Pronalazak neobične biljke rumenih boja prijavila je u Facebook grupi Zavazda Konavle članica Kate Mihaica koja je u prolazu naišla na gljivu koji su mnogi brzo detektirali kao vještičino srce. No, povela se rasprava o tome je li gljiva jestiva ili otrovna, kao i mnoge njezine rođakinje atraktivnih boja i izgleda.
Katija Živković, autorica priručnika za branje samoniklog bilja, u koemtarima je brzo otklonila sumnje i navela kako vještičje srce nije otrovno, ali jest nejestivo zbog intenzivnog smrada koje širi i lošeg okusa koji na sreću nije smrtonosan, tako da se onome tko bi eventualno pojeo ‘miomirisnu‘ gljivu ne bi ništa dogodilo. U narodu je ova čudnjikava gljiva koja zaudara po trulom mesu, ne bez razloga, poznata i pod nadimkom ‘smrduja‘.
Nejestivo vještičino srce rijetko se susreće u unutrašnjosti, a nije posebnost samo krajnjeg juga, viđali su je i drugdje po Dalmaciji, preklani primjerice na Marjanu. Najviše buja ujesen, no prolazi uglavnom neprimjećena od prolaznika jer se ‘skriva‘ u vlažnim, nedovoljno očišćenim i neprohodnim dijelovima prirode, uz trule panjeve i suho granje. U povoljnim uvjetima, ‘smrduja‘ može izrasti do pune veličine u samo jedan dan, a životni vijek joj je trodnevni.
Kad tek iznikne bijele je boje, u svijetlom ovoju sličnom ljuski jaja, a kad se tijelo razvije, pojavi se mrežasta rupičasta ‘kruna‘ crvene ili narančaste boje. Veličina primjeraka varira od desetak do 20 centimetara visine. Voli vlažna staništa, može je se naći na poljima i u vinogorju,najviše u priobalju, čak i na otocima.
U prošlosti su ovu gljivu ljudi izbjegavali dodirivati misleći da izaziva kožne bolesti i grčenje mišića.
