Sjećanja su sve što je ostalo Nedjeljku Štroku, ocu 31-godišnjeg Josipa koji je prošle godine u predgrađu Dublina izgubio život nakon brutalnog napada lokalnih nasilnika. Dvojica počinitelja ovih su dana osuđena na doživotni zatvor, dok je treći dobio četverogodišnju uvjetnu kaznu. Sva trojica priznala su krivnju za napad u kojem je teško ozlijeđen i Josipov prijatelj David Družinec.
Tragedija se dogodila 30. ožujka 2024. godine u Clondalkinu, gdje su Mark Lee (44), Connor Rafferty (21) i Anthony Delappe (19) nasrnuli na dvojicu Hrvata. Josip je od posljedica teških ozljeda glave preminuo četiri dana kasnije, 3. travnja. Tužiteljstvo je na suđenju utvrdilo da je bio udaran rukama, nogama i raznim predmetima te gažen i premlaćivan, pri čemu su napadači bili svjesni da su žrtve stranci.
David Družinec, koji je u napadu zadobio sedam prijeloma kostiju, za irske je medije opisao trenutke užasa koje je preživio: “Došli su odostraga i prvo me udarili bejzbol palicom ili nečim sličnim tome. Pao sam u nesvijest. Nakon nekoliko minuta, uspio sam ustati i probuditi se. Vidio sam što rade Josipu. Htio sam mu pomoći, no dobio sam udarac još četiri puta i bio sam gotov. Zadnje čega se sjećam su svjetla Hitne pomoći”, kazao je.
‘Osvetnički pohod’
Prema navodima tužiteljstva, nasilje je izbilo nakon što je napadačima rečeno da su Hrvati prethodno napali maloljetnika zbog upaljača. Trojac je tada krenuo u, kako ga je tužiteljstvo nazvalo, osvetnički pohod. Tijekom postupka otkriveno je i da je Mark Lee na dan ubojstva na društvenim mrežama otvoreno poručio da je rasist i da se toga ne srami. Sutkinja je naglasila kako su Josip i David radili i doprinosili irskom društvu, za razliku od svojih napadača.
Josipov otac Nedjeljko Štrok za Zagorje International ističe kako je zadovoljan presudama, ali i da mu nikakva kazna ne može vratiti sina. “Na neki način je to satisfakcija za svo zlo koje su te životinje počinile. To nisu ljudi, to su životinje. No, i da su dobili pet maksimalnih kazni, to neće vratiti Jožu”, rekao je.
Posebno ga je pogodilo ponašanje obitelji osuđenih. “Oni su se tijekom suđenja cerekali, pravili grimase i međusobno se podržavali! Ponavljam da to nisu ljudi, nego životinje”, dodao je.
Nakon ubojstva, Nedjeljko je mjesecima čekao da dobije sinovo tijelo, a postupak su, kaže, dodatno otežale administrativne prepreke i izostanak pomoći hrvatskih institucija.
“Sve papire, sve što je trebalo slati u gradsku mrtvačnicu sam odradio. Ne ja, nego David, koji mi je bio i odvjetnik i prevoditelj. Ako je to pomoć od veleposlanstva, o čemu mi pričamo? Na tijelo sam čekao mjesecima, da bi na kraju supruga i ja podijelili Josipove ostatke, odnosno pepeo”, ispričao je.
Odluka o kremaciji
Prema irskom zakonu donesena je odluka o kremaciji. Dio pepela vraćen je ocu u Hrvatsku, a drugi dio majci u London. “Najveća sramota je što sam ja tražio da Hrvatska traži izručenje svog mrtvog državljanina. To su propustili odraditi, stoga ne mogu biti sretan ni da je on cijeli došao u Hrvatsku”, rekao je Štrok.
Kritizira i izostanak diplomatske reakcije. “Iz veleposlanstva su mi obećavali i osnivanje radne skupine, no sve je ostalo na pustim obećanjima, a na kraju nisu dali čak ni diplomatsku notu. I dalje ne mogu shvatiti da čovjek, mladi čovjek, koji je hrvatski državljanin ne može biti pokopan prema hrvatskim zakonima. Pa naše vlasti ne drže do mrtvih, kako će onda do živih?!”, pita se.
Kako bi pokrio troškove, bio je prisiljen podići kredit. “Svaka normalna pravna država, koja drži do svojih ljudi, traži tijelo svog građana, da bude pokopan na našem teritoriju. No, čini se da je Hrvatska sve osim pravne države”, zaključio je.
