Šesnaest godina Christopher Gunderson nije mogao pojesti niti jedan normalan obrok. Rođen s rijetkim medicinskim stanjem koje je paraliziralo njegov želudac, cijeli njegov život bio je ograničen medicinskim aparatima i hranidbenim cijevima. Liječnici nisu imali rješenje, a svaka prognoza bila je ispunjena neizvjesnošću.
No, u jednom jedinom trenutku, sve se promijenilo. Ono što se dogodilo tog dana ne može se objasniti medicinskim činjenicama – ali Christopher i njegova obitelj znaju da je odgovor na sve bila molitva.
Od trenutka kada je rođen, Christopher se borio s kroničnim sindromom pseudo-opstrukcije, stanjem koje je potpuno onemogućavalo njegov želudac da probavlja hranu. „Moj želudac nije mogao ništa prenijeti do tankog crijeva“, prisjeća se Christopher. Svaki pokušaj jedenja završavao je teškim mučninama i povraćanjem.

Prognoze liječnika nisu bile dobre
Nakon brojnih testiranja, liječnici su donijeli odluku – jedini način da preživi bio je sustav hranidbenih cijevi. Christopher je proveo djetinjstvo s dva medicinska uređaja koja su mu održavala život: jednom cijevi koja je odvodila sadržaj iz želuca i drugom koja je u tanko crijevo uvodila hranjive formule.
„Moj ruksak sa sustavom hranjenja bio je moj stalni suputnik“, priča Christopher. „Dok su moji prijatelji uživali u obrocima, ja bih ponekad samo probao zalogaj, da bih se osjećao normalno – znajući da ću ga kasnije morati ispustiti kroz cijev.“
Njegovi roditelji su u tišini nosili težinu njegovog stanja. „Liječnici su nam više puta rekli da ne znaju koliko će dugo živjeti“, priznaje Christopherova majka, LeAnne. No, unatoč svemu, Christopher je nastavio živjeti punim plućima – sve dok jedne večeri nije došlo do sudbonosnog susreta.
Poziv na čudo
U studenom 2011. godine, Christopherovi roditelji sudjelovali su na kršćanskoj dobrotvornoj večeri gdje je govorio Bruce Van Natta, čovjek koji je preživio stravičnu nesreću i doživio nevjerojatno ozdravljenje.
LeAnne je pažljivo slušala Bruceovo svjedočanstvo o čudesnom Božjem iscjeljenju. Tijekom cijelog govora osjećala je snažan unutarnji poticaj – trebala je razgovarati s njim. Kada mu je ispričala priču svog sina, Bruce ju je izravno pozvao: „Dovedite Christophera sutra na molitveni sastanak.“
LeAnne je osjetila unutarnji sukob – nada se borila s godinama razočaranja. Ipak, odlučila je vjerovati. Sljedećeg dana, obitelj je stigla na molitveni sastanak. Nakon službe, Bruce je položio ruke na Christopherov trbuh i počeo moliti.
Bio je mrtav 85 minuta: Supruga izrekla jednostavnu molitvu i dogodilo se čudo
Trenutak koji je promijenio sve
„U tom trenutku osjetio sam pulsirajući osjećaj u trbuhu kakav nikada prije nisam doživio“, priča Christopher. „I tada mi je Bog jasno rekao: ”Pripremam te.” Osjećaj se pojačavao. Christopher je donio odluku u svom srcu: „Bože, ako me iscijeliš, nikada neću šutjeti o ovom čudu.“
Tada se dogodilo nešto što su svi prisutni mogli vidjeti. Christopherov trbuh počeo se tresti, a cijevi ispod njegove majice su se pomicale kao da netko iznutra pokreće njegova crijeva.
„Izgledalo je kao da je Bog usmjerio lasersku zraku ravno na Christopherov želudac“, svjedoči LeAnne. Christopher je tada osjetio završni trenutak iscjeljenja:
„Osjetio sam električni udar, kao munju koja je prošla kroz moje tijelo – od ramena, kroz prsa, sve do želuca. Kao da je Bog udario ‘restart’ i ponovno pokrenuo moj probavni sustav.“
Mladić s teškom dijagnozom svjedoči: ‘Jedan video mi je promijenio život’
Prvi obrok nakon 16 godina
Te večeri, Christopher je napravio nešto što nikada u životu nije – pojeo je puni obrok u restoranu. „Naručio sam cheeseburger i jednostavno počeo jesti“, prisjeća se sa smiješkom. „Nisam osjećao bol. Nije bilo mučnine. Bio sam preplavljen radošću.“
U danima koji su uslijedili, nastavio je normalno jesti. Medicinski tim koji ga je godinama liječio nije imao objašnjenje. Nakon šest tjedana, hranidbene cijevi su uklonjene. Ostala su samo dva mala ožiljka – jedini podsjetnik na godine borbe.
Christopherova perspektiva o Bogu potpuno se promijenila nakon ovog iskustva. „Prije sam ga zamišljao kao daleku silu, nekoga tko postoji, ali nije stvarno prisutan u mom životu“, priznaje. „Sada imam živu vezu s Njim. Razgovaram s Bogom svaki dan.“
Njegova priča ostaje snažan dokaz da Božja moć nadilazi medicinske dijagnoze i ljudsko razumijevanje. „Što je teži put, to je veća nagrada“, rekao je Christopherov otac Mike sa suzama u očima. A LeAnne je dodala riječi koje sažimaju srž ovog čuda:
„Bog je toliko dobar. Toliko velik. Toliko pun ljubavi. On može iscijeliti sve… Što je nemoguće čovjeku, moguće je Bogu.“ Kada se suočimo s vlastitim nemogućim izazovima, možemo se prisjetiti Christopherove priče – i doći Bogu s vjerom da čuda nisu samo dio prošlosti, već da se događaju i danas.
Kardinalov zagovor vratio dječaka od ‘mrtvih’? Preživio 52 minute bez disanja