Umjesto nekadašnje stvarnosti kakvu sam kao dopisnik iz europskih institucija doživljavao proteklih desetljeća, strasbourškim aulama ovih dana odzvanjaju samo glasovi zebnje i napetosti. Dosad nezabilježeni vonj političke toksičnosti i neizvjesnost – neusporedivo su dominantniji od negdašnjeg samopouzdanja, odvažnosti i spokoja
Na sate se već počinje mjeriti vrijeme do početka rasprave u novoizabranom Europskom parlamentu o reizboru dosadašnje predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen na drugi petogodišnji mandat na čelu najviše izvršne vlasti Europske unije.
Ako u tome uspije, povijest bi je upisala kao četrnaestog po redu čelnika Europske komisije od 1958. godine i kao tek drugog predstavnika Njemačke na tom položaju nakon Waltera Hallstaeina koji je bio prvoizabrani predsjednik takozvane Visoke vlasti u Bruxellesu. Ako ne uspije, u cijeloj toj povijesti dugoj 66 godina, aktualna predsjednica Komisije je već zauzela počasno mjesto prve žene na ovoj prestižnoj europskoj dužnosti s vrlo moćnim, šarolikim i raskošnim utjecajem na razini Unije, u zemljama-članicama i na međunarodnoj areni.
No, trodnevno strasbourško zasjedanje Europskog parlamenta u novom sazivu koje je počelo u utorak, ne odiše trijumfalnom uljudnošću kako bi se moglo očekivati nakon lipanjskih europskih izbora. Nema ni atmosfere gordosti među 720 eurozastupnika kojima je svetost sudbine odredila da baš oni ovdje zasjedaju u ime bezmalo pola milijarde ostalih europskih sugrađana.
Umjesto nekadašnje stvarnosti kakvu sam kao dopisnik iz europskih institucija doživljavao proteklih desetljeća, strasbourškim aulama ovih dana odzvanjaju samo glasovi zebnje i napetosti. Dosad nezabilježeni vonj političke toksičnosti i neizvjesnost – neusporedivo su dominantniji od negdašnjeg samopouzdanja, odvažnosti i spokoja. Moglo bi se čak ustvrditi da su se i inauguralna debata i reizbor Roberte Metsole (45, Malta) na novi 2,5 godišnji mandat predsjednice najvišeg zakonodavnog tijela Unije (gdje se već nalazi od siječnja 2022. godine) odigravali pod teretom svojevrsne kolektivne anksioznosti.
Dvije najmoćnije žene EU-a u klinču: bijes Meloni ugrožava drugi mandat Ursule von der Leyen
Nemilosrdni ideološki i osobni obračuni
Glavni uzrok ovakvoj atmosferi su nemilosrdni ideološko-personalni okršaji između dosadašnje i potencijalno nove predsjednice Komisije, Ursule von der Leyen, i mađarskog premijera Viktora Orbana. Osobni animoziteti izazvani mnogo prije, i ne samo zbog ideološko-političkih razlika i pogleda na Europsku uniju već i karakternim referencama – sada su se neizostavno prelili i na Europski parlament.
Tradicionalna Orbanova suverenistička politika i protivljenje europskoj anti-ruskoj doktrini nisu nikakva novost. Novost, iako ne neočekivana, je najnovija solistička diplomacija mađarskog premijera u potrazi za navodnim pravednim završetkom rata u Ukrajini. Najnoviju verziju Orbanovog egocentrizma pokazanog posljednjih tjedana najviši europski krugovi doživljavaju veleizdajom najnovije europske politike prema Rusiji i veleizdajom europskih interesa općenito. „Lakej ruske oligarhije“ – kako sada prezrivo govore o Orbanu, za samo tri tjedna uspio je izbezumiti cjelokupan europski vrh, sve zapadne diplomate i kompletnu vladajaću većinu u Europskom parlamentu.
Orbanovih šest mjeseci za kormilom EU-broda koji tone
Suludi prijedlog
Na suprotnoj strani aktualne konfliktne crte utvrđena je von der Leyen, druga „željezna lady“ Europe (nakon Margaret Thatcher) koju mnogi vole, mnogi ne vole, koja nema srednje određenje i koja je također egocentrik kao i Orban. Korak po korak, stiglo se eto i do prijedloga pozamašne grupe europskih zastupnika po kojem bi se Mađarskoj uskratilo pravo odlučivanja na Europskom vijeću. Iako se radi o pravnopolitičkom nonsensu, o tome se ovih dana prvo počelo govorkati po briselskim hodnicima, da bi se u utorak i srijedu ista tema preselila i u poslaničke klupe u formi vatrenih zahtjeva.
Prije toga, svojevrsnu praksu presedana u vođenju europskih poslova u vrijeme polugodišnjeg predsjedanja Eurpskom unijom ozvaničila je i sama europska vladajuća elita predvođena s nekoliko manje utjecajnih članica EU-a kada su početkom tjedna inaugurirali metodu bojkota mađarskog predsjedavanja Unijom kao odgovor na uistinu neobičnu solističku avanturu Viktora Orbana. Preuzimanjem uloge rotirajućeg predsjedavanja Europskom unijom od 1. srpnja do kraja ove godine Orbanu se jesu otvorile formalne mogućnost određivanja polugodišnjeg dnevnog reda bloka, kao i ona da bude domaćin brojnih sastanaka na različitim razinama kreiranja europskih politika, ali mu de iure nije dana mogućnost za toliko radikalno iskakanje izvan europskog političkom mainstreama.
Matematička kombinatorika velikih i malih brojeva
Vratimo se ipak (re)izboru Ursule von der Leyen. Da bi u četvrtak dobila drugi mandat za upravljanje komisijom potrebno joj je 361 glas od ukupno 720 novoizabranih ili reizabranih zastupnika iz 27 zemalja članica. Kako sada stvari stoje mnogo manji problem po von der Leyen i njen novi Kabinet predstavljaju oni reizabrani zastupnici. Oni znaju tko je stara-nova predsjednica, znaju njezin DNK, ambicije i sve propale ili ostvarene ciljeve.
„Jednadžbu“ s mnogo više nepoznanica za sada predstavljaju oni novoizabrani zastupnici u svim frakcijama uključujući i vladajuću koaliciju (EPP-S&D-Centristi-Zeleni) u koju se von der Leyen najviše i pouzdaje. Najveća neizvjesnost dolazi od konzervativno-reformističkog bloka (ECR), ultradesnih i ultralijevih stranaka, i od ‘slobodnih strijelaca’. A unutar ove heterogene skupine najveća zagonetka su radikalnodesne i suverenističke stranke, u prvom redu Braća Italije talijanske premijerke Giorgie Meloni, te mađarski nacionalističko-konzervativni Fidesz Victora Orbana. U takvom tjesnacu u kakvom će se do četvrtka popodne tjeskobiti von der Leyen, ni glasovi poljske desničarske stranke Zakon i pravda, flamanskoga N-VA-a i češkoga ODS-a nisu za podcijeniti. Matematička kombinatorika će ovoga puta, prvi put, gotovo podjednako ovisiti i od malih brojeva (pojedinačnih glasova) imajući u vidu da je svaki glas uvjetne oporbe u EP-u ovoga puta važan koliko i glasovi parlamentarne većine. Pritom treba znati da samo konzervativno-reformistički blok (ECR) upravlja sa 78 vjerovatnih negativnih glasova iako za sada niko ne može pouzdano znati da li će baš svaki od zastupnika i iz ove skupine biti protiv Ursulinog reizbora.
Kada se na summitu EU krajem prošlog mjeseca odlučivalo o raspodjeli najviših položaja u Uniji, talijanska premijerka je bila jedina suzdržana, a Orban je tada jedini glasao protiv von der Leyen. Suzdržano glasovanje 24 poslanika Braće Italije na plenarnom zasjedanju EP-a u četvrtak značilo bi također glasanje protiv kao što će vjerojatno glasati i Fidesz i većina ostalih konzervativno-suverenističkih stranaka od Skandinavije, preko Poljske i Nizozemske do istočne i jugoistočne Europe. Ali sve to još nije dovoljno da bi von der Leyen bila otpisana.
Prvi krug bitke za europske fotelje završen: Pobjednik je ‘kontinuitet’
Trgovina velikim ulozima
(Re)izbor čelnika glavnih europskih institucija oduvijek je bila više win-win trgovina po načelu „glas-položaj“ nego što je bila nepristrasna svečana predstava u kojoj su se birali najbolji, najstručniji, najkompetentniji…
Rijetko se kroz povijest EU-a događalo da su na čelo toliko važne i moćne institucije dolazili autoritativni državnici poput Romana Prodija (Italija) i Jean-Claude Junckera (Luxembourg), ili pak proeuropski vizionari poput Jacquesa Dellorsa (Francuska).
Od kako je 28. lipnja uvjerljivom većinom glasova europskih vođa reizabrana za mandatara nove Komisije, Ursula von der Leyen je svaki svoj trenutak posvetila razgovorima s političkim grupacijama u Europskom parlamentu, s liderima tih grupacija i s većinom potencijalno kolebljivih europskih zastupnika. Za manje od tri tjedna imala je, kako sama kaže, „na stotine sati argumentiranja, propitivanja i usuglašavanja“.
Od početka tjedna do četvrtka u 13 sati kada počinje procedura glasovanja o njenome ‘biti ili ne biti’, von der Leyen je najviše vremena trošila na slogane poput „kontinuitet europske politike“, „ruski agresivni rat je u vrhu prioriteta Komisije“, „zajamčena europska sigurnost“, „moćna Europa kod kuće i globalno“… a sve u cilju sublimiranja svog prethodnog petogodišta koje je po njenom osobnom mjerilu bilo „neočekivano teško ali uspješno razdoblje “.
Iz navedenoga se očevidno razaznaju i vizije za idućih pet godina ne samo u svezi s ratom u Ukrajini i europskom sigurnosti i obranom. Zaustavljanje dosadašnje ekspanzije ilegalnih migracija koje osjetnije ne jenjavaju od „Arapskog proljeća“; redefiniranje zelenog plana sa svim njegovim peturbacijama nakon isključenja relativno jeftinog ruskog plina; izvjesnija europoska poljoprivredna politika; gospodarski rast, zaposlenost u razdoblju tehnoloških mijena i konkurentnost bloka; socijalna sigurnost u konkurenciji s robotikom, i prava žena …samo su neka od tematskih područja na kojima je počelo i na kojima će se nastaviti parlamentarno ‘rešetanje’ aktualne predsjednice Komsije prije glasovanja o njenom eventualnom reizboru.
Nitko u Strasbourgu i ne skriva da se ovih dana s von der Leyen zapravo pregovara i trguje po modelu obostranih ustupaka. Parlamentarne stranke nude svoje glasove za što bolje portfelje u Komisiji, u njenih četerdesetak generalnih direktorata (DG) i još dvadesetak servisa, službi i izvršnih agencija.
Generalni direktorati su vrlo moćne poluge vlasti jer razvijaju, provode i upravljaju EU politikama, zakonima i programima financiranja. Servisi i službe se bave određenim administrativnim i logističkim pitanjima što za motivirane nacionalne predstavnike i njihove vlade može biti rudnik dragocjenih informacija i dojavnih signala nužnih za donošenje pravih odluka. Izvršne agencije upravljaju programima koje je uspostavila Komisija, a kroz upravljanje programima upravlja se i novcima iz zajedničkog EU-proračuna. Svaka od navedenih karika vlasti u Bruxellesu je iznimno važna u funkcioniranju najviše europske izvršne vlasti i nema države-članice kojoj nije stalo da zauzme što više ‘jakih’ fotelja oko one najvažnije.
Geopolitički vruća fotelja
Hoće li na toj izazovnoj, ali geopolitički sve vrućoj fotelji i u idućih pet godina ostati von der Leyen, ili će se kolo sreće morati zavrtjeti iznova na Europskom vijeću u potrazi za novom personom-grata za Europsku komisiju, saznat će se već sutra.
Ako von der Leyen bude izabrana većinom tajnih glasova eurozastupnika, bit će to dokaz kako većini u Europskom parlamentu, kao i većini europskih lidera, odgovara njena autoritarnost u vođenju Komisije i da im nimalo ne smeta Ursulino uzdizanje nadležnosti Komisije iznad Parlamenta i Europskog vijeća.
To će također biti dokaz da su joj oprošteni, iako još nezavršeni, istražni postupci zbog navodnih protuzakonitih namještaljki vrijednih milijune eura. Afere se protežu od njene prethodne dužnosti na mjestu njemačke ministrice obrane, pa do ne tako davne pandemije Corona-virusa. U prvoj se tereti za pronevjere u nabavkama vojne opreme, a u drugoj zbog navodnog pogodovanja američkoj farmaceutsko-bioteknološkoj korporaciji Pfizer pri kupnji milijuna komada sumnjivih protuvirusnih cjepiva za porezke obveznike EU-a.
Izravno iz Bruxellesa: Macron s izborima nije uspio vratiti adrenalin svom narcizmu
Čini se ipak da za Europsku uniju kakva je danas ništa nije važnije od kontinuiteta europske vlasti, neovisno od toga je li taj ‘kontinuitet’ na štetu ili u korist Europske unije, cjelokupnog europskog prostora i globalne zajednice. Realpolitika je pragmatična vještina upravo zbog toga što ne podliježe idealima, utopijskim vizijama i moralnim načelima.
