Procijenjeno je da na svjetskoj razini čak 80 % otpada u moru dolazi s kopna rijekama, objavio je Institut za oceanografiju iz Splita.
Rijeke prenose raznovrstan otpad, ali plastika prevladava zbog svoje plovnosti, trajnosti i široke primjene. Procjenjuje se da svake godine rijekama u more stigne do 2,7 milijuna tona plastike.
Razumijevanje dospijevanja otpada putem rijeka do morskih obala ključno je za učinkovito upravljanje morskim onečišćenjem, no utjecaj protoka rijeka, obalne dinamike i oblika plaža na gomilanje otpada, osobito plastike, još uvijek nije dovoljno razjašnjen.
Prema ranijim modeliranjima procjenjuje se da rijeka Neretva unosi oko 2,8 % ukupnog plastičnog otpada u Jadran, a zbog posebnosti svoje delte i blizine zaštićenog Malostonskog zaljeva pružila je znanstvenicima Instituta za oceanografiju i ribarstvo i Odjel za primijenjenu ekologiju – Sveučilište u Dubrovniku, iznimnu priliku za proučavanje kako riječna dinamika i udaljenost od ušća utječu na gomilanje otpada.
U znanstvenom radu objavljenom u časopisu Marine Pollution Bulletin predstavljeni su rezultati dvogodišnjeg mjesečnog praćenja na više plaža, tijekom kojeg se ispitivala količina, sastav i sezonski obrasci morskog otpada te njegova povezanost s riječnim protokom. Rad je objavljen u okviru projekta #PRIMOS sufinanciranim od strane EU – NextGenerationEU, a možete ga pročitati OVDJE.
Uzorkovanje je provedeno mjesečno (i tjedno ljeti) na četiri plaže udaljene od ušća Neretve: 0,01 km (Komin), 2 km (Opuzen), 12,7 km (Klek) i 13,7 km (Moračna). Na svakom lokalitetu postavljeni su 100 metara dugi transekti, na kojima je prikupljan sav otpad veći od 2,5 cm, uvijek prije redovitog čišćenja koje su provodili koncesionari.
Plastika je činila više od 94 % ukupnog otpada, a među njom je prevladavala jednokratna plastika poput vrećica, omota, čaša i slamki. Količina otpada opadala je s udaljavanjem od ušća rijeke, ali se udio plastike proporcionalno povećavao. Osim toga, potvrđena je jasna povezanost između protoka rijeke i količine otpada na plažama, najveće količine bilježene su tijekom kišne sezone, kada je protok bio visok, dok su ljeti bile znatno manje.
Rezultati ove studije jasno pokazuju da je za smanjenje morskog otpada ključno bolje gospodarenje otpadom u riječnim slivovima. To podrazumijeva postavljanje sustava za sustavno odvajanje i odlaganje otpada, prevenciju dospijevanja, te učinkovito uklanjanje otpada u rijekama, redovite i sezonski prilagođene akcije čišćenja, osobito u blizini ušća, te donošenje učinkovitih propisa o ograničenju jednokratne plastike i sustavnog praćenja stanja na terenu.
D.G.
