Tek se u muci i nevolji vidi tko ti je stvarni a tko lažni prijatelj – kaže otprilike tako mudri narod i nedvojbeno ima pravo. Jer to je svojevrsni aksiom koji se svakodnevno u praksi potvrđuje u našim životima.
Međutim, u prljavom svijetu politike ta je istina tj. aksiom, kao uostalom i štošta drugo, puno specifičnije prirode. Jer u njemu više nije riječ isključivo o ljudskosti (koja se tamo vrlo često gubi i(li) stavlja u drugi plan – puno češće nego u običnom životu), već prije svega o uskim osobnim i(li) stranačkim interesima – kada postaje previše riskantno stavljati svoju glavu na pladanj za zaštitu prijatelja, čak i onda kada bi im se eventualno moglo pomoći bez po sebe štetnih posljedica (poput onih kada su nevino optuženi) ali se boji negativne medijske percepcije poglavito ako je žrtva (političarov prijatelj) u javnosti iz nekog razloga nepopularna.
U pravilu se počinje vagati kolika bi bila cijena te pomoći, bi li bila oportuna tj. isplativa ili ne. Drugim riječima s prijateljstvom se počinje kalkulirati odnosno otvoreno trgovati. Zbog toga u prljavom svijetu politike, kakav on redovito je, vrlo često pucaju prijašnje, gotovo neraskidive prijateljske veze – čiju je prekaljenost uspješno testirao zub vremena u doba kada je visoka politika između osoba kojih se to tiče u predmetnom kontekstu bila miljama udaljena.
Naravno – u totalitarnim društvima puno je jednostavnije profesionalnom političaru zaštititi prijatelja u nevolji s obzirom kako u takvim društvima visoka politika čvrsto kontrolira sve ključne poluge vlasti (tako i onu pravosudnu i sudsku koje su i najvažnije u ovom kontekstu).
U demokratskim društvima, međutim, gdje ti oporbene stranke i mediji stalno pušu za vratom i čekaju tvoj pogrešni potez to je kudikamo teže, pa je i ne samo raskid prijateljstava, već i njihov prijelaz u otvorenu mržnju puno češći slučaj.
Međutim, čini se kako jedan moćni političar i državnik upravo sada čini iznimku u gore opisanom „pravilu“ o (ne)pomaganju prijateljima u nevolji, a s obzirom kako ne dolazi iz tiranije, već iz zemlje s visokim demokratskim standardima. Želi pod svaku cijenu (i svog ugleda, i ugleda države koju predvodi) pomoći teško okaljanom ugledu svog vjernog prijatelja, koji se, štoviše, nalazi u drugoj zemlji. Također s isto tako razvijenim demokratskim standardima i klasičnom trodiobom vlasti (zakonodavna, izvršna i sudbena) pa se tako s pravom čini kako se otvoreno miješa u unutarnje (političke i pravosudne) stvari te zemlje.
Trump je uvjerio Netanyahua da prihvati dogovor: Upitna trajnost
Trump djeluje u svom stilu
Na ovaj poduži uvod bio sam inspiriran današnjom viješću pristiglom iz Izraela.
Naime, tamošnji je predsjednik Isaac Herzog primio pismo američkog predsjednika Donalda Trumpa u kojem ga ovaj – ni manje ni više nego poziva da razmotri pomilovanje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Vijest je u srijedu priopćio ured predsjednika Herzoga.
Podsjećam, Netanyahu se suočava s dugotrajnim suđenjem za korupciju, a Trump je već više puta tražio njegovo pomilovanje. Također podsjećam kako aktualni izraelski premijer poriče sve optužbe, i da se po pitanju optužbe izjasnio kako nije kriv.
„Iako apsolutno poštujem neovisnost izraelskog pravosudnog sustava i njegove zahtjeve, smatram kako je ovaj ‘slučaj’ protiv Bibija, koji se dugo borio uz mene, uključujući i protiv vrlo teškog protivnika Izraela, Irana, politički i neopravdani progon“, rekao je Trump u pismu koje je podijelio Herzogov ured.
Ured je pritom priopćio kako svatko tko traži predsjedničko pomilovanje mora podnijeti formalni zahtjev u skladu s utvrđenim postupcima.
Podsjećam i kako je Donald Trump, tijekom svog posjeta Izraelu u listopadu, u kontekstu potpisivanja njegovog mirovnog plana za završetak rata u Pojasu Gaze, tijekom svog javnog obraćanja u Knessetu (izraelski parlament) također pozvao izraelskog predsjednika da pomiluje Benjamina Netanyhua.
Orban od Trumpa dobio sve što je htio: Presjek razgovora u Bijeloj kući i implikacije za Hrvatsku
Netanyahu optužen za tri slučaja
Netanyahu je 2019. godine optužen u tri slučaja, uključujući optužbe za primanje gotovo 700.000 šekela (211.832 dolara) u darovima od poslovnih ljudi.
Usprkos uglavnom ceremonijalnoj ulozi izraelskog predsjednika s obzirom kako ta zemlja ima parlamentarni a ne predsjednički sustav, Herzog ima ovlasti pomilovati osuđene kriminalce kao što je to često slučaj i u drugim demokracijama, tako i Hrvatskoj.
Ali u konkretnom slučaju postoji važna kvaka. Netanyahuovo suđenje, započeto 2020. godine, još nije završeno, a on se, kao što je ranije u tekstu rečeno – izjasnio kako nije kriv ni po jednoj točki optužnice, a čitav postupak smatra „ljevičarskim lovom na vještice“. Drugim riječima, čini se da Herzog i ne može pomilovati – jer s pravne točke nema ni zašto. Netanyahu još nije osuđen, čak ni nepravomoćno.
Sve to samo još više od čitave ove priče stvara farsu. Potvrđuje jedino kako Trump, kao i za štošta drugo ima petlje – u konkretnom slučaju štititi svoje prijatelje i kad su oni u krajnje teškom položaju, čak i kad je to zakonski neizvedivo.
Nakon svega ovoga jedni će sigurno reći kako Trump „ima snage, hrabrosti i poštenja“, a drugi, pak – da mu je „obraz debel k’o džon“.
Zoran Meter: Kako je Trump raskrinkao čuveni BBC kao izvor laži: Pljušte ostavke
Ja, međutim, oportunistički (kao političari iz uvodnog dijela ovog teksta, ili po onoj zagorskoj – “ne bum se štel mešat!”) svakome od vas koji ga čitate prepuštam vlastiti sud.
