NEUM – Skupina međunarodnih novinara, koja je u ovu priču uključila i Morski HR Balkan Investigative Reporting Network (BIRN), prati drsku trgovinu prstacima od jadranskog morskog dna do stolova restorana diljem Bosne i Hercegovine unatoč 11 godina staroj zabrani zaštite morskog dna od njihovog destruktivnog izlova. Tekst kojeg u finalnoj verziji potpisuje Azem Kurtić, prenosimo u cijelosti:
Ronioc se pojavio na površini sa šakom dugih, uskih, smeđih školjki i predao ih preko boka malog čamca koji se ljuljao na površini Jadranskog mora, nedaleko od jedinog bosanskohercegovačkog primorskog grada – Neuma.
Bila je sredina lipnja, a Neum se pripremao za svoj uobičajeni ljetni priljev od oko 300.000 posjetitelja, što tijekom samo tri mjeseca gotovo stostruko uvećava broj stanovnika ovog naselja.
11 godina nakon zabrane – Jedino preostalo mjesto u Europi gdje se prstaci otvoreno izlažu u restoranima i navode na jelovnicima
– Ove sam izvadio s dubine od oko 11 metara. Sve bliže obali već je potpuno izlupano – rekao je ronioc za Balkan Insight.
Prstaci su nepomično ležali na dnu čamca – zabranjen ulov koji će roniocu donijeti lijepu zaradu.
Vađenje prstaca zabranjeno je u Bosni i Hercegovini i širom Europske unije zbog štete koju uzrokuje proces razbijanja stijena na morskom dnu.
Ali dok bi ronioc u susjednoj Hrvatskoj ili s druge strane Jadrana, u Italiji, vjerovatno bio uhićen i kažnjen, on bez prepreka obavlja svoj posao uz obalu Neuma, siguran u to da ga niko ne nadzire.
Neum je vjerovatno jedino preostalo mjesto u Europi gdje se prstaci otvoreno izlažu u restoranima i navode na jelovnicima – jedanaest godina nakon što su vlasti Hercegovačko-neretvanskog kantona, jednog od deset kantona koji čine većinski bošnjačko-hrvatski entitet Federaciju Bosne i Hercegovine, uvele zabranu njihovog vađenja, posjedovanja i trgovine.
Kazne do kojih nitko ne drži, dosežu i do 7.600 eura!
Zakon predviđa kazne za fizičke osobe u rasponu od 150 do 510 eura, a za pravne osobe do 7.600 eura, no ronioc zna da je malo vjerovatno da će ikada biti uhvaćen.
Tijekom trosatnog zarona može izvaditi pet ili šest kilograma prstaca, koje prodaje restoranima po cijeni od 125 do 150 eura.
-Dobar dan može donijeti i do deset kilograma – rekao je.
– Nas je pet ili šest koji vadimo ove školjke u Neumu, i svaki od nas opslužuje različite restorane u Neumu i gradovima u unutrašnjosti – rekao je, uz uvjet anonimnosti. Tijekom ljeta, dodao je, roni „svaka tri do četiri dana“.
– Mislim da ih ljudi vole samo zato što su zabranjeni svugdje – rekao je.
Utjecaj na životnu sredinu, međutim, je ogroman.
– Da biste ih izvukli, da ih izvadite iz kamena, kamen mora biti razbijen, a time uništavate supstrat u kojem se nalaze, što potom uništava čitav ekosistem – rekao je Nikša Glavić, morski biolog sa Instituta za istraživanje mora i obale pri Sveučilištu u Dubrovniku.
– Kad uništite supstrat radi vađenja prstaca, vi remetite i životni prostor drugih vrsta, poput algi, dijatomeja i nekih drugih beskičmenjaka – rekao je Glavić za BIRN.
– S druge strane, narušavate i životne cikluse viših vrsta koje žive u kamenu, poput beskičmenjaka, riba i hobotnica koje se u njoj skrivaju. Vi ustvari rušite nekretninu, takoreći.
Prstacu treba do 36 godina za konzumnu veličinu do 7 cm!
Prstac, ili Lithophaga, je vrsta školjke koja polako buši obalne stijene i korale, stvarajući male rupice i šupljine koje služe kao sklonište za druge organizme, poput sitnih riba, rakova, hobotnica, crva i algi.
Prstaci provode cijeli život u tim rupama, a potrebno im je između 18 i 36 godina da dostignu dužinu od 5–7 cm, što je veličina u kojoj se smatraju jestivima.
Prije nekoliko desetljeća, 72-godišnja Mirjana Raič plivala je preko male uvale ispod poluotoka Klek, na koji Neum gleda, i vadila „kilo ili dva“ prstaca za svoje goste.
– Danas ih ne možete naći blizu obale – rekla je.
Orade napadaju uzgajališta, jer nemaju što jesti, a stanište hobotnica uništili su lovci na prstace!
Raič i njen brat, Ivan Krmek, rođeni su i odrasli na poluotoku Klek. Krmek (70), vodi farmu ribe i školjki u uvali. Rekao je da orade često napadaju njegovu farmu školjki jer, danas, „nemaju šta drugo jesti“.
– Nisam vidio hobotnicu već dugo, jer su većina skrovišta u stijenama uništena od strane lovaca na prstace – rekao je Krmek.
Bosna i Hercegovina duguje svoj izlaz na more odluci iz 1699. godine tadašnje Republike Dubrovačke, sa sjedištem u Dubrovniku, da dozvoli Osmanlijama proširenje njihovog uticaja na 22 kilometra jadranske obale, čime je stvoren kopneni buffer protiv prodirućih Venecijanaca.
Ovaj aranžman ostao je na snazi i nakon propasti Osmanskog carstva, kroz prva i druga izdanja Jugoslavije, sve do 1990-ih kada je Bosna postala nezavisna država.
Danas je Neum na sjeveru i jugu okružen EU, gdje se zabrana vađenja prstaca strogo provodi.
Nije tako u Bosni, koja, tri desetljeća nakon završetka rata 1992–1995, još uvijek je daleko od pristupanja EU.
– Obično me restoran pozove dan ili dva unaprijed i kažu koliko im treba, ovisno o potražnji – rekao je ronioc.
Prstace izlovljavaju za 25 eura po kilogramu, u restoranu 300 grama košta 20 eura
On i njegovi kolege lovci plaćeni su direktno od restorana u Neumu, a preko posrednika kada je riječ o restoranima u unutrašnjosti. Ronioci dobivaju 50 bosanskih maraka po kilogramu, odnosno 25 eura. U restoranu, kilogram prstaca može dostići cijenu od 120 maraka, ili 60 eura, što ih čini relativno skupim delikatesom.
Ovaj reporter ih je vidio izložene na ledu u jednom neumskom restoranu i navedene na tabli s „dnevnom ponudom“. Porcija od 300 grama koštala je 40 maraka, odnosno 20 eura, a riječ „prstaci“ bila je jasno vidljiva na računu, na osnovu kojeg restoran plaća poreze.
– Obično ih naručuju političari i ljudi koji imaju novca; mnogo ljudi dolazi iz Hrvatske da ih pojede, jer su tamo zabranjeni – rekao je konobar, očigledno ne znajući da su zabranjeni i u Neumu.
Foto: Morski HR
Od 26 neumskih restorana, 9 ih poslužuje prstace!
Od 26 neumskih restorana navedenih na TripAdvisoru, BIRN je na osnovu recenzija gostiju identificirao najmanje devet koji poslužuju ili su posluživali prstace.
Nikola Prkačin, direktor turističke organizacije Neum, krivicu je svalio na „nedostatak inspekcija“.
– Želim naglasiti da je vađenje i konzumacija prstaca zabranjena u Neumu, jer ova praksa ima dugotrajne posljedice po okoliš – rekao je.
– Apeliram na goste da ne traže ove školjke, jer štetu nastalu njihovim vađenjem nije moguće popraviti u narednih 30 do 50 godina.
Ni kantonalna ni općinska inspekcija nisu odgovorile na zahtjeve za komentar. Neki koji su bliski ovom pitanju kažu da su inspektori više fokusirani na neregistrirane radnike i ilegalni smještaj, s obzirom na veći potencijalni prihod za budžet ako se to suzbije.
„Kad budu zabranjeni…“
Zabrana u Bosni i Hercegovini se odnosi samo na Hercegovačko-neretvanski kanton, čiji je Neum dio, a ne na preostalih devet kantona u Federaciji niti na drugi entitet Bosne, pretežno naseljenu Srbima – Republiku Srpsku.
Prstaci nisu ni uvršteni na listu „zaštićenih“ ili „strogo zaštićenih“ vrsta na nivou Federacije.
U Bosni se, naravno, prstaci mogu vaditi samo u Neumu, ali bez zakonske zabrane njihove trgovine drugdje, restorani širom zemlje ih također slobodno izlažu na jelovnicima. U praksi, odgovornost za suzbijanje trgovine leži isključivo na općini Neum.
– Ovo je u suštini Neumski zakon, i njihova inspekcija je zadužena za kontrole – rekli su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Hercegovačko-neretvanskog kantona za BIRN.
Općina nije odgovorila na zahtjev za komentar.
U međuvremenu, u Sarajevu, jedan ugostitelj je rekao da su prstaci posebno popularni među njegovom imućnijom klijentelom.
– Kad budu zabranjeni, uklonit ću ih s jelovnika – rekao je, pod uvjetom anonimnosti.
U Hrvatskoj zabrana važi na cijelom teritoriju, što znači da svako ko bude uhvaćen u trgovanju prstacima bilo gdje u Hrvatskoj može biti kažnjen.
Hrvatska inspekcija za zaštitu prirode rekla je za BIRN da svake godine provodi otprilike 50 inspekcija ribarnica i restorana širom zemlje kako bi suzbila prodaju prstaca i drugih „strogo zaštićenih“ vrsta.
Takve “delikatese” se ne prodaju otvoreno, već „ispod pulta“ na tržištima ili po posebnoj narudžbi za „odabrane goste“ u restoranima.
Od 2020. godine, Inspektorat je primio osam prijava da se prstaci poslužuju u restoranima u glavnom gradu Zagrebu i Dalmaciji. Jednom vlasniku restorana u Zagrebu izrečena je kazna nešto više od 1.000 eura, drugom nešto više od 1.100 eura.
– Šverceri će biti kažnjeni – rekao je BIRN-u službenik hrvatske granične policije – bilo da budu uhvaćeni s kilogramom prstaca ili kilogramom kokaina.
U nedostatku zabrane na nivou entiteta ili države, sarajevska odvjetnica i bivša tužiteljica Jasmina Iftić rekla je da bi Federacija, teoretski, mogla primijeniti zakonodavstvo koje zabranjuje uništavanje i zagađivanje okoliša.
– Ako se radi o vađenju na širem području i ako bi to dovelo ili moglo dovesti do pogoršanja uvjeta biodiverziteta, a time i ugroziti kvalitet morskog supstrata, to bi moglo predstavljati konkretno krivično djelo zagađenja okoliša – rekla je Iftić za BIRN.
Ovaj članak je izrađen uz podršku Internewsove mreže Earth Journalism Network.
PROČITAJTE JOŠ:
MOJA ŠTORIJA O PRSTACIMA Donosimo detaljno svjedočanstvo žene, žrtve obiteljskog nasilja, koja je pratila put kriminalne skupine od mora do stola!
U našu redakciju javila se žena koja nam je željela ispričati svoja traumatična iskustva, jer je godinama živjela s trgovcem zabranjene školjke. Dio ove kriminalne skupine prošle godine je uhvaćen u velikoj policijskoj akciji, no, kako tvrdi, to je njega i njegovu ekipu samo usporilo, a sve se opet –
PRSTACI Evo zašto su zakonom zabranjena delicija | | Morski HR
Prstaci su zanimljiva tema za razgovor brojnih ljudi. Od ljubitelja gastronomije koji ovog školjkaša smatraju najcjenjenijom vrstom u kulinarstvu pa do biologa, ekologa i ostalih znanstvenika koji se
Gošća restorana u Kornatima: “Konobar mi sinoć nudio prstace, a policijsko plovilo 50 m dalje!”
Društvenim mrežama širi se status gošće koja je imala priliku, sinoć sjesti u jedan kornatski restoran, gdje se, kako kaže, naočigled policije, gostima se otvoreno nude zabranjeni prstaci! – Sjela sinoć s gostima u restoran, jedan od mooring spotova u Nacionalnom parku Kornati. Raj na zemlji kakav je, nudi i
Ugostitelj koji reklamira žderanje prstaca podivljao i prijetio novinarima zbog loših recenzija restorana: “Platit ćete, a Mađarima je**m mater!”
Kad si bahat, nisi svoj… parafrazirajući već poznatu rečenicu iz jedne reklame, najjednostavnije je sažeti reakcije vlasnika objekta kojeg, prema svim relevantnim i javno objavljenim recenzijama gosti svrstavaju u ugostiteljsko smeće. Ako uz to vlasnik istog objekta javno i svjesno krši hrvatske zakone, te promovira kršenje istih, onda
EKSKLUZIVNO: KRIVOLOV NA JADRANU 1. dio – Kako restoran u Kornatskom arhipelagu prodaje prstace: “Krivolovci iz Biograda ulove i do 30 kg po restoranu!” Gazda: “Nemam pojma” – Morski ima snimke!
Da se prstaci ilegalno love i žderu (nema potrebe da budemo pristojni) diljem obale, to zna doslovno svatko, tko i ne živi na Jadranu. Da se NITKO njima ozbiljnije ne bavi, shvatili smo onog trenutka, kad je Morski počelo čitati prvih sto ljudi. Da je stvar ozbiljna, shvatili smo kad
USKOK podignuo optužnicu protiv bande od 16 krijumčara prstaca, ježinaca i trpova!
USKOK je, nakon provedene istrage, pred Županijskim sudom u Splitu podigao optužnicu protiv 11 hrvatskih državljana i petorice talijanskih državljana koje se tereti za krijumčarenje zaštićenih morskih divljih vrsta radi njihove preprodaje na ilegalnim tržištima. Tužiteljstvo je priopćilo da se skupina tereti za krijumčarenje trpa, ježinca i ikre ježinca radi
NEUM 2 Suživot s kreativnim kaosom
Mnogi će ovaj bosanskohercegovački izlaz na more razumjeti i kao izlaz iz klasičnog hrvatskog zakonodavnog okvira. On to de facto i jest, iako de iure BiH ima doslovno prepisane dijelove hrvatskog zakonodavstva što se tiče sigurnosti plovidbe i još nekih ekoloških standarda. No je li tako u praksi?
KAKO JE NEUM POSTAO DIO BiH? Razlog za gradnju Pelješkog mosta star je 300 godina! | | Morski HR
NEUM/KOMARNA – Povijest piše paradokse. Takva je i ona Dubrovačke Republike koja je cijenu svoje neutralnosti dobro naplatila. No kako ništa nije vječno, tako nije ni tad dobro rješenje koje će ih
