U našem feljtonu – ubojstva koja su šokirala Hrvatsku prisjetiti ćemo se onog iz 2011, točnije 7. lipnja koji je potresao Hrvatsku i doveo do najveće potrage u povijesti Lijepe naše. To je slučaj teškog ubojstva maturantice drniške srednje škole Antonie Bilić. Antonia Bilić, maturantica srednje Trgovačke škole iz Kričaka kraj Drniša, izašla je iz svoje obiteljske kuće 8 oko sati i nikada se više nije vratila. Oko 10 sati je viđena kako stopira na Čikolskom mostu na izlazu iz Drniša na cesti prema Splitu.
Umirovljeni policajac i Antonijin sumještanin Frane Bilić je posvjedočio da je vidio kako Antonia ulazi u kamion, ali je zamijenio boje. Rekao je da je ušla u kamion s plavom ceradom. Na kraju je policija utvrdila da je Antonija ušla u kamion sa sivom ceradom i plavom kabinom. Posljednji signal s njenog mobitela zabilježen je u 15:40 kod odmorišta Modruš kod Ogulina. ‘Odgovorno tvrdim, imajući uvid u kaznenu prijavu da je došlo do velikih propusta u postupanju policije i da je upravo to razlog ovakvom držanju i postupanju glavnog osumnjičenog, kako u Hrvatskoj tako i u BiH’, napisala je sestra nestale Antonije Bilić na stranici te grupe na Facebooku nekoliko dana nakon nestanka njene sestre.
‘Naime, nakon sto je moja majka, Milka Bilić, sasvim uredno prijavila 08.06.2011. nestanak, kako to proizlazi iz kaznene prijave, policija je počela s kriminalističkim istraživanjem. U daljnjem tijeku došlo je do neosporne spoznaje o mogućem počinitelju, i to okrivljenom Draganu Paravinji i to isključivo identificiranjem kamiona tegljača u koji je Antonia ušla’, napisala je Ana i dodala da postavlja pitanje MUP-u: ‘Kako je moguće da je potrebno vrijeme od 08.06.2011 (dan kada je glavni svjedok prijavio policiji da je Antonia 07.06.2011. ušla u sporni tegljač) do 21.06.2011. za identifikaciju tegljača? To je najveći propust koji je nedopustiv, posebno u vrijeme tehničke opremljenosti i mogućih identifikacijskih sredstava, a posebno kod činjenice da je policija odmah imala podatak da je Antoniju povezao tegljač.
Sestra poslala dramatično pismo
Sve to proizlazi iz obrazloženja kaznene prijave. Uostalom, navedeno je da su nadzorne kamere u mjestu Crivac i Konjsko registrirale prolaz iz smjera Split – Drniš, pa opet isti tegljač kratko vrijeme nakon ulaska Antonie u smjeru Drniš – Split. Najinteresantnije od svega je to da su te iste kamere 07.06.2011. u vrijeme kada je Antonia nestala zabilježile samo taj jedini, isti tegljač na cesti’, napisala je Ana.
Sestra Antonije Bilić kao najgoru stvar navela je da je policija imala i registracijski broj tegljača koji je isti dan snimljen na izlazu s autoceste A1. ‘Ako je već tegljač bi osnovno identifikacijsko sredstvo počinitelja, kako i zaštopolicija nije odmah 9.6.2011. ili najkasnije 10.06.2011. identificirala i tegljač i vozača te u tajnosti došla do spoznaja o mogućem počinitelju?’.
Nezamislivo je da glavni osumnjičenik osam dana nakon Antonijina nestanka 15.06.2011.preuzima posteljinu i druge stvari iz kabine šlepera, a koji bi sigurno bili nesumnjiv dokaz o tragovima kaznenog djela. Sve su to propusti kojih je svjestan i glavni osumnjičenik, te je njegovo daljnje postupanje i negiranje bilo kakve veze s Antonijom Bilić upravo posljedica tig ogromnih propusta policije’, stajalo je u pismu na Facebooku.
Pobjegao u Republiku Srpsku
‘Jednom rječju, da je policija na vrijeme identificirala šleper (za kojeg je znala da je Antonia u njega sigurno ušla, po iskazu glavnog svjedoka), mogla je doći i do glavnog osumnjičenika i ne daj Bože da je točan iskaz glavnog osumnjičenika o tome da je ubio moju sestru Antoniju Bilić, odnosno Antonia je već 9. ili 10. lipnja mogla biti spašena da je policija reagirala na vrijeme’, zaključila je tada Ana Bilić.
Dva tjedna kasnije, 22. lipnja, policija je zaustavila plavi kamion kod Svetog Roka koji je odgovarao snimkama nadzornih kamera i zadnjoj lokaciji mobitela nestale djevojke. Ubrzo su doznali da je kamion vozio 48-godišnji Dragan Paravinja.
Nakon 71-satnog bijega policija ga je pronašla i opkolila 24. lipnja u Donjim Srđevićima kod Srpca u Republici Srpskoj. U BiH je Paravinja pobjegao tako što je preplivao Savu. U Srđevićima su policajci našli oproštajno pismo u kojem je tvrdio da će se ubiti i da nije kriv te da mu je sve namješteno. Ipak, u prvom razgovoru s BiH istražiteljima je priznao da je ubio Antoniju Bilić i potom je bacio s jednog od mostova na rijeci Krki Brljanu.
Naveo na krivi trag
Šibenski vatrogasci su crpkama isušili jezero Brljan ali u njemu nisu našli Antonijino tijelo. Pretražili su i obližnje akumulacijsko jezero, područje uz cestu Drniš-Split te tok rijeke Krke od Manojlovačkoga slapa do hidrocentrale Miljacka. Njegove laži su koštale nekoliko milijuna kuna.
Po dolasku u Hrvatsku je Paravinja negirao svoje navode iz BiH te ustvrdio kako toga dana uopće nije vozio na dionici gdje je mlada djevojka stopirala. Rekao je i da su dokazi pronađeni u njegovom kamionu podmetnuti. Tek je suđenje utvrdilo što se zapravo dogodilo tog kobnog 7. lipnja u Paravinjinu kamionu.
Dragan Paravinja je uočio Antoniju sa suprotne strane ceste i pitao je ide li s njim do Zagreba. Kad mu je kazala da putuje prema Splitu, okrenuo je kamion u suprotni smjer kako bi je povezao. Nakon što je ušla u kamion, počeo joj se nabacivati.
Htio ju je silovati pa je zadavio
“Nabacivao joj se s namjerom da ostvari s njom spolni odnos. Ona je pokušala pobjeći i odgurivala ga je nogama, a on ju je stezao oko vrata dok nije umrla. Tad ju je prebacio iza u kabinu i sakrio tijelo na nepoznatom mjestu. Ubio ju je kako bi prikrio pokušaj silovanja”, navela je u obrazloženju presude sutkinja 2012. godine.
Sve je to vrijeme trajala potraga za Antonijinim tijelom, jedna od najopsežnijih u povijesti Hrvatske, u koju su se osim policije i HGSS-ovaca uključili i brojni građani, no potraga dugo nije dala nikakve rezultate. Posmrtni ostaci Antonije Bilić pronađeni su tek u studenom 2012. u Modrušu kod Josipdola. Antonijini ostaci identificirani su čak 541 dan nakon njenog nestanka.
Obitelj Bilić i prijatelji oprostili su se od Antonije na ispraćaju 5. prosinca 2012. godine. Lijes su u povorci nosili članovi HGSS-a koji su neumorno tragali za djevojkom.
Sudilo mu se tri puta
Draganu Paravinji sudilo se tri puta, a 2016. godine na Županijskom sudu u Splitu osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina za ubojstvo i silovanje u pokušaju maloljetne Drnišanke Antonije Bilić (17) u lipnju 2011. godine.
Paravinja se na tu odluku žalio pa mu je Vrhovni sud prepolovio kaznu na 20 godina. Obitelj Bilić presudom nije zadovoljna. “Ne možemo prihvatiti ovakav stav Vrhovnog suda, ali svakako moramo i trebamo respektirat presudu.
I dalje smatramo da se ovdje radi o teškome ubojstvu, dok je stav Vrhovog suda da se ne bi radilo o teškom ubojstvu, nego da bi se radilo o običnom ubojstvu”, kaže Vinko Ljubičić, opunomoćenik obitelji Bilić. A krajem prošle godine upravo na dan pronalaska njenih Antonijih posmrtnih ostataka odvjetnik njenog ubojice najavio je mogućnost njegovog skorog puštanja na slobodu nakon što odradi dvije trećine kazne.
Uskoro izlazi na slobodu?
Kaznenim zakonom i Zakonom o izvršavanju kazne zatvora propisano je da se zatvorenika može pustiti na slobodu nakon izvršene najmanje polovice kazne. Uvjete za to Paravinja je odavno stekao, još 2021., i sad se već bliži i roku od izdržane tri četvrtine kazne.
“To je proces koji smo sada započeli. Sudu ćemo podnijeti zahtjev za puštanje na uvjetni otpust. To je proces koji uključuje više faktora, a jedan od njih je i razgovor s obitelji i susjedima osuđenika”, rekao je za naš tjednik 7dnevno odvjetnik Filaković, dodavši kako nema nikakve zakonske osnove da se njegova branjenika ne pusti na slobodu jer su se za to, ponovio je, stekli svi zakonski uvjeti.
Bude li pušten na slobodu, Paravinja bi se morao pridržavati uvjeta probacije. Sud mu tako može, primjerice, izreći obvezu zaposlenja, nadzirati prihode, psihosocijalnu terapiju, zabranu posjećivanja određenih mjesta ili osoba, zabranu napuštanja doma u određenom razdoblju tijekom dana i slično, a morat će se i redovito javljati službi za probaciju, zavodu za socijalnu skrb, sudu, policijskoj upravi ili drugom nadležnom tijelu.
Odgođen festival protiv kojeg su se digli branitelji: ‘Benkovac bi postao bojno polje’
