Na plaži u Šimunima na otoku Pagu, u nedjelju oko 15 sati muškarac i njegov sin gađali su kormorana kamenjem, iako je riječ o zakonom zaštićenoj vrsti. Na nemili prizor reagirala je Sanja Džalto, profesorica filozofije i engleskog jezika, dugogodišnja volonterka i aktivistkinja, piše net.hr.
“Došla sam do njih kad sam izašla iz mora i pokušala čovjeka, na lijep način, educirati u stilu (‘vi ste ovdje gosti, kormoran je ovdje doma, zaštićena je ptica, neće vam ništa, napast će možda druge ljude u samoobrani ako ga vi gađate kamenjem‘) nadajući se da ego neće prevladati.
Bahatost i floskule
Očekivano, dočekala me je bahatost i lovačke floskule te molba da odem. Otišla sam uz kratak komentar da “divan” primjer daje svojoj djeci (još je jedno dijete bilo tamo i njegova, također neempatična i nekulturna žena).
Pitam se i pitam vas – zašto dopuštamo da nasilje nad životinjama prolazi nekažnjeno pa čak i neopaženo te da se takve “moralne ruševine” osjećaju uvrijeđeno kad ih se opomene?”, navodi Džalto u pismu.
Zaštićena vrsta koju zakon ne štiti u praksi
Kormoran (Phalacrocorax carbo) u Hrvatskoj je zaštićen Zakonom o zaštiti prirode, kao i EU Direktivom o pticama, kojim je zabranjeno njegovo namjerno ozljeđivanje, ubijanje ili uznemiravanje. Ipak, kako Džalto upozorava, počinitelji ovakvih djela rijetko budu sankcionirani.
Psiholozi godinama upozoravaju da nasilje nad životinjama često prethodi nasilju nad ljudima, te da društvo koje tolerira takve pojave zapravo stvara prostor za razvoj budućih nasilnika. U ovom slučaju, zabrinjava i činjenica da se ovakvi obrasci ponašanja prenose na djecu.
„Ovo nije samo pitanje zakona, nego i pitanje društvene odgovornosti. Empatija nije stvar dobre volje, nego civilizacijska nužnost. Ako šutimo na izostanak empatije prema onima koji nemaju svoj glas, postajemo suučesnici u okrutnosti. Društvo koje ne štiti slabije – ne može se zvati civilizacijom“, poručuje Džalto.
Dodaje kako je krajnje vrijeme da se ovakvi slučajevi prijavljuju nadležnim institucijama – policiji, veterinarskoj inspekciji ili udrugama za zaštitu životinja, jer samo dosljednim reagiranjem možemo promijeniti odnos prema životinjama i okolišu.
