Istria je prevozila u libijski Tobruk streljivo i gorivo u metalnim bačvama za njemačko-talijansku armiju pod zapovjedništvom generala Erwina Rommela.
Istria je bio teretni parabrod sagrađen u tršćanskom brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino 1921., s matičnom lukom u Trstu.
Brod je bio dugačak 123 metra, širine 16,4 metara, gaza 9 m te bruto/neto istisnine 5416/3405 tona, a plovio je brzinom od 10,5 čvorova. Njegovi su blizanci bili Arsa i Recca.
Plovio je na rutama za Ameriku, a 1937. preuzima ga Italia Società Anonima di Navigazione sa sjedištem u Genovi, koja mu sljedeće godine postaje matičnom lukom te nastavlja ploviti na istim rutama, piše IstraIN.
Ratni opskrbni brod
Godine 1940., svega koji dan prije ulaska Italije u Drugi svjetski rat, Istria se uspijeva vratiti kući. Iste godine u Genovi rekvirira je talijanska ratna mornarica (Reggia Marina), ali bez unosa u popis pomoćnog državnog brodovlja. Od sljedeće godine koristi se kao opskrbni brod fašističke talijanske vojske u Albaniji i sjevernoj Africi pa je naoružana s dva protuavionska topa.
Zanimljivost je i da tada zapovjedništvo nad Istrijom preuzima 22. ožujka 1942. kapetan duge plovidbe Antonio Zotti rođen u Malom Lošinju 19. prosinca 1880.
Na svoje posljednje putovanje Istria je krenula 23. (ponegdje je datum 22.) kolovoza 1942. iz grčkog Pireja kako bi Romellovim nacističkim snagama i njihovih talijanskim fašističkim partnerima dostavila streljivo i gorivo. . U konvoju su još bili parobrod Dielpi i dvije motorne splavi (motozattera) MZ 744 i MZ 758, a pratili su ih njemački razarač ZG 3 Hermes i talijanska torpiljarka Sirio.
No, britanska protuobavještajna služba presrela je i dešifrirala poruke između talijanskog i njemačkog zapovjedništva i konvoja pa su prema njemu poletjeli avioni iz egipatskih baza. Na Istriu se izbacuju dva torpeda, prvi pogađa krmu, gdje je bilo uskladišteno streljivo, a drugi strojarnicu na sredini broda.
Otpor s protuavionskih topova Istrie bio je uzaluda, a oštećenja preteška pa je brod potonuo 27. kolovoza u ranim noćnim satima i to za samo 4 minute. Kapetan Zotti je naredio posadi da napusti brod, a on je ostao na zapovjednom mostu i potonuo s Istrijom. Od ukupno 58 članova posade u napadu je poginulo njih 6, uključujući kapetana. Ostale su uspjele spasiti motorne splavi i prateća torpiljarka koja preživjele vraća na Kretu
J.T.
