Na Šubićevcu ništa novo, da parafraziramo čuveni roman Ericha Marie Remarque ‘Na zapadu ništa novo‘. Ili, HNK Šibeniku ne cvjetaju ruže niti u četvrtom rangu hrvatskog nogometa.
Put Narančastih u 3.NL-jug jamačno nije posut laticama ružama u sportskom smislu. A kako se može čuti u kuloarima, niti na financijskom planu stanje nije baš bajno. Dakle, stiuacija na Šubićevcu slična je kao i lani, kada su Šibenčani zauzeli posljednje mejsto na tablici u HNL-u. a potom drakonskom odlukom HNS-a izbačeni u četvrtu ligu.
Što se sportskog aspekta tiče, momčad trenera Marina Oršulića u pet odigranih utakmica inkasirala je osam bodova. To i nije toliko zabrinjavajuće ako se zna da Narančasti imaju utakmicu manje od glavnih takmaca za promociju u viši rang.Dakle, eventualnom pobjedom u Metkoviću gdje u srijedu (15,30 sati) Šibenik igra zaostalu utakmicu može doći na samo dva boda do vodećih Zagore i Sloge te na bod razmaka od Zadra, vjerojatno glavnog favorita lige. Drugim riječima, bodovni saldo i nije toliko zabrinjavajuć premda je Orušulićeva momčad prosula čak sedam bodova na svom terenu.
Ono što puno više zabrinjava navijački korpus Šibenika je igra koju prezentira Oršulićeva družina. Kada se stavi ruka na srce i iskreno zaključi onda se može mirne duše zakljućiti kako Narančasti niti u jednoj od pet odigranih utakmica nisu izadominirali svog protivnika, pa čak ni u susretima u kojima su upisali pobjede (Vodice i Junak).
Dapače, protiv Zagore su se iščupali od poraza duboko u sudačkoj nadoknadi, dok su kontra dubravčkog GOŠK-a nakon dopadljivog prvog poluvremena u nastavku prokockali dva gola viška.
U saldo sezone treba ukomponirati i glatki poraz u Kupu kontra Varteksa (1:4), mada su u Barkonom radu Šibenčani odigrali vjerojatno najboljih 45 minuta u sezoni kada je momčad trenera Dražena Beseka vodila samo zahvaljujući grubim gršakama obrane Narančastih (čitaj: Srpaka i Baturine).
Kulminacija blijede igre Šibenika dogodila se prošle subote na Šubićevcu, kada je Oršulićeva družina upisala i prvi poraz u 3.NL- jug protiv Neretvanca. Poraz se i može probaviti, ali ne i način na koji je doživljen. Šibenik je igrao baš loše, bezidejno. Dojma smo da je falilo i energije koja je krasila Narančaste u prošlim kolima.
Da zaključimo, kako Šibenik trenutačno izgleda samo pukim čudom može do promocije u viši rang koja je postavljena kao cilj na početku sezone.
Ipak, ne treba bacati drvlje i kamenje po sportskom direktoru Stipi Bačeliću- Grgiću i treneru Oršuliću koji su morali na brzinu i iz temelja slagati momčad za ovu sezonu. Samo ćemo podsjetiti da praktički 15. srpnja Šibenik nije imao niti jednog igrača na spisku izuzmemo li igrače iz mlađih kategorija. Naravno da treba vremena da mozaik sastavljen od skroz novih kockica treba vremena da počne štimati. U skaldu s tim, trener Oršulić nakon neuvjerljivih izdanja u pripremnom periodu uvjeravao je kako će momčad rasti kako vrijeme bude odmicalo. Ai, pred vratima je već šesto kolo, a momčad ne da raste već stagnira.
Ali, unatoč činjenici da je roster konstruiran ‘ad hoc‘ nema nikakve dvojbe kako se dosta griješilo u selekciji momčadi. Ne želimo ulaziti u detaljnu analizi Šibenikovih ‘felera‘, no sasvim je jasno da igrači za koje su nas Bačelić-Grgić i Oršulić uvjeravai kako će biti nositelji i koji su iskusili i više rangova od 3.NL-jug nisu opravdali te statuse. Tu prije svih mislimo na Đuraka, Čajića i Osmankovića. O učinku potonjeg najbolje govori podatak da je u zadnja dva kola izgubio status startera od Brazlca Cesara Augusta. Nejasno je i zašto Šibenik u rosteru ima čak šest stranaca, iako propozicije natjecanja govore kako u zapsiniku mogu biti samo trojica igrača izvan EU-a te jedan manje na travnjaku. S obzirom na budžet kojim je Šibenik raspolagao u ‘mercatu‘ uvjereni smo kako se kudikamo bolje moglo tržiti u puno bližim dvorištima, točnije samo u 3.NL-jug. Posebice u kontekstu budžeta s kojim je Šibenik raspolagao.
Već po tradiciji, U Šibeniku se ne biju samo bitke na travnjacima, već i u kancelarijama. Priče o financijskim problemima Narančastih postale su bestseler u nogometnim krugovima.
Po starom lošem običaju, do službenih informacija o novčanim tegobama i planovima vlasnika Željka Karajice nemoguće je doći. Iz jednostavnog razloga, što glavni i odgovorni lik u cijeloj priči- Željko Karajica uporno šuti,
Čovjek se još u lipnju obećao obratiti javnosti. Tada je kazao- idući tjedan. A evo, prošla su tri mjeseca i njemačko- hrvatsko-bosanski biznismen kao da je u zemlju propao.
Do bilo kakve formalne informacije pokušali smo doći i preko Jasmina Avdagića, šibenskog odvjetnika koji zastupa klub. Čovjek nas je uljudno odbio uz objašnjenje kako nije ovlašten davati informacije za javnost. Uz opasku kako Karajica sam priprema neku izjavu… Budemo li na nju ćekali kao na najavljeno obraćanje u lipnju, dočekat ćemo Božić i Novu godinu.
Samo pitanje je hoće li HNK Šibenik dočekati blagdane u postojećoj strukturi kluba. Jer, neslužbene informacije govore kako financijsko stanje ponovno nije bajno.
Navodno je serivisiranje tekućih troškova koliko-toliko uredno, međutim stari dugovi su pregolem uteg na leđima devet desetljeća stargo kluba sa Šubićevca.
Za lustraciju ćemo uzeti samo jedan bizaran primjer s nedavne utakmice s Neretvancem. Zaštitarska firmi koja godinama obavlja te poslove na Šubićevcu, zbog nagomilanih dugova odbila je odraditi posao. Ljudima je ‘prekipjelo‘ i to s punim pravom. Tako da je utakmica odigrana samo zahvaljujuću entuzijazmu nekolicine redara koji su skupljeni praktički ‘pet do 12‘.
No, to je samo kap u moru Šibenikovih, odnosno Karajičinih financijskih tegoba. Kako doznajemo, koncem listopada na naplatu stižu arbitraže na koji su klub dali igrači iz prošle sezone. Prema informacijama s kojima raspolažemo klub im je ostao dužan dvije plaće.
A gdje su ostali dobavljači, Karajičini poslovni partneri, razne pozajmice privatnim osobama… O stvarnom dugu Šibenika može se tek spekulirati, ali jamačno se radi o milijunima eura.
Ljetos je Željko Karajica uvjerio šibenskog gradonačelnika Željka Burića kako stečaj kluba nije opcija. Burić mu je očito povjerovao i pod pritiskom navijača odustao od ideje o osnivanju novog kluba koji bi krenuo iz najnižeg ranga, što se kako vrijeme odmiče čini da i nije bila luda ideja
Nadalje, Grad Šibenik pruzeo je na sebe financiranje dijela troškova Omladinske škole te održavanja stadiona na Šubićevcu. Ali, da na relaciji Grad- Karajica nešto ne štima govori i podatak da još uvijek nije potpisan novi ugovor o uzajamanim pravima i obvezama šibenske gradske uprave i HNK Šibenika.
Da zaključimo ljetos je stečaj izbjegnut, ali njegova sjena ponovno se nadvila nad Šubićevcem.
Optimizam ne podgrijavaju ni medijski napisi iz Njemačke i Austrije koji govore da vlasnik Šibenika ima financijskih problema i u tim zemljama. Naime, dio bivših zaposenika berlinske Viktorije kojoj je vlasnikjoš uvijek potražuje zaostale plaće.
Još jedan Karajičin klub- Austria iz Klagenfurta također je pred financijskom kolapsom. Više bivših igrača kluba još čeka isplatu zaostalih primanja iz lanjske sezone. Dakle, gdje god je Karajica u glavnoj ulozi vrijedi ista priča, bez obzira radi li se o Njemačkoj, Austriji ili Hrvatskoj.
