Manje od tjedan dana nakon što je preuzeo funkciju gradonačelnika grada Chilpancingo de los Bravo u meksičkoj saveznoj državi Guerrero, Alejandro Arcos je brutalno likvidiran od strane meksičkih trgovaca drogom. Iako je odmah po preuzimanju vlasti u gradu razorenom nasiljem povezanim s narko kartelima, Arcos pozvao na mir, to ga nije spasilo.
Naprotiv, nasilje je eskaliralo. Likvidacija 43-godišnjega gradonačelnika izvršena je odsijecanjem glave. Bio je to još jedan pokazatelj na mizerno stanje sigurnosti u Meksiku, jednoj od najvažnijih država Latinske Amerike. To nije bio jedini, već možda najužasniji incident. Tijekom predizborne kampanje za lokalne izbore koji su održani u lipnju pripadnici narko kartela pogubili su oko 40 kandidata.
Ubojstvo Arcosa prema većini eksperata bio je klasičan slučaj narko terorizma, koji ima za cilj izazvati strah kod velikog broja stanovništva. U posljednje vrijeme sigurnosna situacija u zemlji narušena je obračunima unutar kartela. U srpnju je u Teksasu uhapšen vođa i suosnivač Sinaloa kartela Ismael „El Mayo“ Zambada. Taj događaj je pokrenuo međusobne optužbe za izdaju i doveo je do novog vala nasilja.
Težak zadatak pred novom predsjednicom
Nova predsjednica Claudia Sheinbaum koja je stupila na vlast 1. listopada morat će zasukati rukave kako bi mogla zaustaviti negativni fenomen koji uništava Sjedinjene Meksičke Države. Prilikom svoje inauguracije, nova predsjednica je izjavila kako se „nećemo vraćati na Calderónov bezobzirni rat protiv narkotika koji je našoj zemlji toliko naštetio.
Ostaje naše uvjerenje da su sigurnost i mir plodovi pravde“. Treba istaknuti kako je više od 450.000 osoba ubijeno je otkako je 2006. tadašnji predsjednik Felipe Calderón pokrenuo svoj pompozno najavljivani „Rat protiv droge“, odnosno „Rat protiv narko kartela“.
Sheinbaum je i prije dolaska na vlast pokazala želju da se obračuna s narko kartelima. Njena strategija je ne napadati izravno vođe kartela nego se usredotočiti na društvene uzroke koji ga generiraju. To je pokazatelj kako čak niti najmoćnija meksička političarka nije u potpunosti sigurna od bandi.
Ulazak mafije u sve pore društva
Mafijaši i njihovi suradnici doslovno su se infiltrirali u sve pore meksičkog društva, uključujući državnu i lokalnu upravu. Tako je npr. prethodnica nesretnog Arcosa, Norma Otilia Hernández, smijenjena s gradonačelničke funkcije nakon što je u javnosti izišao video zapis u kojem je ručala u restoranu s lokalnim narko šefom. Hernández je pripadala vladajućoj političkoj stranci Moreni, čiji su pripadnici Andrés Manuel López Obrador (AMLO) i Sheinbaum.
Tvrdila je da se radilo o slučajnom susretu, ali je to nije spasilo. Organizacije koje se bave ilegalnom proizvodnjom i distribucijom narkotika donedavno su ratovale oko proizvodnje i distribucije heroina. Međutim, kako fentanil sve više zasjenjuje heroin tako narko karteli sve više međusobno ratuju. Članovi narko miljea usredotočili su se na lokalne vlasti kako bi ih reketirali i uzimali poreze od velikih infrastrukturnih projekata do naplaćivanja kazni u prometu. Ove godine i najveće meksičke korporacije postale su predmet interesa narko mafijaša koji im prijete iznudama i žele kontrolirati prodaju određenih roba.
U srpnju je multinacionalna korporacija FEMSA (najveći meksički lanac trgovina s brzim opskrbom) objavila kako zatvara svih svojih 191 dućana i sedam benzinskih postaja u pograničnom gradu Nuevo Laredo u blizini američko-meksičke granice zbog problema s bandama. Bande su tražile da benzinske postaje kupuju gorivo određenih distributera, a kap koja je prelila čašu bila je otmica dvoje djelatnika od kojih su banditi tražili da rade kao doušnici.
Nastanak narko skupina
Sredinom 20. st. Meksiko je uplovio u svijet droge. Tijekom 1940-ih i 1950-ih, zemlja je bila jedna od vodećih proizvođačica marihuane za tržište Sjedinjenih Država, a s vremenom su se pojavili i drugi oblici droga poput opijuma i heroina. Na početku je trgovina drogom bila relativno decentralizirana, s malim, lokalnim organizacijama koje su se natjecale za tržište.
Međutim, tijekom 1960-ih, potražnja za drogom u SAD-u značajno je porasla, a meksičke organizacije su se počele reorganizirati kako bi zadovoljile američku potražnju. Na prijelazu u 1970-e, nekoliko kartela počelo je oblikovati meksičku narko scenu.
Među njima se istaknuo Sinaloa kartel, koji je osnovan u saveznoj državi Sinaloa, poznatoj po plodnim poljoprivrednim zemljištima pogodnim za uzgoj opijuma. Sinaloa kartel je, uz druge organizacije, preuzeo kontrolu nad proizvodnjom i transportom droge prema SAD-u, koristeći složene rute koje su uključivale različite načine prijevoza, uključujući ceste, zračne i pomorske putove.
Uspostava narko Meksika koncem 20. st.
Tijekom 1980-ih, Meksiko se sve više afirmirao kao ključni igrač u svjetskoj trgovini drogom. Kolumbijski karteli, poput Medellína i Calija, počeli su surađivati s meksičkim, koji su poslužili kao logistički partneri za distribuciju kokaina. Kolumbijsko-meksička suradnja doprinijela je jačanju meksičkih kartela, koji su ubrzo postali ne samo posrednici, već i samostalni proizvođači droge.
Razvoj narko kartela bio je usko povezan s političkim i ekonomskim kontekstom Meksika. Neefikasna vladina politika, slabost pravosudnog sustava i visoka razina korupcije omogućili su kartelima da se razvijaju. Kako su karteli jačali, počeli su koristiti sve brutalnije taktike kako bi osigurali kontrolu nad teritorijem i eliminirali konkurenciju. U tom razdoblju zabilježeno je i sve veće korištenje nasilja kao sredstva zastrašivanja.
Krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, nasilje je postalo sveprisutno, a sukobi između kartela za kontrolu teritorija i rute distribucije rezultirali su dramatičnim porastom ubojstava, premlaćivanja, otmica. Već tada karteli su se transformirali u složene transnacionalne organizacije koje su imale veze u politici, gospodarstvu i društvenim strukturama Meksika. Tako se stvorilo okruženje u kojem je bilo izuzetno teško suzbiti utjecaj kartela.
Hijerarhija kartela
Meksički narko karteli nisu primitivne kriminalne skupine, nego složene i kvalitetno organizirane kriminalne mreže s jasno definiranim hijerarhijskim strukturama. Struktura kartela bi se mogla usporediti sa strukturom vojnih postrojbi ili naprednim poduzetničkim tvrtkama.
Na vrhu hijerarhije obično se nalazi vođa kartela, poznat kao „El Patrón“ ili „El Jefe“. On donosi ključne strateške odluke i ima izravan nadzor nad najvažnijim poslovima. Ispod vođe nalaze se zamjenici i povjerenici, koji upravljaju različitim aspektima operacija, poput proizvodnje i distribucije droge, ali i financija i sigurnosti vođenja operacija.
Zamjenici i povjerenici su svojevrsni „menadžeri“ odgovorni za svakodnevno vođenje poslova, koordinaciju s drugim članovima kao i slanje izvještaja vođi. Ispod njih nalaze se operativci angažirani za svaki sektor „poslovanja“ od proizvodnje do dostave.
Najpoznatije skupine
Najpoznatiji karteli su Sinaloa, Jalisco kartel nove generacije (CJNG), Los Zetas i Zaljevski kartel. Svaki ima svoje teritorijalne zone i specifične načine rada.
Tako je Sinaloa poznat po svojim sofisticiranim transportnim mrežama i suradnji s međunarodnim partnerima, dok je CJNG poznat po iznimnoj brutalnosti i militariziranim metodama.
Često unutar kartela dolazi do unutarnjih sukoba zbog podjele droge i teritorija na kojem se droga distribuira narkomanima. Rivalstva između članova kartela često se manifestiraju krvavim uličnim obračunima, što izaziva strah i strepnju kod meksičkih građana i stranih turista.
Rat protiv droge
Eskalacija nasilja u Meksiku usko je povezana s Ratom protiv droge, kojeg je 2006. započeo tadašnji predsjednik Felipe Calderón. Njegova odluka bila je odgovor na rastuće nasilje i sve veći broj ubojstava, koja su postala alarmantna za meksičko društvo. Vojska je preuzela mnoge zadaće koje su tradicionalno pripadale policiji, poput suzbijanja nasilja i provođenja zakona. Ova strategija je, međutim, dovela do nepredviđenih posljedica. Umjesto smanjenja nasilja, situacija se pogoršala. Karteli su se prilagodili vojnim operacijama, a nasilje se počelo rapidno povećavati.
Sukobi između vojske i kartela rezultirali su visokim brojem civilnih žrtava. Mnogi nevini ljudi su se našli u unakrsnoj vatri, što je dodatno pogoršalo percepciju sigurnosti među građanima. Izvještaji o masovnim grobnicama, otmicama i smaknućima postali su svakodnevica, a mnogi su ljudi prisiljeni napustiti svoje domove, bježeći od nasilja. S obzirom na visok stupanj korupcije unutar meksičkih institucija, rat protiv droge bio je otežan. Vojni i policijski dužnosnici, koji su se trebali boriti protiv kartela, često su bili umiješani u korupcijske afere koje su omogućile kartelima da nastave s djelovanjem. Unatoč vojnim akcijama, situacija se nije znatnije promijenila.
Tijekom godina, meksičke vlasti pokušale su implementirati različite strategije. Od decentralizacije policijskih snaga do pokušaja vođenja pregovora s kartelima, mnoge od tih strategija nisu donijele očekivane rezultate. Godine 2012. započela je nova faza nasilja, kada su se novi karteli počeli formirati i preuzimati teritorij od već etabliranih krimi organizacija. Godine 2016. broj ubojstava povezanih s drogom prešao je 20 tisuća. Nakon što je vođa Sinaloe, Joaquin „El Chapo” Guzman, izručen SAD-u 2017. došlo je do sukoba unutar kartela što je dodatno potaknulo ulično nasilje. Te godine je pronađena masovna grobnica u saveznoj državi Veracruz s više od 250 žrtava. Broj ubijenih 2018. prešao je više od 30 tisuća.
Problem koji se ne rješava
Iako je donedavni predsjednik López Obrador u kasnijim fazama svog mandata izjavio da je postigao skromno smanjenje stope ubojstava u Meksiku, eksperti za sigurnost smatraju da su njegovi napori da pacificira Meksiko u praksi propali. Tijekom prošle godine, u Meksiku se dogodilo više od 30.000 ubojstava. To je već šesta godina zaredom da je broj ubojstava prešao tu neslavnu brojku. Mnoga od ubojstava bila su ishod otmica, iznuda, misterioznih nestanaka, (masovnih) pucnjava i zasjeda.
Prema analizi trusta mozgova Instituto Igarapé, 2023. čak 11 od 50 najsmrtonosnijih gradova na svijetu nalazilo se u Meksiku, dok ih je u 2015. godini bilo samo tri. Usprkos sigurnosnoj krizi, AMLO je napustio predsjedničku rezidenciju Nacionalnu palaču sa stopom odobravanja višom od 70%, što je dobrim dijelom posljedica smanjenja siromaštva, neočekivano stabilnog gospodarstva i uspjeha u vanjskoj politici. Ipak, nekonvencionalni predsjednik problem narko kartela nije uspio riješiti.
Nije se htio s njim ozbiljnije pozabaviti smatrajući da bi mu to ugrozilo rejting i položaj, a možda i živote njega i njegova obitelji. Doduše, AMLO je uspostavio Nacionalnu gardu, mješavinu vojske i policije za sprječavanje ilegalnog ulaska u zemlju na granici s Gvatemalom i borbu protiv kartela, ali rezultati su bili mršavi. Nije pomoglo ni uključivanje vojske u unutarnje poslove, što je AMLO odobrio u kolovozu 2022. Sve je eskaliralo nasiljem uoči izbora u lipnju, a redovita meta bili su novinari. U Meksiku je u prosjeku jednom tjedno ubijen jedan novinar.
Štetne posljedice
Nasilje narko kartela ima vrlo štetne posljedice po Meksiko. Jedna od najočitijih posljedica nasilja je razaranje zajednica. Obitelji se suočavaju s gubitkom članova i to ostavlja duboke emocionalne ožiljke i financijske poteškoće. Narko karteli stvaraju kulturu straha. Ljudi se često boje govoriti o nasilju ili prijaviti zločine, što dodatno otežava borbu protiv kriminala. U takvom okruženju, pravda postaje nedostižna, a osjećaj bespomoćnosti raste. Ekonomske posljedice nasilja narko kartela također su značajne. Strah od nasilja i nesigurnosti odvraća investitore, smanjujući gospodarske prilike za rast i razvoj.
Divljanje narko kartela utječe i na turizam, koji je ključna grana meksičkog gospodarstva. Strani turisti često izbjegavaju putovanja u područja pogođena nasiljem, što dovodi do smanjenja prihoda od turizma i gubitka radnih mjesta. Djelovanje narko kartela uvelike šteti međunarodnom ugledu Meksika, koji postaje sinonim za narko državu. Iz Meksika u SAD se najviše izvoze heroin, kokain, amfetamin, fentanil i marihuana.
Prema američkim podacima, karteli su sredinom ove godine kontrolirali oko trećine meksičkog teritorija, što je više nego zabrinjavajuće. Tijekom 2023. i 2024. više uglednih republikanaca je predložilo intervenciju američke vojske u Meksiku u svrhu borbe protiv narko kartela. Iako to nije pretjerano vjerojatno, ne treba isključiti takve scenarije ako se stanje ne poboljša u skorije vrijeme. Kako bi se uklonile negativne posljedice djelovanja kartela, potrebni su održivi pristupi koji uključuju sve sektore društva, ali jednostavnog rješenja nema.
M. Šerić: Meksiko, dragocjeni prijatelj Rusije, bježi u BRICS pred mogućom američkom vojnom agresijom
