Prije i nakon izbora u svim razvijenim demokratskim državama (uvjetno rečeno na Zapadu) masovni mediji bruje o polarizaciji iliti bipolarizaciji društva. To je u političkom smislu točno. U većini zemalja Europe postoje dvije vodeće stranke. Jedna od njih je lijeva, a druga desna (formalno stranke govore da pripadaju lijevom i desnom centru) i one se redovito izmjenjuju na vlasti svakih nekoliko godina.
Međutim, političke podjele Europljana u zemljama kao što su Velika Britanija, Njemačka i Španjolska još uvijek ne uzrokuju opasne društvene podjele koje prijete razaranjem njihovih društava. Međutim, u SAD-u je politička polarizacija toliko uzavrela da prijeti rascjepom američkog društva i drugim opasnim scenarijima. Sjedinjene Države su primjer kako političke podjele (iako su sastavni i poželjni dio demokracije) vrlo zabrinjavajuće ako se uzdignu na n-tu potenciju.
Polarizacija političkog života u SAD-u jedno je od najznačajnijih karakteristika američkog društva u 21. stoljeću. Dok su političke podjele oduvijek bile nazočne u SAD-u (atentati su sastavnica američke demokracije od 19. stoljeća do danas), ideološki sukobi između glavnih stranaka, Demokratske i Republikanske, značajno su se povećali u posljednjih šest desetljeća. Strastvene podjele utjecale su na sve aspekte američkog društva – od donošenja zakona, društvenih odnosa, medija, pa do same percepcije demokracije.
Uzavrele 1960-e
Polarizacija u Americi ima dugu povijest. Još su u ranom razdoblju američke povijesti postojale ideološke podjele, poput one na federaliste i antifederaliste. Tijekom 19. stoljeća, pitanje ropstva bilo je ključno, a ono je dovelo do Američkog građanskog rata. Modernu polarizaciju povezuje se s nekoliko ključnih povijesnih trenutaka u 20. stoljeću. Nakon Drugog svjetskog rata, američka politika bila je konsenzualna, tj. vladao je dvostranački dogovor. Početkom i sredinom Hladnog rata obje su stranke podržavale snažnu vanjsku politiku i ograničene društvene reforme. Međutim, tijekom 1960-ih dolazi do sve veće ideološke polarizacije između ljevice i desnice. Uslijedile su nagle promjene u američkom društvu i politici.
Ključni protagonisti bili su pokret za građanska prava, antiratni te feministički pokret. Pokret za građanska prava, predvođen Martinom Lutherom Kingom, borio se protiv rasne segregacije i diskriminacije Afroamerikanaca. Protiv tih politika opirale su se južne države SAD-a. Donošenje Zakona o građanskim pravima iz 1964. i Zakona o glasačkim pravima iz 1965. transformiralo je društvo, ali je također stvorilo ideološke pukotine koje su utjecale na redefiniranje obje političke stranke. Slična stvar je i s feminističkom pokretom i pokretom protiv Vijetnamskog rata. Drugi val feminizma, temeljio se na borbi za prava žena, uključujući ravnopravnost u obrazovanju, zapošljavanju, reproduktivnim pravima i društvenom životu. Takav program ugrožavao je dotadašnje tradicionalne spolne uloge koje su dominirale američkim društvom.
Zagovaranje prava na pobačaj i razvod braka izazvalo je otpor konzervativaca i tradicionalista koji su zagovarali obiteljske vrijednosti. I antiratni pokret 1960-ih i 1970-ih odigrao je ključnu ulogu u jačanju američke polarizacije. Dogodila se generacijska podjela. Stariji Amerikanci su podržavali tradicionalne vrijednosti i autoritet vlade, a mlađa generacija je postajala sve kritičnija prema američkoj vanjskoj politici. Mladi, osobito studenti, bili su glavni nositelji antiratnog pokreta. Smatrali su da se bore protiv nepravde, imperijalizma i nepotrebnog gubitka života u Vijetnamu. Mnogi stariji Amerikanci, osobito oni konzervativnijih stavova, smatrali su da antiratni prosvjednici napadaju temeljne vrijednosti patriotizma i dužnosti prema državi.
Profiliranje 1970-ih
Antivladino raspoloženje početkom 1970-ih potaknulo je predsjednika Richarda Nixona da njegova Republikanska stranka, usvoji strategiju pod nazivom „Južna strategija“, usmjerenu na pridobivanje bijelih južnjačkih birača koji su bili nezadovoljni politikama građanskih prava.
Nixon je sve češće govorio o „tihoj većini“ koja podržava vladu i ratne napore kao i konzervativna gledišta, čime je dodatno podijelio naciju.
Nixonova strategija potaknula je daljnje ideološko profiliranje stranaka – demokrati su postali dominantni zagovornici liberalnih politika, dok su republikanci sve više usvajali konzervativne stavove, osobito u pitanjima morala i kulture.
Reaganova revolucija i rast konzervativizma
1980-e su donijele još jednu važnu fazu polarizacije, koja se često povezuje s dolaskom živopisnog predsjednika Ronalda Reagana na vlast. Reagan je usvojio platformu konzervativnih vrijednosti koja se temeljila na smanjenju poreza, deregulaciji, jačanju vojne moći i smanjenju uloge savezne vlade.
„Reaganova revolucija“ radikalno je promijenila političku scenu, osobito u pogledu ekonomije. Pod Reaganom je Republikanska stranka dodatno učvrstila svoj konzervativni identitet, privlačeći kršćansku desnicu i konzervativne aktiviste koji su se protivili liberalnim društvenim promjenama, poput prava na pobačaj.
Demokrati su, s druge strane, zagovarali jačanje socijalnih programa, reformu zdravstvenog sustava i borbu za jednaka prava žena i manjina. Ideološka polarizacija između stranaka nastavila je rasti tijekom 1990-ih.
21. stoljeće – ekstremna polarizacija i populizam
Početkom 21. stoljeća polarizacija je dosegla nove ekstreme. Predsjedništvo Georgea W. Busha obilježeno je ne samo inozemnim intervencijama poput rata u Iraku i Afganistanu, već i oštrim domaćim političkim podjelama oko zdravstva, porezne politike i zaštite okoliša. Bushove konzervativne politike dodatno su potaknule razdor između liberalnih i konzervativnih birača. Dolazak Baracka Obame na vlast 2009. bio je povijesni trenutak, osobito zbog njegovih progresivnih stavova o zdravstvenoj reformi, klimi i jednakosti manjina.
Međutim, njegova pobjeda također je izazvala oštre reakcije među konzervativcima, što je rezultiralo rastom populističkih pokreta poput Tea Party, koji su se protivili Obaminoj agendi. Obama se smatra prvim afroameričkim predsjednikom (iako je iz višerasnog braka) i on je sam simbol pomaka u rasnim odnosima, ali i simbol političkih tenzija. Neočekivana pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima 2016. odjeknula je kao bomba i označila je novu fazu političke polarizacije.
Trumpov populizam, retorika protiv elita i imigranata te proklamirane politike „Amerika na prvom mjestu“ i „Učinimo Ameriku opet velikom“ (MAGA) pridobili su široku potporu nezadovoljnih birača, osobito u ruralnim i posrnulim industrijskim područjima. Trumpova retorika dovela je do dodatnog ideološkog razdora između Republikanske i Demokratske stranke, osobito oko pitanja imigracije, klimatskih promjena i međunarodne trgovine. Trumpovo predsjedništvo doživjelo je svoj kraj napadom pro-Trumpovskih prosvjednika na Kapitol 6. siječnja 2021., što je označilo jednu od najdubljih kriza američke demokracije.
Zaoštrene stranačke ideologije
Temeljni uzrok polarizacije su već spomenute stranačke ideologije. Posljednjih nekoliko desetljeća, Republikanska i Demokratska stranka postale su ideološki sve udaljenije. Ideološka neslaganja često se apsolutna. Ideološka homogenizacija liberala i konzervativaca potiče podjele i čini kompromis sve težim.
Konzervativci promiču borbu protiv imigracije, negiraju klimatske promjene, zagovaraju pravo na nošenje i posjedovanje oružja, protive se pobačaju i rodnoj ideologiji, promoviraju manje poreze i manju ulogu savezne vlade, a veća prava saveznih država.
S druge strane, liberali i progresivci zazivaju jačanje socijalne države, ističu opasnost klimatskih promjena, zagovaraju prava manjina uključujući etničko-rasna i LGBT+ prava, forsiraju pravo žena na izbor (liberalizacija pobačaja), žele ograničiti pravo na posjedovanje i nošenje oružja. Ukratko, vode se kulturni ratovi.
Izborni inženjering
Zaoštrena stranačka razilaženja dodatno su pogoršana praksom gerrymanderinga (izbornog inženjeringa), odnosno manipulacije granicama izbornih okruga kako bi se osigurala prednost određenih kandidata na izborima. Gerrymandering stvara izborne okruge u kojima su kandidati s ekstremnijim stavovima favorizirani i ne trebaju osvajati umjerene birače kako bi pobijedili.
Ustvari, ispada kako je važno tko iscrtava granice izbornih okruga, a ne sami birači. Ovakve prakse smanjuju potrebu za kompromisom i vode prema radikalizaciji, jer političari moraju udovoljavati radikalnim dijelovima svog biračkog tijela kako bi trijumfirali. Država Pennsylvania je jedan odličan primjer gerrymanderinga.
Naime, tijekom 2018. Vrhovni sud Pennsylvanije donio je odluku da su granice kongresnih okruga nacrtane od strane republikanaca neustavne zbog stranačkog izbornog inženjeringa. Sud je naredio novo crtanje granica, a neovisna komisija preuzela je tu odgovornost. Nakon ponovnog iscrtavanja granica, izbori su donijeli ravnotežu između demokrata i republikanaca, čime je vraćena pravednost u izborni proces.
Utjecaj medija i društvenih mreža
Utjecaj medija na polarizaciju je ogroman u aktualnom digitalnom dobu. Mediji poput Fox Newsa na desnici i MSNBC-a na ljevici prilagođavaju svoje programske sadržaje ideološkim stavovima svoje publike. Ta fragmentacija informacija omogućava gledateljima da odaberu izvore vijesti koji odgovaraju njihovim unaprijed definiranim političkim uvjerenjima.
Time se stvara fenomen poznat kao „echo chambers“, gdje ljudi konzumiraju vijesti koje samo potvrđuju njihove političke stavove, a suprotstavljena mišljenja bivaju izostavljena. Društvene mreže poput Facebooka, Twittera (X-a) i YouTubea dodatno pojačavaju ovu fragmentaciju. One omogućuju korisnicima da se okruže ljudima s istim mišljenjima, stvarajući digitalne „mjehuriće“ unutar kojih se suprotni stavovi rijetko čuju. Uz to, algoritmi društvenih mreža često promoviraju sadržaj koji izaziva emocionalne reakcije (bijes, strah, ogorčenje), što vodi do jačeg angažmana korisnika, ali i širenja dezinformacija. Stvara se iluzija da su ekstremniji stavovi dominantniji nego što zaista jesu, čime se jača polarizacija.
Ekonomske poteškoće
U pozadini svake priče, pa tako i polarizacije u SAD-u, nalazi se novac, tj. višak ili manjak novca. Preciznije, globalizacija je dovela ne samo do gospodarskog razvoja Amerike, nego je produbila društvene nejednakosti – mnogi Amerikanci srednjeg sloja nisu osjetili njene koristi.
Upravo suprotno, procesi unutar globalizacije kao što su deindustrijalizacija i preseljenje tvorničke proizvodnje u zemlje s jeftinom radnom snagom (offshoring) doveli su do značajnog gubitka radnih mjesta u industrijskim područjima SAD-a. To je dobro za američke biznismene koji smanjuju troškove, ali je teško pogodilo radničku klasu, osobito u tradicionalno industrijskim državama poput Michigana, Pennsylvanije, Wisconsina i Ohija.
Mnogi radnici koji su izgubili posao krive vladu i međunarodne trgovinske sporazume za svoje ekonomske poteškoće. Ekonomski jaz između bogatih i siromašnih povećao se, a mnogi osjećaju da su političke elite sve više udaljene od problema običnih Amerikanaca. To je dovelo do jačanja populističkih političara kao što su Donald Trump i Bernie Sanders.
Demografija i identitetske politike
Porast imigracije i rast manjinskih zajednica veliki su pokretači polarizacije. Sve veći broj ilegalnih migranata u SAD-u iz Latinske Amerike i ostatka svijeta (od kojih se mnogi naknadno legaliziraju) potiču strepnje kod matičnog stanovništva, posebice bijelaca.
Demografski trendovi pokazuju da će bijelci do 2045. postati manjina u SAD-u, tj. past će sa sadašnjih oko 60% na ispod 50% ako ne računamo Latinoamerikance kao bijelce. Demografske promjene izazivaju strah među bijelcima koji se osjećaju ugroženima. Strah dovodi do jačanja stavova protiv imigracije i ide na ruku republikancima koji zagovaraju oštriju imigracijsku politiku.
S porastom demografske raznolikosti, osobito sve većeg broja Latino i Azijskih Amerikanaca, došlo je i do pojačane politike identiteta. Razna prava etničkih, rasnih i seksualnih manjina podržava Demokratska stranka. To zabrinjava konzervativne krugove koji osjećaju da se tradicionalne američke vrijednosti mijenjaju.
Posljedice polarizacije
Polarizacija ima dalekosežne posljedice na američku politiku, društvo, institucije i međunarodni ugled SAD-a. Dok su razlike u stavovima oduvijek bile sastavni dio demokratskog procesa, današnja razina podjela postala je ozbiljna prijetnja za funkcioniranje zemlje i društvenu koheziju. Jedna od najizravnijih posljedica polarizacije je paraliza savezne vlade. Zakonodavna tijela, poput Kongresa, teže postižu kompromis zbog dubokih ideoloških podjela stranaka. Kongres se sve češće suočava s nemogućnošću usvajanja ključnih zakona što rezultira pat pozicijom i blokadom rada savezne vlade jer se kongresmeni ne mogu dogovoriti oko njezina financiranja.
S obzirom na zakonodavne zastoje, predsjednici sve više pribjegavaju izvršnim uredbama kako bi zaobišli Kongres. To stvara opasan presedan u kojem vlast postaje koncentriranija u rukama izvršne vlasti. Polarizacija rezultira i time da svaka nova administracija poništava izvršne naredbe prethodne, čime se smanjuje stabilnost države. Polarizacija vodi do smanjenja povjerenja u ključne demokratske institucije, uključujući izborni proces i pravosuđe. Sve veći broj Amerikanaca sumnja u ispravnost izbornog procesa. To je bilo osobito izraženo tijekom i nakon predsjedničkih izbora 2020., kada su Donald Trump i njegovi pristaše širili tvrdnje o krađi glasova.
Polarizacija je zahvatila i imenovanja na ključne pravosudne pozicije, osobito na razini Vrhovnog suda. Stranke blokiraju imenovanja sudaca suprotne političke opcije, čime se narušava djelotvornost pravosudnog sustava i potiče daljnja podjela. Polarizacija je dovela i do podjela unutar zajednica, obitelji i radnih sredina. Ljudi sve češće biraju živjeti u zajednicama u kojima dijele slične političke stavove sa svojim susjedima – „big sort“ fenomen. S rastom polarizacije dolazi do povećanja političkog nasilja i ekstremizma.
Retorika mržnje i demonizacija političkih protivnika dovode do osjećaja da suprotstavljene strane nisu samo politički protivnici, već neprijatelji koje treba likvidirati. FBI i druge sigurnosne agencije upozoravaju na povećanje domaćeg terorizma povezanog s krajnje desnim i krajnje lijevim ekstremizmom. Dva pokušaja atentata na Trumpa ove godine dovoljno govore do koje mjere cijela stvar ide. Polarizacija ima negativan učinak i na vanjsku politiku SAD-a. Česte promjene u vanjskoj politici ovisno o administraciji pridonose percepciji nesigurnosti među saveznicima i protivnicima. Npr. odluka o povlačenju trupa iz Afganistana 2021. ili povlačenje iz Iranskog nuklearnog sporazuma 2018. imaju dugoročne posljedice – globalni utjecaj SAD-a sve više opada što koriste države poput Kine i Rusije. U budućnosti će se problem polarizacije morati riješiti jer ako se nastavi, položaj SAD-a na domaćem i međunarodnom planu će se urušavati.
Trumpov as u rukavu: Kako bi neočekivani dvojac mogao srušiti američke političke elite
