Na samom kraju Plominskog zaljeva podno Plominske gore, smjestila se Plomin Luka. O tom važnom strateškom i prometnom pravcu, prema nekim istraživanjima, pisao je i grčki zemljopisac Artemidor još potkraj drugog stoljeća prije Krista.
– Još od rimskog doba kroz cijeli srednji vijek tu je bila luka, a procvat veliki je doživjela između dva rata, dok je tu bila Italija. Tu se prometovalo s manjim brodovima, trabakulima, između Plomina i Venecije, tako da je roba dolazila iz Venecije ovamo, a odavde putuje, najviše je išlo ogrjevno drvo. Tu su ljudi sjekli šumu, prodavali i to se vozilo u Italiju – govori Valter Kvalić, umirovljeni kapetan duge plovidbe.
– Svaka kuća je imala mlinove gdje se mljelo žito, gdje se mljela trukinja, ali uz to su bila kućanstva koja su radila konope tako da bi dolazili i s Ilovika, Premude, Lošinja mornari ovdje kupovati konope i nosili sebi dolje – govori za emisiju More Mirko Marković, umirovljenik.
Strateška luka i trgovina
No život za Plomin Luku staje 1932. godine isušivanjem Čepičkog jezera.
Zbog velikog broja komaraca jezero je godinama bilo izvor malarije i predstavljalo opasnost za zdravlje lokalnog stanovništva. Jezero se isušilo prokapanjem.
– Vjerojatno nisu računali na to, ali ogromne količine mulja dospjele su ovdje i luka je postajala sve plića dok je tamo pedesetih, šezdesetih godina skoro nestala. Gdje je sada luka – tu je bilo blato, samo jedan uski kanal je bio, barke su mogle prolaziti – ističe Kvalić.
I tako luka, oduvijek trgovačka i ribarska, to više nije bila. Na procvat i ponovno doseljavanje Plomin Luka čekala je gotovo četrdeset godina.
Termoelektrana kao nova era
I to dočekala izgradnjom termoelektrane. Bila je to kompenzacija kaže nam Valter, za čišćenje zaljeva od mulja.
Pa je tako mjesto sad prepoznatljivo i po najvišoj građevini u Hrvatskoj – dimnjaku visokom 340 metara.
– Ovo sigurno narušava vizuru. Od pola Istre, od kuda god pogledate, vidite dimnjak i to sigurno Istri kao za turističkoj destinaciji ne čini dobro, ali tu je i potreba za energijom, tako da ja nisam baš ogorčeni protivnik ove elektrane jer mislim da i to mora biti isto – govori Kvalić.
Ribara nema kad je jaka bura. Plomin Luka, smještena na istočnoj obali Istre, glasi kao luka najzaštićenija od juga, ali bura prema njoj nema milosti.
Bura i ribari
– Ta bura je jako poznata jer ona se rađa u Senju i onda su nama rekli stari ljudi: “Tu se ženi, a u Trstu umire” i po tome je poznato – prisjeća se Mirko Marković.
Zato kada može Mirko obavezno ide na more, a kada ne, šeta uz novouređenu plažu i skuplja kamenčiće za svoje rukotvorine.
– Uvijek kad ode uz more imam torbu uz sebe i onda sve što mi paše i sve što mi je lijepo uzmem i uvijek u nešto komponiram. Svaki kamen ima svoju priču. Sve ima svoju priču. Svaka stvar ima svoju priču – kaže Mirko.
Pa i Plomin Luka. Jer mnogo je više ova antička luka od samo malog ribarskog i lučkog mjesta.
Osim mora, predivnih vizura i bogate povijesti zadivit će vas i dobroćudni i simpatični stanovnici, baš kao i nas. No, krije se tu još čarolije i prizora koje će oduševiti svakog tko je posjeti.
I.B.
