Foto:Crodex
Iako mnogi, prvenstveno muslimanski političari i analitičari,su tvrdili i tvrde da ovo nema veze sa BiH, činjenica je da su stradali građani te zemlje.
Ali valjda njima to nije bitno jer su stradali Hrvati. Muslimanske vlasti nije zanimalo to što stradaju ljudi u BiH, jer je to bio hrvatski dio BiH. Političko Sarajevo to nije zanimalo. Isto kao što je političko Sarajevo prodalo Posavinu jer su i tamo bili većinski Hrvati. Ništa nisu uradili da bi se spriječio pad Posavine. A znamo da je Posavina dio BiH, kao i Ravno.Bez hrvatske organizacije, HVO-a i HZHB,cijela BiH bi šaptom pala, piše Crodex.
Ravno je pripadalo Trebinju i zbog blizine Dubrovnika imalo je za JNA strateški značaj u blokadi najjužnijeg dijela Hrvatske.
Dubrovnik je sa svih strana bio okružen neprijateljskom teritorijom. Istočno od njega nalazila se Crna Gora, a sjeverno je istočna Hercegovina s dominantno srpskom većinom stanovništva.
Ravno je bila jedina “prijateljska tačka” u istočnoj Hercegovini između Dubrovnika i južnog dijela Hrvatske prema zapadnoj Hercegovini i srednjoj Dalmaciji.
1.listopada 1991. godine iz Trebinja u Ravno stigle su desetine kamiona s oko 500 vojnika tadašnje JNA. Zaustavljeni su u pohodu prema obližnjem Stonu u Hrvatskoj, nakon čega počinju stradanja mještana Ravnog i okolnih sela.
Osim potpuno uništenih sela ubijena su 24 osobe, a 34 ih je umrlo “prirodnom” smrću. Ranjeno je 11 osoba, a njih 18 utamničeno je na dva mjeseca. Po bestijalnosti se izdvaja pokolj na Kijevu Dolu, kad je ubijeno i zaklano 7 ljudi starijih od 60 godina.
Prva žrtva agresije na BiH je bio Nikola Niko Brajić, vozač vozila hitne pomoći koji je nastojao pomoći ranjenicima iz svog sela.
Agresorske snage su ga uhitile u listopadu 1991. godine, a potom je zatvoren u logor u Bileći. Tamo su ga zlostavljali, a potom i likvidirali.
Na današnji dan prije 30 godina pala je i prva civilna žrtva rata u BiH. 61-godišnji mještanin Trebinja Jozo Stanković, osoba s posebnim potrebama, stradao je od eksplozije granate.
Ravno je uništeno u ratnim operacijama tzv. JNA i crnogorskih rezervista radi osvajanja Dubrovnika.
Na primjeru Ravnog, pokazala se nemogućnost i nezainteresiranost republičkog vodstva da spriječi agresiju na BiH, da spriječi korištenje teritorija BiH od tzv. JNA kao poligona za napad na Republiku Hrvatsku, te je postalo jasno da se hrvatski narod u BiH mora samoorganizirati kako bi se zaštito i obranio, te pomogao obrani RH. To je učinjeno kroz organiziranje Hrvatske Zajednice Herceg Bosne i Hrvatskog Vijeća Obrane.
