone koji bi učinkovito poništili prisilne brakove i eliminirali sustav muškog starateljstva. Vlada bi morala surađivati s međunarodnim organizacijama poput UN-a, Međunarodne organizacije rada (ILO) i Humans Rights Watcha kako bi se unaprijedili uvjeti rada, posebno u visokorizičnim industrijama.
Iako su UAE sinonim za globalno čvorište inovacija i turizam, međunarodna zajednica bi trebala nešto poduzeti kako bi se muke stranih radnika zaustavile. Sve dok ne bude postojao vanjski pritisak, pitanje je koliko će biti istinskih promjena na bolje.
M. Šerić: Iza kulisa slobode: suvremeno ropstvo 21. stoljeća
