Banovina Hrvatska nastala je 26. kolovoza 1939. godine Cvetković–Maček sporazumom, u pokušaju da se smiri politička kriza u Kraljevini Jugoslaviji i pronađe rješenje za hrvatsko pitanje.
Površinom je obuhvaćala oko 65.456 km², a brojila je približno 4,4 milijuna stanovnika. U tom okviru Hrvati su činili natpolovičnu većinu – oko 74 %, dok su Srbi i Muslimani bili manjine.
U njezin sastav ušle su cijele Savska i Primorska banovina, ali i dijelovi drugih: iz Drinske, Zetske, Vrbaskе, Une i Vardarske. Time su obuhvaćeni i dijelovi današnje Bosne i Hercegovine.
Svi hrvatski krajevi
Konkretno, u Banovinu su uključeni kotari: Derventa, Brčko, Gradačac, Travnik, Fojnica, Prozor, Bugojno, Livno, Duvno, Mostar, Stolac, Ljubuški, Čapljina i Trebinje. Na tim područjima živjelo je više od 600.000 Hrvata. Za hrvatski narod u BiH, to je bio prvi trenutak u 20. stoljeću kada je njihova zemlja i njihova sudbina bila povezana s hrvatskom državnom cjelinom.
U političkom smislu, Banovina je dobila vrlo široku autonomiju. Na čelu je bio ban Ivan Šubašić, a Banovina je imala vlastiti Sabor i nadležnosti nad unutarnjom upravom, prosvjetom, pravosuđem, poljoprivredom, trgovinom, industrijom, šumama, rudarstvom, socijalnom politikom i javnim radovima.
Ostala su pod ingerencijom središnje države samo vojska, vanjski poslovi, trgovina s inozemstvom i carine. To je značilo da su Hrvati po prvi put nakon dugo vremena imali stvarnu političku moć i mogućnost oblikovanja vlastitog života.
Taj čin bio je i povijesno priznanje i simbol nade. Hercegovina i srednja Bosna prestale su biti samo „teritorij u Jugoslaviji“ i postale su dijelom hrvatskog nacionalnog prostora. Ljudi u Mostaru, Ljubuškom, Prozor-Rami i Posavini osjećali su da su napokon priznati kao sastavni dio jedinstvenog hrvatskog korpusa.
Osjećaj nepotpunosti
Međutim, ostali dijelovi Bosne i Hercegovine, poput većeg dijela Posavine, Kraljeve Sutjeske, Lašvanske doline i drugih područja s jakim hrvatskim stanovništvom, ostali su izvan granica Banovine.
To je stvorilo osjećaj nepotpunosti i podsjećalo da borba nije završena. U tom smislu, Banovina je bila važan korak, ali i dokaz da se nacionalni interes nikad ne smije napola zadovoljavati, jer svako polovično rješenje ostavlja otvorene rane.
Banovina Hrvatska prestala je postojati 1941. godine, nakon sloma Kraljevine Jugoslavije i uspostave tzv. Nezavisne Države Hrvatske. No, u povijesnom sjećanju hrvatskog naroda, ona je ostala simbol kao prvi moderni oblik hrvatske samouprave i dokaz da hrvatski narod u BiH nije i ne može biti odvojen od hrvatskog političkog bića.
Banovina je bila i svojevrsni temelj za utemeljenje Hrvatske Republike Herceg Bosne što se dogodilo u vihoru rata, odnosno, 28. kolovoza 1993. godine.
@dnevno.hr Što je najgluplje na što ste vi ikada potrošili svoj novac? 💸 #dnevnohr #anketa #quiz #money #streetinterview
♬ original sound – dnevnohr
