Nika Alamat krajem rujna napunit će 19 godina. Ovih je dana iz Dubrovnika preselila u Zagreb. Nakon završene matematičke gimnazije, kreće na studij fizioterapije, a iz Vaterpolskog kluba Jug, prešla je u Mladost. Da, trenira jedan od najtežih sportova koji iziskuje izvrsne plivačke vještine, koordinaciju, brzinu, izdržljivost, tjelesnu i mentalnu snagu, čak i spremnost primati udarce.
– Svatko za svoj sport misli da je težak, ali vaterpolo je sigurno jedan od najtežih. Da biste mogli igrati vaterpolo, najprije trebate naučili jako dobro plivati. Hrvatska, a posebno Dubrovnik, poznati su po vaterpolu. Međutim, većina se iznenadi kad im kažem da se bavim tim sportom, uvjereni da ženski vaterpolo uopće ne postoji. Čak i kad idem na preglede, susrećem se s pretpostavkama da treniram odbojku ili atletiku, kao najčešće odabire među ženskim sportašicama – kaže Nika.
Kaže kako se kao mala djevojčica bojala čak i maloga bazena u Gružu, namijenjenog početničkoj plivačkoj skupini – ‘ribicama‘. Čak je dva puta pokušala trenirati u plivačkom klubu, ali je iz straha odustajala.
– U vaterpolo sam ušla s devet godina, na nagovor trenera Siniše Zonića koji je obiteljski poznanik. Tada sam čvrsto odlučila prevladati taj strah i sebi obećala da ću izdržati. Iako je plivanje dobar dio vaterpola, ovo mi je ipak daleko draži sport. Kasnije su mi natjecanja bila poticaj, a najvažniji motiv ostanka u vaterpolu je bila želja igrati za reprezentaciju. To sam prvi put ostvarila s 14 godina – govori vaterpolistica.
Nika Alamat je prva igračica VK Jug koja je nastupila na Svjetskom seniorskom prvenstvu. U devetoj godini života ušla je u svijet vaterpola, a iste godine dobila je i dijagnozu – dijabetes. Skreće pozornost na važnu temu koja je nju pratila od djetinjstva – činjenicu da je, kao i druga dubrovačka djeca s tom dijagnozom, odrastala u gradu bez stalnog pedijatra endokrinologa i dijabetologa. Zbog toga je na liječničke kontrole često morala putovati u Zagreb.
Nika se nedavno vratila iz Brazila gdje je, s Hrvatskom ženskom vaterpolskom reprezentacijom do 20 godina, pobjedom nad domaćinom, osvojila sedmo mjesto na Svjetskom prvenstvu. U toj je utakmici postigla četiri pogotka, a proglašena je i igračicom utakmice.
– Što se tiče postignuća u Brazilu, zadovoljne smo, iako smo možda očekivale i više. Iz Brazila smo se vratile pune dojmova. Prekrasno je, ali opasno. Odsjele smo u čuvanom hotelu, u brazilskom Salvadoru, gdje su se noću čuli odjeci pucnjave. Noći izlazak je bio zabranjen. Nije nam bilo svejedno ni danju se voziti taksijem, jer su u vožnji malim uličicama ljudi skakali po automobilu i vikali. Favele izgledaju zastrašujuće. Eto, usudile smo se ući u ocean, ali samo do koljena. Moram priznati da mi je Jadransko more daleko ljepše. Ostale smo u Brazilu i dva dana po završetku natjecanja pa su nas vodili u obilazak znamenitosti i turističkih atrakcija. Bilo je zanimljivo obići dio Salvadora gdje je Michael Jackson snimio poznati spot – prepričava Nika.
Radi se o čuvenoj verziji spota za pjesmu „They don‘t care about us”, snimljenoj s mnogočlanom bubnjarskom skupinom Olodum. Zemlja fascinantne kulturne i biološke raznolikosti ni Niku nije ostavila ravnodušnom.
– Nikad neću zaboraviti treninge u bazenu dok mali majmunčići skaču oko nas. Pribojavala sam se hrane, ali je bila stvarno dobra. Uz mango, papaju, posebno mi se svidjelo kad su nam otvorili kokos. Jednom sam mislila da jedem patatu, dok mi nisu rekli da je to neka njihova pečena banana, a posebno ukusno je bilo meso – kaže vaterpolistica.
Već nakon pola sata razgovora, jasno je da ova mlada sugovornica svojim primjerom opovrgava sve predrasude i sumnje u generaciju kojoj pripada, ‘Gen Z‘. To je generacija koja ne poznaje život bez interneta.
– I sama znam pretjerati s mobitelom, ali mi se nekako čini da je prije interneta bilo bolje. Sad mi na ovo pitanje padaju na pamet prijateljeve riječi kako mu je najgori dan u životu bio kad je krenula RTL Kockica. Nitko se više s njim htio igrati van na ulici. Nove tehnologije nemaju samo negativnu stranu, ali je istina da se mnogi previše na njih oslanjaju i time ne ostvaruju svoj puni potencijal. Isto tako, zbog tehnologije su se mnogi zatvorili u kuću, zbog čega je manji interes za sport, a pogotovo za vožnju biciklom ili trčanje po ulici, kako su djeca nekad provodila vrijeme – komentira.
Kao i svaka sportašica koja mora prihvatiti odricanja radi napredovanja, našla se pred dvojbom – nastaviti ili odustati.
– Propustila sam toliko putovanja sa svojim razredom, čak i ekskurziju zbog svjetskog prvenstva u Kini. Znam da se neki ne bi toga odrekli, da mnogi odustaju od sporta zbog društva ili obrazovanja, ali ovo je moj izbor. Bilo je teških trenutaka, kad škola stisne, a ja se tek vratila s nekog natjecanja ili priprema, pa neprospavani tjedan uz knjigu,… I onda pođeš na trening i sve to prođe – kaže Nika.
