Sestra Maria Benedetta Frey, cistercitkinja iz Viterba, provela je 52 godine prikovana za krevet, ali nije dopustila da je teška bolest slomi. Umjesto toga, svoju je patnju sjedinila s Kristovom i postala duhovna potpora tisućama ljudi, pa i svecima.
„Naša duša neće pronaći mir ako Bog nije u njenom središtu“, govorila je.
Njezin život bio je neprekidna molitva i darivanje drugima, unatoč velikim fizičkim i psihičkim patnjama koje je podnosila s nevjerojatnim mirom, osmijehom i tišinom.
Dvaput izbjegla smrt kao dijete
Rođena je 6. ožujka 1836. u Rimu, na krštenju je dobila ime Penelopa. Već kao novorođenče preživjela je tešku nesreću, prevrnula se kočija kojom se vraćala od dojilje. Tri godine kasnije bila je oteta zajedno s cijelom kočijom, ali i tada je čudesno spašena.
Kao mlada djevojka ušla je u cistercitski samostan u Viterbu. Bila je orguljašica i učiteljica glazbe. Redovničke zavjete položila je 2. srpnja 1858. i uzela ime Maria Benedetta Joséphine Frey.
No, u 25. godini života paraliza ju je pogodila s lijeve strane tijela. Bolovi su bili takvi da nije mogla držati glavu uspravno, niti nasloniti je na jastuk. Njezino je čelo moralo biti stalno obavijeno zavojima kako bi se izbjegla opasnost gušenja.
Godine u boli ali i u svetosti
„Nije mogla nasloniti glavu na jastuk zbog stalne boli, niti ju je mogla držati uspravno jer joj je glava mlitavo padala na prsa, što je predstavljalo opasnost od gušenja. Svoj toj patnji dodane su dekubitusi, bronhitis i upala pluća“, navodi se u službenoj dokumentaciji njezina postupka za beatifikaciju.
Osim fizičke, trpjela je i duhovnu bol, osjećaj beskorisnosti u zajednici. No, u potpunosti se predala Božjoj volji i prihvatila svoju misiju: trpjeti za spasenje duša.
Papa Pio IX. dopustio je da se u njezinoj sobi slavi sveta misa. Nasuprot njezina kreveta izgrađen je oltar. U toj ćeliji obavljana su i krštenja, krizme, pa čak i ređenja, svećenik Isaia Francucci zaređen je upravo tu 1909. godine.
‘Izmolio sam tisuće oče naša i krunica i ništa’: Tomislav Ivančić otkriva kojom molitvom mu se promijenio život
Sveti dolazili k svetici
Sestra Maria Benedetta bila je duhovna majka i savjetnica mnogima. Posjećivali su je sveci: blaženi Dominik od Gospe Barberi, apostol ujedinjenja, sveti Ivan Bosco, blaženi Bartolo Longo i sveti Luigi Orione. Svi su od nje primali duhovnu snagu.
Nakon susreta s njom, sveti Ivan Bosco zapisao je: „Ova bolesna časna sestra mora tako strpljivo podnositi svoju bolest jer je to veliko dobro za njezinu dušu i korist za druge duše.“
Jedan svećenik je 1915., nakon potresa u Messini, iscrpljen posjetio sestru Benedettu. Ona ga je dočekala riječima: „Ne dopusti da te obuzme ni najmanja obeshrabrenost. Moramo biti poput krpa u Božjim rukama.“
Najveća prepreka miru je ovo: Nema veze s brojem izmoljenih krunica
‘Svetost je služiti, a ne sjediti s krunicom’
Sestra Frey je u pismima naglašavala da se svetost ne ostvaruje isključivo u vanjskim pobožnostima:
„Svetost nije biti u crkvi s krunicom u ruci, već služiti Bogu i ispunjavati volju Svevišnjega. Radi se o prihvaćanju onoga što nam se događa i što nam je Bog odredio te zahvaljivanju Bogu za svaki dan.“ Njezina poniznost i suosjećanje zadivili su sve koji su je poznavali.
Grofica Tarquini di Marta svjedočila je:
„Bila je toliko smirena i zaokupljena ublažavanjem boli drugih da se činilo da nije svjesna vlastite boli. Gdje nije mogla dosegnuti glasom, dosegla je perom, pišući ljudima iz svih društvenih slojeva.“
Ostala netaknuta, neraspadnuta
Sestra Maria Benedetta preminula je 10. svibnja 1913. u dobi od 77 godina. Tijekom ekshumacije 1968. godine, njezino je tijelo pronađeno netaknuto.
Njezine posljednje riječi bile su: „Oduvijek sam voljela sve i s neba ću uvijek voljeti vas.“
Dana 30. rujna 2015. papa Franjo proglasio ju je časnom službenicom Božjom, a njezin postupak beatifikacije i dalje je u tijeku.
‘Nije Isus kao na slikama, ja ga vidim ovako…’: Djevojčica s četiri godine imala vizije Isusa
