Muralima mijenjaju gradske vizure i potiču zajednicu da svakodnevno živi kulturu
Nakon što su prošle godine umjetnički oslikali pročelje zgrade Osnovne škole Frana Krste Frankopana, osnivači Udruge za kreativni razvoj, umjetnički dvojac Sandra Marijanović i Mario Matoković, zajedno sa svojim suradnicima oslikali su, ili, kako bi rekli, umjetnički intervenirali, pročelje osječkog ZOO hotela, na lijevoj obali Drave.
Drava kao motiv
“Ova zlatna linija duž cijelog pročelja predstavlja rijeku Dravu koja teče, a strukture su debla koja njome plutaju i specifična su za našu rijeku. Ostale forme predstavljaju ribe iz rijeke”, objašnjava Sandra svaki dio velikog murala južnog pročelja ZOO hotela, koje gleda na Dravu.
Ta profesorica u OŠ Frana Krste Frankopana i vanjska suradnica na Akademiji za kulturu i umjetnost na Metodici likovne kulture ističe kako svaki taj element ima smisla iako, dodaje, netko tko sada gleda i nije vizualni likovni umjetnik, to neće odmah na taj način iščitati.
Na upit otkud ideja da osnovni motiv bude Drava ako se hotel zove ZOO i u blizini je osječkog ZOO vrta, Sandra nam je otkrila nakanu vlasnika da promijeni sadašnje ime u neko novo, koje mi sada ipak nećemo otkriti, nego samo reći da ima veze s onim što je osnovni motiv murala.
Ovako veliko umjetničko djelo nastaje zapravo zajedničkim radom, tvrdi Sandra, koja je s Mariom umjetnički voditelj tima, a skice i izvedbu najvećim dijelom rade suradnici.
“Stela Perica, Nataša Takač, Jasmin Mišković i Filip Molovčak, svi su s Akademije, neki diplomirani, a neki završavaju, ali svi vrlo perspektivni umjetnici. U pravilu, kada dobijemo temu, zajednički odradimo skice, koje presložimo s obzirom na zahtjeve investitora. Na ZOO hotelu smo imali nešto drukčiji pristup, jer je svatko dao neku svoju skicu, pa smo na kraju zajednički to odradili”, prisjeća se Sandra, navodeći kako su ona i Mario, prva generacija s Akademije, već 2008. osnovali Udrugu za kreativni razvoj jer su se odlučili baviti promicanjem likovnosti i kreativnosti u Osijeku.
Drži velikom hrabrošću investitora da se prepustiti umjetnicima i omogući im tu slobodu uz vjeru da će biti dobro. “S obzirom na to da se radi o nečemu novom, ljudi su oprezni, pomalo skeptični misleći da im se to neće svidjeti. Vlasnik mi je poslije čak priznao da je razmišljao ovako: – Ako i ne bude dobro, prebojit ću. To je prezentacija jednog hotela i on to gleda s poduzetničke strane. Rekla sam mu da biti poduzetnik uvijek znači preuzeti rizik, jer ako ne preuzme rizik i ne skače u neke nove inovativne projekte, neće se istaknuti”, kaže Sandra.
Mario Matoković je doc. art. na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku (AUKOS) koji iza sebe ima bogat umjetnički opus.
“Sve ovo radimo pod umjetničkim projektom PLIK – punkt likovnosti i kreativnosti. To nam je platforma s koje smo krenuli, prvo s muralima, ali u biti tu platformu imamo u planu proširiti radionicama i aktivnostima likovne umjetnosti. Trenutačno smo u muralima najviše, postoje ideje o radionicama, ali ključno je vrijeme. Oslikavanjem ovako velikih površina želimo navikavati našu zajednicu na neke nove likovne momente, odgajati ju na ovakav način komuniciranja, “pročelje i prolaznici”, što je kod nas novo, a izvan naše države posve je normalno”, naglašava Mario, koji kao dobar primjer ističe grad Vukovar s njegovim Vukovar art festivalom.
Smatra, međutim, da navedeno kod nas ide puževim koracima.
“Radimo s dimenzijama murala koje su među većima u Hrvatskoj i regiji. Prije na školi, sada na hotelu, želimo da i zajednica shvati benefite i dobrobiti tih umjetničkih intervencija. Za razliku od ovog murala, škole Augusta Šenoe i Frana Krste Frankopana imaju i komponentu da nastavnici mogu iščitavati mural i učenicima predočiti neke nove pojmove. To je didaktički mural, što je inovativno. Tražio sam tako nešto i na globalnoj razini, ali nisam našao, a ovaj je ovdje više tu da oplemeni prostor, podigne fasadu, vidljivost i prepoznatljivost hotela na višu razinu”, govori Matoković.
Oboje tvrdi da su ovakvi projekti, s kojima likovni umjetnici idu van, jako bitni. “Ako želite vidjeti neko umjetničko djelo, morate ući u neki prostor, galeriju ili muzej, a to se čini samo s namjerom. S druge strane, baš je nekidan prolazio kruzer pun turista koji su s palube slikali hotel. Znači, ovo je neka vizura grada koja je jako vidljiva. Čak se i sa šetnice vidi, tako da je lokacija jako dobra”, rekla je Sandra.
Mario pak kaže da je ovo druga dimenzija. “Školovani smo umjetnici, profesori likovne kulture ili magistri vizualne umjetnosti, nismo netko tko dolazi s ulice. Radimo u tom području i inzistiramo na kvaliteti. Postoje tzv. radovi po narudžbi, ali ne u smislu da investitor izrazi svoju želju što traži, nego je to u skladu s vlastitim likovnim izričajem i rukopisom umjetnika. Ovo je upravo primjer gdje smo se baš našli. Kada dobijete povratnu informaciju jedne Tee Jurišić, koja je međunarodno priznata umjetnica u sferi murala, koja vam pošalje pohvalu ‘Bravo, ekipa, sjajno to radite!‘, onda to diže vrijednost”, pojašnjava Mario.
Svojim radom uspijevaju inspirirati i educirati mnoge mlade umjetnike na aktivno sudjelovanje u kulturnom životu zajednice. Njihova posvećenost i strast prema umjetnosti stvara prostor za kreativnost, edukaciju i kulturni razvoj. Ovi su njihovi projekti dio šireg nastojanja da se grad oplemeni umjetnošću i da se građanima pruži vizualni svakodnevni užitak.
Turistički potencijal
Izvan Hrvatske postoje cijele interaktivne karte i turisti prema njima idu od murala do murala, gledaju, čitaju… Sandra smatra da bi, kada bi Grad Osijek to prepoznao kao turističku vrijednost, da bude na turističkoj mapi poznat po muralima, ljudi dolazili i zbog njih. “Ljubljana je prepuna murala, Madrid ima cijeli niz ulica oslikanih muralima. Umjetnost nam treba da bi nam život bio kvalitetniji i svakodnevno bismo trebali konzumirati umjetnost, kulturu generalno. Mi bismo se tako nekako nastojali pozicionirati, i nije nužno da to bude samo Osijek, iako bismo voljeli Osijek staviti na takvu turističku mapu”, razmišlja Sandra.
Projekti oslikavanja pročelja u Osijeku sjajan su primjer kako umjetnička intervencija može transformirati javni prostor i unijeti novu dimenziju u život građana. Prema Marijevim riječima, za to je potrebna strategija. “Kao što je Vukovar imao pet godina zaredom Festival i strateški su na turističku kartu postavili 25 murala. Sljedeće godine imamo u planu realizirati pročelja još dviju škola, Ekonomske škole u Osijeku i škole u Mirkovcima. Nastavit ćemo na unutrašnjem uređenju ZOO hotela”, najavljuje Mario.
Sandra suradnju hotelijera i umjetnika naziva novim valom kreativnog turizma jer bi se na taj način mogli privući turisti koji bi ciljano došli samo zbog umjetnosti i odsjedali u hotelu koji nudi taj doživljaj. “Ako bi mogli birati, turisti bi sigurno uvijek radije odabrali hotel na kojemu je obavljena umjetnička intervencija, bilo da se radi o pročelju zgrade, bilo pak u sobama. Nama nije cilj da ostanemo samo na Osijeku, no prije svega želimo da i Grad Osijek u tome vidi dobrobit i korist. Kako kaže Mario, za to je doista potrebna strategija. Postavljanje nekih novih umjetničkih punktova, mijenjanje vizure grada, jer jasno je da Osijek može puno više živjeti kulturu. To je naš cilj, oplemeniti prostor, ali i navikavati ljude na neke nove situacije i odgajati ih u tom smjeru”, zaključila je Sandra.
Tomislav Prusina
O2S
PRIČE S
GRADSKE
DUPLERICE
(Na)učiti čitati likovno djelo
Kao što smo već rekli, Sandra Marijanović profesorica je likovnog odgoja u OŠ Frana Krste Frankopana, pa nas je zanimalo koliko su djeca u toj dobi likovno talentirana.
– U osnovnoj je školi bitno da naučimo djecu čitati likovno djelo. Ne ocjenjujemo talent. To je obvezna škola i moraju svi dobiti mogućnost odlične ocjene, a ne samo talentirani. To radimo učenjem likovnih pojmova. To je kao da djeci u vrtiću prvo daš “Anu Karenjinu”. Nećeš im to dati jer djeca u vrtiću ne znaju što će s tom knjigom, nego se kreće s abecedom. Upravo tako je i s abecedom likovnosti – crta, točka, boja, kontrast, pa kada polako nauče te likovne pojmove, onda s njima razrađujemo i čitanje likovnog djela autora i interpretacije tih pojmova – ističe Sandra.
Mario Matoković dodaje da učenici dolaze na Akademiju a da su u međuvremenu sve to zaboravili.
– I onda je talent nedovoljan, ostaju samo oni koji žele raditi. Talenat je deset posto, a ostalo samo rad i rad. Umjetnici iz naše ekipe veliki su radnici, kada su zajedno vrlo su fokusirani na rad i danas su vrhunski mladi umjetnici isključivo zbog velikog rada i predanosti. Ako se ne radi na talentu svaki dan, onda si ništa, tako je uostalom i u glazbi i drugim umjetnostima – zaključuje Mario.
