Nezapamćena pobuna roditelja, Crkve i struke: ‘Djeci od 11 godine govore izopačene stvari’

U jednoj zagrebačkoj školi polovica razreda izjavila je da se osjećaju kao transrodne osobe. Kao rezultat toga, i djevojčica je majku obavijestila da je i ona, eto, transrodna. “To je potpuno medicinski nemoguće”, kaže jasno dr. Gordana Buljan Flander, osnivačica i bivša ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladeži, stručnjakinja s 44 godine iskustva u radu sa psihološkim i psihijatrijskim poremećajima djece i mladeži.

Ona je samo jedna u nizu naših sugovornika s kojima smo proteklih dana otvorili dijalog o temi koja se još jednom, tko zna koji put u posljednja dva desetljeća, pretvorila u žučnu političku raspravu umjesto u raspravu o djeci. Riječ je, naravno, o uvođenju famoznog zdravstvenog odgoja čija je ključna komponenta seksualni odgoj, a koji bi se od iduće godine u sklopu pilot-projekta počeo predavati kao izvannastavna aktivnost u zagrebačkim osnovnim školama. Radi se po uzoru na Rijeku, grad koji je to već uveo lani, a od ove godine krenut će i s redovitim programom u svim školama.

Pobornici kažu kako djeca zaslužuju kvalitetne informacije o reproduktivnom zdravlju jer sve ranije stupaju u intimne odnose te moraju znati kako se zaštititi od spolno prenosivih bolesti i što učiniti kako bi spriječili neželjene trudnoće. Protivnici tvrde da se radi na pretjeranoj seksualizaciji djece, optužuju autore programa da su ideološki obojeni te da provode agendu rodne ideologije, a protiv takvog programa ustala je i Crkva, braneći tradicionalne roditeljske i obiteljske, kršćanske vrijednosti koje ne dopuštaju obitelj kakvu vidi zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević u jednom svom videu, gdje poručuje da su obitelj “tata, tata, kći i pas”.

Dodatni sadržaji

Iva Ivšić, predsjednica Kluba zastupnika Možemo u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, umiruje javnost govoreći kako nema razloga za brigu jer će svi stavovi biti na vrijeme saslušani.

“Grad Zagreb početkom rujna osnovao je povjerenstvo za izradu kurikula za osnovne i srednje škole za zdravstveni odgoj i obrazovanje. Riječ je o 14 stručnjakinja i stručnjaka za školsku medicinu, ovisnosti, poremećaje u ponašanju, mentalno zdravlje, spolno i reproduktivno zdravlje, poremećaje hranjenja, epidemiologiju, odgojno-obrazovni rad s djecom. Povjerenstvo ima zadatak izraditi kurikul za zdravstveni odgoj i obrazovanje koji će pokrivati i uključivati teme mentalnoga zdravlja te emocionalne i socijalne dobrobiti djece i mladih, pravilne prehrane, važnosti tjelesne aktivnosti i zdravih stilova života, prevencije ovisnosti, spolnoga i reproduktivnog zdravlja te ostale teme bitne za zdravlje i dobrobit djece i mladih. Grad Zagreb nema nadležnost mijenjati obavezni kurikul škola, to je u isključivoj nadležnosti države. Ono što može, i što je uspješno učinio s programom građanskog odgoja i obrazovanja koji se sada provodi u više od 120 škola u Zagrebu, jest ponuditi dodatne sadržaje u obliku izvannastavnih aktivnosti, u kojima i škole i djeca, uz suglasnost roditelja, sami biraju žele li sudjelovati“, kaže Ivšić.

No roditelji se pribojavaju da će tog izbora biti najmanje. Upravo zato ovih su se dana okupili u građanskoj inicijativi “Karte na stol”, a održali su i prosvjed ispred zagrebačkoga Gradskog poglavarstva. Ime su odabrali po sada već slavnim kartama “seksalicama”, koje je izradila Udruga Statut M, a u kojoj se eksplicitno propituju seksualni stavovi, čak i neki ekstremni fetiši poput sadomazohizma. I dok se iz udruge pravdaju da je riječ o kartama za seksualnu edukaciju odraslih, protivnici se pitaju zašto ih je onda financirao Grad Zagreb u sklopu financiranja cjelovitog zdravstvenog i seksualnog odgoja. Među istaknutim članovima inicijative je i prof. dr. sc. Marina Katinić Pleić, profesorica bioetike koja već neko vrijeme u kuloarima figurira kao nasljednica inertne Helence Pirnat Dragičević na mjestu pravobraniteljice za djecu.

Rupa u zakonu

Čemu se, dakle, roditelji protive ako programa još nema, a Povjerenstvo je održalo tek jednu sjednicu, jedva da su si i imena uspjeli popamtiti uz kavu, rekli bismo. “Priča o zdravstvenom odgoju stara je 25 godina i riječ je o neprekinutom nastojanju da se u škole progura takozvano cjelovito seksualno obrazovanje. Pritom treba istaknuti da nitko razuman nije protiv zdravstvenog odgoja, pa ni seksualnog, ali želimo odgoj koji počiva na struci, a ne na nečijem stavu što je ispravno. Nažalost, vidimo na primjeru Rijeke, a vjerujemo da će se to dogoditi i u Zagrebu, da će program vrvjeti feminističkim sadržajem i rodnom ideologijom, teorijom po kojoj ne postoje dva nego beskonačan broj rodova, a da žene mogu biti muškarci koji menstruiraju i rađaju djecu. Roditelji se bore i protiv procesa koji je nedemokratski jer je Povjerenstvo sastavljeno od jednostranih i nepristranih osoba isključivo s lijevo-liberalnog spektra i povezanih s LGBT organizacijama”, objašnjava nam Katinić Pleić.

Ističe kako se sve ove godine iste udruge, CESI, Zaklada Solidarna i najnovija, Status M, guraju u nešto što ne bi trebalo biti u njihovoj domeni, a Grad Zagreb u tome ih zdušno podupire otkako je Možemo na vlasti.

“Doveli su stručnjaka iz Švedske za kojeg se ispostavilo da je transrodna osoba koja dijeli kondome trinaestogodišnjacima, te talijansku organizaciju koja četrnaestogodišnjakinjama govori da je pobačaj najbolja stvar kod neželjene trudnoće. Pritom koriste rupu u zakonu, tvrdeći da je to izvannastavna aktivnost pa ne mora proći kroz filtar Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. U Rijeci je odrađen pilot, sada se ide u redovni program, a krajnji je cilj da to bude obavezno, što uostalom i sami javno kažu u tim udrugama. Pritom se izričito protive tomu da roditelji izaberu između više ponuđenih programa i to smatramo veoma opasnim.”

Složenost teme

“Moramo shvatiti da ljudi imaju različito poimanje seksualnosti, a da njihovo poimanje seksualnosti nije u skladu s vrijednostima većine građana ove zemlje. Uostalom, članak 64 Ustava propisuje odgoj kao prvu dužnost roditelja, slijede uzdržavanje i obrazovanje. Roditelji moraju sudjelovati u odgoju. Želimo da se roditeljima ponudi više opcija te da ovaj program bude u resoru Ministarstva obrazovanja, kao i da ne bude rad skupine istomišljenika. Tražili smo da u Povjerenstvu bude predstavnik roditelja, odbili su. Još 2012. osmišljen je sjajan program, program Grozd, koji je podržavalo 90 posto roditelja, ali je odbijen jer se nije slagao s tim ideologijama. No može se osmisliti i novi program, nismo protiv toga, ali želimo kao roditelji imati mogućnost izbora i utjecati na to što nam djeca uče”, ističe stručnjakinja.

Izjava psihijatrice Tanje Jurin da je pedofilija parafilija i da osobe s takvim sklonostima ne trebaju osjećati sram izazvala je žestoku reakciju javnosti. Stručnjaci napominju da se u psihijatriji razlikuje fantazija i impuls od stvarnog zlostavljanja, te da cilj nije opravdavanje zločina, nego sprečavanje štete. S te strane, priznanje takvih osjećaja bez osjećaja srama može potaknuti pojedince da potraže pomoć i kontroliraju svoje impulse. Ipak, za širu javnost izjava je šokantna jer se pedofilija automatski povezuje s nasiljem nad djecom. Ovaj slučaj ilustrira složenost teme i konflikt između stručne preciznosti i društvene osjetljivosti.

“Kada slušam o pedofiliji, fantazijama koje uključuju nasilje i slično… To jednostavno nije znanstveno. Ponižavajuće je, uostalom, svesti učenje mladih ljudi o seksualnosti na to kako da se sigurno seksaju. Želimo u taj program uključiti i moral, obiteljske vrijednosti, a to ne postoji u riječkom programu, niti će postojati u zagrebačkom modelu”, smatra dr. Katinić Pleić.

Nametanje ideologije

Dr. Katinić Pleić nadalje ističe kako aktualna pravobraniteljica za djecu dosad nije učinila ništa kako bi se predstavila kao objektivna zaštitnica djece, nego da naginje lijevo-liberalnom svjetonazoru. “Jer, preporučivati pobačaj kod neželjene trudnoće stvar je svjetonazora, a ne medicinske, zdravstvene preporuke. Ne protivimo se zdravstvenom odgoju, nego onomu što je destruktivno za našu djecu, a to je nametanje ideologije o 72 roda i rodna identiteta kada nam ljudska anatomija govori da postoje dva”, zaključuje. U Možemo kažu kako je fokus priče upravo na zdravlju djece i poznavanju zdravih životnih navika i stilova.

“Iako su neke od navedenih tema zastupljene u postojećem školskom međupredmetnom kurikulu Zdravlje, svjedočimo sve izraženijim negativnim trendovima vezanima uz zdravlje djece, što pokazuju brojna istraživanja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i drugih institucija. Procjena je da 50.000 djece i mladih ima poteškoća s mentalnim zdravljem, svako treće dijete u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu, njih čak 36 posto, Hrvatska je na 7. mjestu po opijanju mladih, više od polovice mladih koji stupaju u spolne odnose imaju nezaštićene spolne odnose. To su samo neki od zabrinjavajućih rezultata istraživanja koji pokazuju potrebu da Grad Zagreb osnaži postojeće napore škola da zaustave i preokrenu te trendove.

Uvođenje zdravstvenog odgoja i obrazovanja kao izvannastavne aktivnosti u osnovne i srednje škole u Zagrebu nastavak je cijelog niza mjera i ulaganja Grada Zagreba u odgoj i obrazovanje, poput ulaganja u izgradnju i obnovu vrtića i škola, proširenja obrazovnih mogućnosti za djecu s teškoćama, proširenja programa stipendiranja učenika, uvođenja zdravih jelovnika u školsku prehranu, proširenja programa produženog boravka u školi, pokretanja programa prevencije nasilja među vršnjacima i brojne druge kroz koje vrtićima i školama u Zagrebu pružamo dodatne mogućnosti brige za zdravlje i dobrobit sve djece”, ističe Ivšić.

Hormonske terapije

Stručnjakinja s početka naše priče, dr. Buljan Flander, bila je u prvom povjerenstvu za uvođenje seksualnog odgoja na nacionalnoj razini prije više od petnaest godina.

“Bilo je to u mandatu ministra Željka Jovanovića i tada se, na moju preporuku, počelo govoriti o zdravstvenom, a ne o seksualnom odgoju. Tada smo vidjeli sukob dviju skupina, jedne koja je htjela da program formiraju udruge, i druge koja je htjela da se program bazira na preporukama stručnjaka i zdravstvenih djelatnika. Ja sam bila dio ove druge skupine. Željeli smo zaštititi djecu od zlostavljanja, alkohola, ali i preranog stupanja u seksualne odnose. Apsolutno si ne smijemo dopustiti preranu seksualizaciju djece. Kao netko tko je radio s više od 1700 djece žrtava seksualnog zlostavljanja, vrlo dobro znam do kakvih to problema u funkcioniranju vodi, od dječje do odrasle dobi. Zdravstveni odgoj koji bi uključivao i seksualni mora pratiti razvoj djeteta, izbjegavati preranu i pretjeranu pobuđenost, a rodna ideologija posebna je opasnost jer izuzetno zbunjuje djecu. Želimo im, u dobi u kojoj su tek u stanju shvatiti razliku između dva spola, sada reći da ta razlika ne postoji!? Pogubno je učiti djecu da je promjena spola poput odlaska zubaru”, smatra Buljan Flander koja i danas, u privatnoj praksi, radi s djecom koja su bila izložena nekoj vrsti seksualnog nasilja, uključujući preranu i pretjeranu seksualizaciju.

Po njezinu shvaćanju, učenje o seksualnosti počinje gotovo od prvih godina života i potječe iz obitelji. Danas svjedočimo pošasti djece koja u tinejdžerskoj dobi žele promijeniti spol, a liječnici ih šalju na hormonske terapije. U nekim slučajevima čak se propisuju i blokatori puberteta koji, kao što im samo ime kaže, već od 12. godine djeci blokiraju izlučivanje spolnih hormona koji će ih kasnije identificirati kao muškarca ili ženu. I sve na recept…

Analni seks

“Djeca tada pomisle da će promjenom spola riješiti neku svoju adolescentsku krizu, neki problem. Često se iza želje za promjenom spola zapravo krije problem koji je moguće liječiti psihoterapijom, odlaskom psihijatru ili, kao što često zagovaram, jednostavno pričekati, jer dječji se mozak mijenja, raste, razvija… No ja već 44 godine govorim što i kako činiti, a radim to na temelju kliničkog iskustva s djecom, a institucije samo pišu protokole koje ne provode u praksi. Mi smo se u posljednjih dvadeset godina za dvadeset godina unazadili u pogledu zaštite djece, a stručnjaci sve više gube entuzijazam i odustaju od borbe protiv vjetrenjača jer se boje kritika. Uostalom, meni je Tomašević skinuo glavu zbog mojih stavova“, kaže Buljan Flander, napominjući kako je svako peto dijete u Hrvatskoj žrtva seksualnog nasilja, ali to nije politička tema jer ne donosi glasove.

Katinić Pleić napominje i kako su programi seksualnog odgoja djece puni apsurdno eksplicitnih primjera, poput davanja savjeta o analnom seksu jedanaestogodišnjacima. “Što će im, komu je potrebna ta informacija u toj dobi!?”, zgraža se. I dok se jedni nad time zgražaju, Rijeka se ovih dana pohvalila svojim provođenjem pilot-projekta zdravstvenog, a time i seksualnog odgoja u školama.

U Gradskoj vijećnici Grada Rijeke održan je prvi stručni simpozij o zdravstvenom odgoju i obrazovanju pod nazivom “365 dana zdravlja u školi: Iskustva, učinci, izazovi”. Skup je okupio relevantne stručnjake iz područja obrazovanja, zdravstva i javnih politika, a otvorila ga je gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić, istaknuvši kako je Rijeka prvi grad u Hrvatskoj koji je imao hrabrosti i vizije uvesti zdravstveni odgoj u osnovne škole. “Znanje mijenja živote, osnažuje mlade i daje im alate da budu aktivni i savjesni građani. Briga za građane, a osobito za najmlađe, mora biti iznad političkih podjela. Zdravstveni odgoj nije tek još jedan školski program, već ulaganje u zdravlje, znanje i otpornost zajednice”, poručila je gradonačelnica, ističući kako Rijeka ovim programom ne prati trendove, nego ih postavlja.

Najviše kontroverzija

Pilot-fazu programa učenici su ocijenili s 4,4, roditelji s 4,2, a nastavnici provoditelji ocjenom 3,8. Istraživanje su proveli spomenuta psihijatrica Tanja Jurin i Goran Kolatić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Tatjana Čulina iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije. Uz veliku razinu potpore, uočene su i poteškoće u organizaciji rasporeda te dostupnosti terenske nastave. Preporuke su vizualno modernizirati i konkretizirati radne materijale, ojačati suradnju škola s udrugama i institucijama te uključiti roditelje, uz naglasak na dugoročne koristi. Dok se tijekom prošle školske godine kao pilot-program provodio u šest škola, ove godine zdravstveni odgoj i obrazovanje kao izborni predmet ulazi u više razrede svih riječkih škola.

“Vidjeli smo koliko su učitelji spremni, učenici otvoreni za dijalog i koliko je važno da sadržaji budu prilagođeni dobi. Ključni su edukacija provoditelja, suradnja sa školama te uključivanje roditelja i zajednice, bez njihove podrške program gubi snagu”, istaknula je gradonačelnica Rinčić. Učenje i poučavanje unutar ove izvannastavne aktivnosti bit će organizirano u četiri tematska područja – Zdravi stilovi života, pravilna prehrana i tjelesna aktivnost, Mentalno zdravlje, Prevencija ovisnosti i rizičnih ponašanja i Spolno i reproduktivno zdravlje te rodna ravnopravnost. Upravo ova potonja izaziva najviše kontroverzija.

Proučivši materijal za peti i šesti te sedmi i osmi razred, ustanovili smo da se u riječkom kurikulu ne nameće rodna ideologija, nego ističe rodna ravnopravnost kao temelj funkcioniranja društva u kojem su žene i muškarci podjednako plaćeni te ne moraju igrati zadane društvene uloge “grubog” muškarca i “osjećajne” žene. Navodi se i kako je svačije pravo da voli koga želi te da je nasilje prema LGBTIQ osobama zabrinjavajuće. Zašto ministar Radovan Fuchs šuti, odnosno, zašto je Ministarstvo obrazovanja stavio u ulogu pasivnog promatrača ove situacije pitali smo i službenim upitom, no odgovor nije stigao.

U Zagrebu prosvjed protiv zdravstvenog odgoja: ‘Djeca su blago, ne pokusni kunići’

Pogubno za društvo

Ponudio nam ga je saborski zastupnik stranke DOMiNO Igor Peternel. “Plenković, da hoće, može riješiti ovu situaciju. Problem je samo što on i dalje pleše između probuđene, nove konzervativne desne Europe i Washingtona, te tradicionalnog Bruxellesa, ne shvaćajući da je nekadašnji Bruxelles poražen. Uostalom, rodna ideologija pobijeđena je i drugdje. Pogledajte što je dočekalo Donalda Trumpa u SAD-u, naročito u Kaliforniji. Blokatori puberteta, promjene spola djeci… Sada je to zaustavljeno jer je prepoznato da je pogubno za društvo“, kaže Peternel. Nema sumnje da će se burna rasprava nastaviti i u tjednima, pa i mjesecima koji dolaze. To je možda i dobro. Najgore bi, ipak, bilo da se rasprava svede samo na političku igru, onu koja “donosi glasove”, kao što nam reče dr. Buljan Flander, a da djeca pritom budu samo instrument za ostvarivanje političkih ciljeva i nečijih bolesnih ambicija.

Zadnju riječ u prvoj “rundi” imat će stručno povjerenstvo koje naši sugovornici već prozivaju za pristranost. Na čelu mu je dr. sc. Marjeta Majer, izv. prof., specijalistica školske i adolescentne medicine, izvanredna profesorica na Medicinskom fakultetu, a članovi su Tihana Barbarić, magistra pedagogije, stručna suradnica pedagoginja, OŠ Dragutina Kušlana, mr. sc. Maja Gabelica Šupljika, profesorica psihologije, zamjenica pravobraniteljice za djecu, Hrvoje Handl, subspecijalist psihoterapije, psihoanalitičar i psihijatar, voditelj Dnevne bolnice za poremećaje hranjenja Klinike za psihijatriju Sv. Ivan, doc. dr. sc. Tanja Jurin, profesorica, specijalistica kliničke psihologije, Odsjek za psihologiju FFZG-a, Kristina Mihaljević, mag. paed. soc., voditeljica preventivnih programa, Ženska soba, prof. dr. sc. Josipa Mihić, ekspertica za poremećaje u ponašanju i preventivne programe u obrazovnom sustavu (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet), Tatjana Nemeth Blažić, prim. dr. med., specijalistica epidemiologije, voditeljica Odjela za HIV i spolno prenosive bolesti, HZJZ (Referentni centar), dr. sc. Miranda Novak, izv. prof., voditeljica doktorskog studija Prevencijska znanost (E-R fakultet), voditeljica projekta PROTECT o mentalnom zdravlju u školama, Eli Pijaca Plavšić, prof. sociologije, stručnjakinja u području obrazovanja, članica tima riječkog kurikula za zdravstveni odgoj, Marija Posavec, prim., specijalistica školske medicine, Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, dr. sc. Višnja Pranjić, ravnateljica Škole za medicinske sestre Vinogradska, Nikola Švenda, prof. sociologije i filozofije, Gimnazija Lucijana Vranjanina, te dr. sc. Iva Zečević, klinička psihologinja, zamjenica ravnatelja u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež, dobitnica Nagrade Grada Zagreba kao članica kriznog tima za OŠ Prečko.

O njihovu stavu ovisi budućnost zagrebačke djece od iduće godine, a njihov je stav da ga još – nemaju. Neslužbeno nam je poručeno kako članovi Povjerenstva još ne žele javno nastupati niti davati izjave jer nemaju što izjavljivati s obzirom na to da još nisu kako treba ni započeli s radom.