Na današnji dan umro je Franjo Tuđman, najveći hrvatski predsjednik

Hrvatska politička scena i ove se godine prisjeća Franje Tuđmana, prvog predsjednika moderne hrvatske države, čija je uloga u stvaranju samostalnosti ostavila neizbrisiv trag. Uoči obljetnice njegove smrti, stranačka izaslanstva obilaze mjesta vezana uz njegov život i politički put, potvrđujući da se simbolički značaj njegova doprinosa i dalje snažno održava u javnom prostoru.

Program obilježavanja predvode vodeći ljudi HDZ-a, stranke koju je Tuđman osnovao i vodio. Polaganje vijenaca, paljenje svijeća i komemorativna događanja dio su rituala koji se ponavlja svake godine, povezujući prošlost i sadašnjost HDZ-a, ali i šire hrvatske politike.

Takvi datumi redovito otvaraju prostor za podsjećanje na Tuđmanovu biografiju, složenu i isprepletenu s ključnim povijesnim prekretnicama 20. stoljeća. Od partizanskog pokreta i vojnih funkcija u Jugoslaviji, do sukoba s komunističkim vlastima i kasnijeg uspona na čelo nove hrvatske države, njegova je životna putanja ujedno i pregled dramatičnih promjena koje su oblikovale današnju Hrvatsku.

Rani život i vojna karijera

HDZ, predvođen zamjenikom predsjednika Tomom Medvedom i glavnim tajnikom Krunoslavom Katičićem, polaže vijenac i pali svijeću na zagrebačkom Mirogoju. Katičić potom, zajedno s izaslanstvom, polaže vijenac i zapaljuje svijeću ispred rodne kuće Franje Tuđmana u Velikom Trgovišću. Stranačko izaslanstvo također polaže vijenac i svijeću na Oltaru domovine, nakon čega se u dvorani Centra za posjetitelje Medvedgrad održava prigodna akademija.

Franjo Tuđman (1922.–1999.), povjesničar, političar i državnik, bio je predsjednik Republike Hrvatske od 1992. do smrti 1999. godine. Sudjelovao je u partizanskom pokretu te je početkom 1945. s činom majora otišao u Beograd kao jedan od hrvatskih predstavnika u Vrhovnom štabu NOVJ-a. Radio je u personalnim i analitičkim strukturama tadašnje vojske, uključujući Glavnu personalnu upravu Ministarstva narodne obrane i Generalštab JNA, kao i u uredništvu Vojne enciklopedije. Godine 1960. unaprijeđen je u čin generala, nakon čega napušta aktivnu vojnu službu.

Znanstveni rad i politički progoni

Po povratku u Zagreb posvećuje se znanstvenom radu te 1961. osniva Institut za historiju radničkog pokreta, postajući njegov direktor. Od 1963. predaje na Fakultetu političkih znanosti. No zbog stavova o povijesnim temama sukobljava se s tadašnjim vlastima: izbačen je iz Partije, uklonjen sa Sveučilišta i prisilno umirovljen. Nakon sloma Hrvatskog proljeća uhićen je 1972. i osuđen na dvije godine strogog zatvora, smanjenih na devet mjeseci intervencijom Miroslava Krleže. Novi progon slijedi 1981., nakon intervjua zapadnim medijima u kojima zagovara pluralizam; osuđen je na tri godine.

Kad je 1989. dopušten politički pluralizam, Tuđman na tribini Društva književnika Hrvatske iznosi Prednacrt programskih osnova HDZ-a. Na osnivačkoj skupštini 17. lipnja izabran je za predsjednika stranke. Nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima 1990., Sabor ga 30. svibnja proglašava predsjednikom Predsjedništva SR Hrvatske.

Predsjednički mandati i ratno razdoblje

U samostalnoj Hrvatskoj pobjeđuje na predsjedničkim izborima 1992. i 1997. godine. Mandate mu obilježavaju agresija na Hrvatsku, međunarodno priznanje u siječnju 1992., Domovinski rat i proces mirne reintegracije. Kao vrhovni zapovjednik vodi operacije Maslenica, Novsko ždrilo, Zemunik i brana Peruća 1994., te akcije Bljesak i Oluja 1995., kojima su oslobođena okupirana područja.

Godine 1995. postaje supotpisnikom Daytonskog sporazuma, kojim je uspostavljen mir u BiH. Završetkom mirne reintegracije Podunavlja 1998., smatra se da su ostvarene njegove težnje za potpunom samostalnošću i međunarodnim priznanjem Hrvatske.

Smrt i politička ostavština

Franjo Tuđman umire 10. prosinca 1999. u Zagrebu. Na prošlogodišnjoj obljetnici njegove smrti, premijer Andrej Plenković rekao je:

“Predsjednik Tuđman je uvijek imao i državničku viziju i snagu da tako komplicirane i zamršene okolnosti u kojima se hrvatski narod u samom početku suvremene Hrvatske našao, pronađe rješenja – i za oslobađanje okupiranih teritorija, a kasnije i za vještu, mudru aktivnost oko mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja. Ostat će upamćen kao čovjek koji je predvodio sve ključne procese 1990-ih godina. Njegova uspomena je Hrvatska i njegova ostavština.”