Nikad nije otkriveno tko se ‘švercom’ oružja obogatio u Hrvatskoj, jedna stvar je baš nevjerojatna

Za akciju “Oluja” Hrvatska je imala na raspologanju 130 tisuća vojnika, 350 tenkova, 800 artiljerijskih jedinica, 30 zrakoplova i helikoptera. Kako su ti vojnici naoružani malo je znano, a tek nemamo ikakvog saznanja o kupovini tenkova i zrakoplova. Nepoznanica je, dakako i cijena navedenog naoružanja. Do danas u javnost nije izašao niti jedan službeni dokument o nabavci oružja. Osim bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića, nitko se na službenom nivou nije zalagao za objavu dokumenata o kupnji oružja.

Kad je riječ o švercu oružja za vrijeme domovinskog rata u Hrvatskoj, počeci sežu do 1991. godine i generala Martina Špegelja. Nakon prvih izbora u Hrvatskoj, 24. kolovoza 1990. godine, Špegelj, koji je do tada bio visokopozicionirani general, okreće leđa JNA i postaje drugi ministar obrane RH, kasnije će postati i zapovjednik Zbora narodne garde. General Špegelj bio je među onima koji su organizirali nabavku prvih tona oružja za borbu protiv potpuno opremljenih postrojbi JNA.

Špegelj je počeo kupovati oružje na crnom tržištu budući da je JNA nezakonito oduzela oružje iz skladišta hrvatske Teritorijalne obrane, U siječnju 1991. godine TV Beograd emitira snimku Špegeljevih razgovora s prikrivenim agentima KOS-a (Kontraobavještajne službe bivše JNA), video je to kompromitirajućeg materijala za Špegelja osobno i novu hrvatsku vlast. Špegelj je tada film proglasio krivotvorinom, ali je to kasnije opovrgnuo.

Mesićeva uloga i Slovenci

Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić za svog mandata posebnu je pažnju posvetio ratnome profiterstvu. Javnosti dobro poznat susret Mesićeva savjetnika Saše Perkovića i jednog od glavnih dobavljača oružja generala Vladimira Zagorca u Beču, osim podsmijeha, nije dobio zasluženog odjeka u javnosti. Slična nezainteresiranost vrijedi i za nabavku naoružanja vrijednog nekoliko desetaka milijardi dolara o kojem nema nijednog službenog, cjelovitog izvješća.

O naoružavanju svoje zemlje za vrijeme domovinskog rata, Hrvati, čini se, više mogu saznati iz slovenskih nego li domaćih izvora. Tako prvi dio trilogije ‘U ime naroda’, slovenskih autora Mateja Šurca i Blaža Zgage je posvećen upravo transakcijama oružjem između Slovenije i Hrvatske. Za vrijeme rata Slovenija je naplaćivala lihvarskim cijenama za naoružanje koje je osvojila od JNA.

Neka oružja tada su “vrijedila” 300 posto više od njihove tržišne cijene. No, kako je na snazi bio međunarodni embargo na uvoz oružja u bivše jugoslavenske republike tako kupci iz Hrvatske i BiH nisu imali izbora. Radilo se na ‘riječ’, bez ugovora, otpremnica, specifikacija i drugih papira.

Šurc i Zgaga, mutni poslovi slovenskog ministra

Matej Šurc i Blaž Zgaga, slovenski novinari koji se bave temom šverca oružja, u svojoj trećoj knjizi ‘Prikrivanje’ iz trilogije ‘U ime države’ iznose nepoznate detalje o sprečavanju policijskih, parlamentarnih i pravosudnih istraga o švercu oružjem iz Slovenije u ratovima na području bivše Jugoslavije ranih 1990-ih godina.

Tako je bivši predsjednik slovenske vlade Janez Janša, na osnovi pribavljenih istražnih dokumenata, u ovoj knjizi optužen za organizaciju šverca oružja, ilegalno stjecanje novca te zloupotrebu državne infrastrukture i službi. ‘Janša je jedan od najvećih trgovaca oružjem u regiji’, tvrde autori Prvi kontakti švercera započeli su još 1990. godine, trgovinu nije spriječio ni embargo Ujedinjenih naroda. U krijumčarenju su sudjelovali izaslanici državnih vrhova Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Tajne isporuke odvijale su se preko graničnih prijelaza, luke Kopar, a deseci tisuća oružja i municije završavale na ratištima širom nekadašnje Jugoslavije, stoji u posljednjem dijelu trilogije ‘Prikrivanje’, autora Šurca i Zgage.

U siječnju 1993. godine, Slovenija službeno zabranjuje uvoz i izvoz oružja, no unatoč zabrani Ministarstvo obrane iste države uvozi milijun metaka iz Češke koji će na koncu u srpnju te godine završiti u Hrvatskoj. Odgovoran za ovaj čin bio je upravo Janez Janša kao tadašnji ministar obrane Slovenije, o čemu detaljno pišu Šurc i Zgaga u knjizi ‘Prodaja’

Slovenske istrage 90.-ih

Slovenska policija 1993. godine otkrila je da se transport oružja odvija i željeznicom. O tom najbolje svjedoči primjer slučaja vlaka iz švicarskog Basela, koji je preko Slovenije završio u Hrvatskoj. Istraga je dobro napredovala nakon dojave dvojice pouzdanika, ali slovensko ministarstvo obrane aktivira agente Vojne tajne službe (VOMO), koji su istražitelje slovenskoj javnosti pokušali predstaviti kao neprijateljske špijune, piše tportal.

U ožujku iduće godine jedan od njih uhapšen je u prepadu agenata, uz podmetanje falsificiranih tajnih dokumenata u njegovu automobilu. Osam dana nakon toga slovenski parlament smijenio je Janšu s mjesta ministra obrane. Slovenija zatim istražuje vlastite vojne tajne službe pa su tako deseci službenika progovorili o trgovini oružja između 1991. i 1993. godine. “Jedan od njih priznaje da su skupili 60 milijuna njemačkih maraka u gotovini, drugi da je prebrojio 17 milijuna DEM također gotovine, i to u jednoj noći u sjedištu vojne tajne službe”, piše tportal.

Istraga je pokazala da su brojni Hrvati i Bošnjaci posjetili njima nadređenog Andreja Lovšina kao kupci i potvrdila informacije o pošiljkama oružja koje su kretale iz slovenskih skladišta i naplaćivane u gotovini. Glavni kupac iz Hrvatske je bio Josip Vukina, jedan od najpovjerljivih ljudi Vladimira Zagorca.

Oluja nije bila jeftina: Evo koliko je Hrvatsku u dolarima koštala najveća vojna operacija