Tjelesni mu je bio najdraži predmet, i ako bi dobio prijetnju: ‘Jasko, nema tjelesnog ako napraviš kakav škerac’, e tad bi stao. Primirio. Gdje će ostati bez tjelesnog, još ako je lijepo vrijeme. Iz ormara bi se izvukla tigarka, on se gurao da je prvi zgrabi, te krene s njom na Gagarin.
Pamtimo Jaska dok je bio u Nikici Franić, na Ilijinoj glavici. Jasko je muku mučio sa svime, bježo k‘o vrag od tamjana kad je trebalo rješavat zadatak iz matematike, ali tjelesni: lopta, juriš za njoj, a ako bi pogodio, onda je išao po nju u mrežu, uzeo je, stavio pod ruku te je odnio na centar. Pogledao protivnika. Bilo je: evo vam sad lopta, pa krenite s centra.
Bilo je to sredinom 80-ih. Nema tko nije znao Jaska, Jasmina Žustru, i obrnuto, nema koga Jasko nije znao. Već tad je išao na nogometne utakmice. Tad je bio GOŠK Jug, kasnije je bio HNK Dubrovnik, pa Dubrovnik i GOŠK, zadnje desetljeće GOŠK Dubrovnik 1919.
Njegovo mjesto na Lapadu nije bilo na zapadu, iza klupa, već na istoku. Tu je bila njegova posta. Odatle je dijelio savjete igračima, trenerima, a jao sucima, ako su nešto svirali na štetu dubrovačkog sastava. Posebno je na udaru bio pomoćni, koji mu je bio najbliži, pogotovo kad bi označio da je u zaleđu domaći igrač.
Ovako na brzinu, to je nekoliko slika koje su proletjele danas kad je stigla tužna vijest: Nema više Jaska. Otišao je Jasmin Žustra. Napustio nas je u 52. godini života nakon teške bolesti (rođen je 7. travnja 1974. godine).
Suzu je Jasko pustio kad je otišao Srećko Brajević – Keko, također jedan neizostavni s tribine istok, sad, desetljeće poslije, i on je otišao. Ostaju sjećanja. Potpisnik ovih redaka je bio u osnovnoj na Ilijinoj glavici između ostalog pionirski voditelj, godinu u razredu učiteljice Stane Bukvić u kojoj je bio Jasko, i uvijek bi ti sati slobodnih aktivnosti počinjali s njegovim pitanjem: Hoćemo li danas igrat nogomet?
Suzu bi pustio ako bi odgovor bio negativan.
Danas je suzu pustio i njegov GOŠK Dubrovnik 1919., generacije i generacije igrača, trenera, članova uprave dubrovačkog kluba, njegova ekipa s kojom je s istoka odgledao ‘milijun‘ utakmica, i po kiši, i po suncu…
Zbogom Jasko.
