Kada je Kina 3. prosinca 2024. odlučila zabraniti izvoz ključnih minerala poput antimona, galija i germanija u Sjedinjene Države, činilo se da će američka industrija ostati bez vitalnih sirovina za baterije, poluvodiče i vojnu tehnologiju. No, već nekoliko mjeseci poslije trgovinski tokovi pokazuju da su američki kupci pronašli načine kako zaobići tu zabranu, potvrđujući riječi jednog analitičara: “Ni najstrože kontrole ne mogu zaustaviti robu kad postoji globalna potražnja i visoke cijene.”
Metode zaobilaženja
Prema carinskim i brodarskim podacima, od prosinca 2024. do travnja 2025. u SAD su stigle 3834 metričke tone antimon oksida iz Tajlanda i Meksika – više nego u prethodne tri godine zajedno. “Tajland i Meksiko, koji gotovo da nemaju vlastitu proizvodnju antimona, odjednom su među tri najveća izvoznika kineskog antimona”, navodi Reuters, ističući kako je riječ o jasnom primjeru transšipmenta – prepakiravanja i reeksporta robe preko trećih zemalja. Industrijski insajderi potvrđuju da se kineski antimon, galij i germanij najprije šalju u Tajland i Meksiko, gdje se formalno prerađuju ili samo prepakiraju, a zatim izvoze u SAD. “To je obrazac koji se ponavlja i koji je konzistentan,” kaže Ram Ben Tzion, direktor digitalne platforme za provjeru pošiljki Publican. “Kineske kompanije su iznimno kreativne u zaobilaženju regulacija”, dodaje. Jedan od najzanimljivijih slučajeva je onaj Thai Unipet Industriesa, tajlandske podružnice kineskog Youngsun Chemicalsa, koja je u istom razdoblju izvezla 27 puta više antimona u SAD nego godinu prije. Glavni kupac je tvrtka Youngsun & Essen iz Teksasa, koja je prije zabrane većinu antimona nabavljala izravno iz Kine. Iako brodarski zapisi ne otkrivaju nužno podrijetlo sirovine, uzorci trgovine jasno sugeriraju transšipment. S druge strane, američki kupci priznaju da se materijal često deklarira kao željezo, cink ili čak umjetnički materijal. “Praksa lažnog deklariranja povećava troškove i rizik, ali je nužna za opstanak na tržištu,” izjavio je Levi Parker, direktor Gallant Metalsa, za Reuters, objašnjavajući: “Veće pošiljke privlače pozornost carine, a kineske logističke firme postaju sve opreznije zbog rizika.” Pravni okvir dodatno komplicira situaciju. Američki zakon ne zabranjuje kupnju kineskog antimona, galija ili germanija sve dok roba ne stiže izravno iz Kine. Kineske firme, pak, mogu izvoziti te minerale u treće zemlje uz posebne dozvole, no Peking je u svibnju 2025. pokrenuo veliku kampanju protiv šverca i transšipmenta, prijeteći visokim novčanim i zatvorskim kaznama prekršiteljima. “Zakoni se primjenjuju i na kineske firme koje posluju u inozemstvu, a u ozbiljnim slučajevima kazne prelaze pet godina zatvora”, upozorava James Hsiao, partner u odvjetničkoj kući White & Case.
Cijene galija, germanija i antimona na svjetskom tržištu dosegle su rekordne razine. “Zabrana je izazvala nestašice i rast cijena, ali američki uvozi su se stabilizirali, iako uz znatno veće troškove i rizike za sve sudionike”, piše The Washington Post, dok Financial Times naglašava kako SAD ubrzano razvija domaće kapacitete za preradu rijetkih minerala i sklapa nove ugovore s državama Latinske Amerike i Australije. BBC izvještava o zabrinutosti europskih proizvođača zbog mogućih lančanih nestašica, dok CNN i The New York Times ističu da je transšipment postao ključna rupa u kineskoj zabrani, omogućujući američkoj industriji da zadrži opskrbu kritičnim mineralima, ali po znatno višim cijenama i uz veće rizike.
Kineska vlada priznaje da je teško u potpunosti provesti zabrane zbog kreativnih metoda zaobilaženja. “Dok su politike na papiru stroge, njihova provedba je sasvim druga priča,” zaključuje Ben Tzion. Geopolitička utrka za kritične minerale tako ulazi u novu fazu, u kojoj svaka nova zabrana ili dogovor mijenja pravila igre i povećava neizvjesnost na globalnom tržištu.
Rizici i posljedice
Dugoročne posljedice trgovinskih prevara i zaobilaženja kineske zabrane izvoza kritičnih minerala za američku vojnu industriju mogu biti višestruke i ozbiljne. Oslanjanje na složene i netransparentne lance opskrbe povećava ranjivost američke vojne proizvodnje na prekide i manipulacije, a trgovinske prevare potiču potrebu za dodatnim regulatornim i sigurnosnim mjerama. Ova situacija dodatno produbljuje geopolitičke napetosti i potiče utrku u razvoju domaćih izvora i tehnologija, ali i povećava nesigurnost u globalnim lancima vrijednosti, što može imati dugoročne implikacije na američku vojnu spremnost i stratešku autonomiju.
