Je li vam prva asocijacija kad čujete naziv Resnik – zračna luka? Ukoliko je tako, morate znati da je Resnik puno više od toga. Tamo se, osim zračne luke i hotelskog kompleksa, nalazi jako bogato arheološko nalazište koje otkriva kakav se život na tom području nekada vodio.
Upravo na području Resnika nalazi se do sada površinom najveće otkriveno antičko nalazište u Kaštelima. Riječ je o naselju s ostacima koji datiraju od helenističkog do kasnoantičkog razdoblja. Prema antičkim itinerarima, poput Tabule Peutingeriane, ovdje možemo smjestiti jedino antičko naselje kojemu je sačuvano ime na području Kaštela- Siculi. Ono je bilo udaljeno od Tragurija pet, a od Salone devet rimskih milja. Također je iz povijesnih izvora sačuvan podatak Plinija Starijeg o naseljavanju Klaudijevih veterana ovdje u 1. stoljeću poslije Krista. Taj bi podatak značio da su za vrijeme cara Klaudija tu naseljeni vojnici koji su odslužili svoju vojnu obvezu, dobivši zemlju za obradu.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Car nagrađivao veterane
Na prostoru susjednih Bijaća nađeno je nekoliko nadgrobnih spomenika koji spominju veterane XI. legije stacionirane do sedamdesetih godina prvoga stoljeća u rimskome logoru u Burnumu kod današnjih Ivoševaca u blizini Kistanja. Kako je ta legija, uz još neke, tijekom Skribonijanove pobune ostala vjerna Klaudiju, dobivši naziv Claudia pia fidelis, car je nagrađivao svoje veterane time što im je dodjeljivao zemljište.
Naselje se prostire na površini od oko 36 000 metara kvadratnih na ušću vodom bogatog potoka Resnik. Nalazi se na mjestu odakle se cesta Salona – Tragurij odvaja prema unutrašnjosti, Javorskim putem prema rustičnim vilama u polju i Velome Bijaću, Planome i Labinskom dragom u zaleđe. U željeznom dobu na gradini Veli Bijać se nalazilo veliko gradinsko naselje, kojemu je Resnik bio najbliži i najpogodniji izlaz na more.
Nova arheološka istraživanja na kopnu pružila su vrijedne podatke o urbanizmu i organizaciji, posebno helenističke faze naselja. Utvrđeno je da su kuće pravilno raspoređene sa ulicama između pojedinih blokova. Ukupna širina helenističke faze naselja iznosi oko 200 m, u pravcu istok-zapad, i oko 180 m u pravcu sjever-jug.
Kasnija rimska faza naselja znatno je lošije sačuvana, uglavnom se radi o temeljima objekata koji negiraju raniju helenističku fazu naselja. Očito da je u 1. stoljeću prije Krista došlo do naglog prekida života prvog naselja, o čemu svjedoče i ostaci gareži koji potječu od spaljenih kuća. Osim arhitekture, iz kasnijeg rimskog razdoblja potječu dvije odvojene nekropole, sa zidanim i grobovima u amforama.
U moru nađeni bedemi
„Kada je Resnik u pitanju, lokalitet nam je poznat još iz povijesnih izvora. Spominje ga Plinije Stariji kao mjesto gdje je rimski car Klaudije naselio svoje vojne veterane koji su mu ostali vjerni do pobune u 1. st. prije Krista. Sama lokacija nije bila poznata sve do 90-ih godina kada su pronađeni ostaci zidova, a u podmorju je nađena luka. 2007. godine je preko lokaliteta trebala proći kanalizacija te smo istražili oko 200 metara dužine. Tada smo dobili presjek – pronašli smo ukupno 11 ulica koje idu u smjeru sjever-jug, pronašli smo glavnu ulicu, stambene blokove, inzule, pronašli smo bedeme na sjevernoj strani naselja, a naknadno i na zapadnoj strani. Na nekoliko mjesta u moru smo također našli bedeme.
Ono što je bitno, kada je u pitanju urbanizam, jest činjenica da je naselje planski izgrađeno. Planirano je točno po sustavu grčkog urbanizma iz 2. st. pr. Kr. Nađeno je mnogo nalaza od 2. st. pr. Kr. do 5. st. poslije Krista. Danas je lokalitet zaštićen kao kulturno dobro i većim dijelom se nalazi unutar hotelskog naselja Resnik. Manji dio je potopljen jer se razina mora dizala oko dva metra pa su južni bedemi danas pod morem. Istraživanja radimo svaku godinu, a svako istraživanje daje nove rezultate“, kaže nam Ivan Šuta, ravnatelj Muzeja grada Kaštela.
Upravo na Resniku je najbolje sačuvan urbanistički tlocrt, kada ga se uspoređuje s drugim naseljima iz tog doba.
„Trenutno smo koncentrirani na dio stambenih blokova. Istražili smo nekoliko kuća iz 2. st. pr. Kr. Kada se lokalitet usporedi sa drugim naseljima iz istog razdoblja, a to su bili Tragurij, Epetij, Salona te grčke kolonije na srednjedalmatinskim otocima Issa i Pharos, na Resniku je najbolje sačuvan raster naselja, taj urbanistički tlocrt. Ljudi kad istražuju na drugim lokalitetima i kad vide pravilnosti u širini ulica, veličinu kuća, izgledu bedema – mogu se uspoređivati s Resnikom. Upravo zbog toga je lokalitet dosta bitan, zbog proučavanja urbanizma na ovom području“, kaže nam sugovornik.
Keramika je neuništiva
Ono što je zanimljivo na ovom lokalitetu jest činjenica da je dio nalaza potopljen.
„U podmorju smo, na tri metra dubine, našli ostatke paleolitičkog lokaliteta iz doba kada su na ovom području živjeli neandertalci. Pronašli smo i ostatke neolitskog naselja. Tada ljudi prvi put počinju graditi stalna naselja. Do tada su bili lovci i sakupljači i nisu imali stalna naselja. Jedno od prvih stalnih naselja u Dalmaciji uz more je to koje je pronađeno na Resniku“, kaže nam ravnatelj Šuta.
Na Resniku su pronađene tone i tone keramičkih nalaza, amfore, tanjuri,…
„Keramika je dosta dobro sačuvana, ona je praktički neuništiva. Arheolozi uglavnom nju i nalaze tijekom istraživanja. Ima tu i metalnih nalaza i novčića, predmeta za svakodnevnu upotrebu. Epetium ili Trogir su lokaliteti koji su i kasnije naseljavani, dok je kod Resnika drugačija situacija, kada je u kasnoj antici prekinuto življenje nije se ponovno naseljavao sve dok se nije počeo raditi hotelski kompleks koji je djelomično devastirao lokalitet. Ali, ti kulturni slojevi su ostali dosta dobro sačuvani.
Tri su faze. Prva je bila ta helenistička iz 1. st. pr. Kr., a to naselje je stradalo u drugoj polovini 1. st.pr. Kr. u požaru. Kada istražujemo, pronalazimo ostatke gareži i sačuvane cijele inventare kuća, sa ognjištima, sa mjestima gdje su držali amfore, kamenice, tako da imamo dosta detaljan uvid u samu organizaciju naselja. Zanimljivo je da kad kopate prvo naiđete na urušene opeke, ispod toga je garež, a zatim ostaci drveta. To je ono što ovo nalazište razlikuje od Traguriuma, Epetiuma i Isse“, pojašnjava nam Ivan Šuta.
Potopljeni dio na samoj plaži
Ono što je još zanimljivo jest činjenica da se potopljeni dio lokaliteta nalazi na samoj hotelskoj plaži.
„Ispod mora imamo taj paleolitički lokalitet, imamo neolitsko naselje, ali i ostatke helenističkih bedema koji su potopljeni. Postoje i ostaci helenističkog pristaništa koje je bilo izgrađeno od drveta i kamena. Drvo je sačuvano u podmorju jer u takvim uvjetima, bez prisutnosti kisika u moru drvo može ostati tisućama godina, a da ne istrune. Imamo i rimsku luku koja se najbolje vidi. Vidljiva je i na zračnim snimkama, to su zidovi koji su bili žbukani i dosta su kompaktni, mogu se razgledati. To se nalazi točno ispred hotelske plaže, ljudi se tamo kupaju i vjerojatno ne znaju da je to ispod njih“, kazuje nam za kraj sugovornik te ističe da se velik dio nalaza može vidjeti kao stalan postav u Muzeju grada Kaštela, dok jedan dio ide po izložbama, primjerice održane su izložbe pod nazivima Antički Siculi i Potopljeni Siculi.
Moja reakcija na članak je…
