Prvi put u 750 godina, lice svetog Tome Akvinskog rekonstruirano je pomoću forenzičke znanosti, nudeći uvid u čovjeka čija su učenja stoljećima oblikovala katoličku misao. Uz ovo otkriće, nova istraživanja sugeriraju da njegova smrt nije posljedica bolesti ili trovanja, kako se ranije nagađalo, već da je posljedica traumatske ozljede mozga.
Utjecaj sv. Tome Akvisnkog na katolički nauk je nemjerljiv. Njegovo temeljno djelo, Summa Theologica, ostaje jedan od najvažnijih tekstova u kršćanskoj teologiji. Tvrdio je da vjera i razum nisu u sukobu, već da se nadopunjuju, te je pružio pet logičnih “dokaza” za postojanje Boga. Njegove su se ideje proširile izvan teologije, transformirajući svjetovnu filozofiju povezujući moral s ljudskom prirodom i oblikujući moderne koncepte slobode i autoriteta vlade.
Cambridge Dictionary of Philosophy opisuje Akvinskog kao “najutjecajnijeg mislioca srednjovjekovnog razdoblja”, a njegova učenja i danas podupiru kršćansku vjeru. Tim istraživača, predvođen forenzičkim stručnjakom Cicerom Moraesom, upotrijebio je djelomične ostatke Akvinske lubanje kako bi digitalno rekonstruirao njegovo lice.
Skromno lice velikog teologa
“Inicijalno smo rekonstruirali lubanju iz fotografskih i strukturnih podataka”, objasnio je Moraes, piše The Daily Mail. “Lubanja nije imala zube ili čeljust, pa smo morali projicirati te strukture na temelju mjerenja uzetih iz CT skeniranja lubanja živih pojedinaca.”
Kako bi osigurali točnost, tim je koristio metodu zvanu anatomska deformacija, u kojoj su strukture lubanje i lica živog donora prilagođene kako bi odgovarale Aquinasovim dimenzijama.
“Na kraju smo kombinirali sve te podatke kako bismo stvorili osnovnu bistu i također stvorili verziju u boji, temeljenu na ikonografiji sveca”, rekao je Moraes. Konačni rezultat, istaknuo je, bilo je “skromno” lice, koje odražava karakter velikog teologa.
Uzrok smrti, riješen stoljetni misterij
Stoljećima su povjesničari raspravljali o uzroku Akvinske smrti. Neki su to pripisivali bolesti, drugi trovanju, a neki čak sugerirali i atentat. Međutim, nova studija objavljena u časopisu World Neurosurgery koju su proveli liječnici Gabriel LeBeau, Abdul-Rahman Alkiswani, Paul Camarata i teolog Daniel Mauro ukazuje na kronični subduralni hematom – stanje u kojem se krv skuplja između mozga i lubanje nakon traume glave.
Povijesni zapisi opisuju kako je Akvinski, na putu za Drugi sabor u Lyonu 1274., udario glavom o srušeno stablo dok je putovao. Iako je preživio prvi udar i nastavio put, stanje mu se pogoršalo. Prvo se zaustavio kako bi se oporavio u Maenzi, 45 milja jugoistočno od Rima, prije nego što je stigao do opatije Fossanova, gdje je naposljetku umro tjednima kasnije.
Studija objašnjava: “Većini kroničnih subduralnih hematoma (cSDH) prethodi neki oblik manje do umjerene ozljede glave. Kritičko čitanje izvještaja o posljednjim tjednima njegovog života daje snažan argument za cSDH – s klasičnom kliničkom poviješću relativno manje traume glave, razdobljem lucidnosti, a zatim postupnim opadanjem kako se hematom širiio tijekom nekoliko tjedana.”
Istraživači tvrde da je Akvinov “nasilan sudar” sa stablom na Via Latina označio početak njegove smrti. Oni objašnjavaju da dok neki povijesni izvještaji sugeriraju bolest, trovanje ili čak atentat, te teorije nisu u skladu sa suvremenim zapisima.
Umjesto toga, dokazi upućuju na kronični subduralni hematom, stanje koje je obično uzrokovano umjerenom ozljedom glave, što bi moglo objasniti njegovo početno razdoblje lucidnosti nakon čega je uslijedilo postupno pogoršanje zdravlja.
Toma Akvinski, njegov život i njegova konačna smrt ostaju od velike važnosti za studente zapadne povijesti, teologije i filozofije, i, naravno, za kršćane diljem svijeta.
Mudrost Tome Akvinskog u rješavanju tjeskobe: Evo kako doći do nadnaravnog mira
