Smjena najviših kineskih generala i vojnih zapovjednika iznenadila je sve osim onih koji bolje poznaju odnose u kineskom rukovodstvu. Neizravno, sve je objasnio sam Xi Jinping kada je rekao da je Kina prigrlila nasljeđe Yan’ana, ruralnog uporišta u kojem je Mao Zedong transformirao revolucionarne gerilske borce kako bi od njih stvorio discipliniranu snagu pod svojim zapovjedništvom koja će kasnije osvojiti zemlju.
Ondje je Mao pokrenuo prvu veliku čistku u stranci, nakon čega su uslijedili teror i eliminacija svih protivnika. To je ujedno bila najava smjene generala Zhang Youxija, koji se smatrao bliskim svemoćnom kineskom predsjedniku. Poput bivšeg predsjednika, i Xi teži svojevrsnoj duhovnoj obnovi stranke i vojske kojom zapovijeda, onomu što naziva stalnom “samorevolucijom”, smatraju analitičari. Mao je pokrenuo oblik stalnog čišćenja neprijatelja, odnosno suradnika, čak i iz svoga najužeg kruga.
Posljednje tri godine Xi je smijenio šest generala u najvišem vojnom tijelu, Središnjoj vojnoj komisiji. To tijelo koje kontrolira kineske oružane snage vrlo je važno u političkom životu Kine. Sada su ostala samo dva člana, Xi i potpredsjednik tog tijela, koji je i sam sudjelovao u čistkama.
Mao kao uzor
Po običaju, kinesko vodstvo nije komentiralo smjene, Xi je u međuvremenu imao brojne sastanke, ali izravno nije govorio o smjenama. Jedino je rekao da je prošla godina bila “vrlo neobična”, pohvalivši vojsku, prije svega obične vojnike, za lojalnost. I kineski su mediji prešutjeli smjene, samo su podsjetili na Maovo vrijeme. Novine Narodnooslobodilačke vojske u uvodniku su komentirale smjene kao “nužnu higijenu”, proces “čupanja bolesnih stabala” i “uklanjanja skrivenog raka” kako bi se vojska “preoblikovala i reformirala”. Uz pohvale Xijevu vodstvu. Xi je obišao bivše Maove rezidencije i tom je prilikom hvalio kineskog vođu koji je ostvario apsolutno vodstvo nad vojskom.
“Xi Jinping smatra da su to nasljeđe i takva kampanja jedno je od najvećih blaga stranke. Želi se vratiti u povijest i koristiti iste metode”, smatra Joseph Torigian, povjesničar Kineske komunističke partije na Američkom sveučilištu u Washingtonu. Uostalom, tomu su težili svi kineski predsjednici prije njega, uz uzrečicu “politička moć proizlazi iz cijevi puške”. Bivši predsjednik Hu Jintao nije baš bio u tome uspješan, što mu je stvorilo velike komplikacije.
Zato se i glatko rušenje generala Zhanga, do jučer moćnog, doživljava kao dokaz svemoćnosti Xi Jinpinga. Otkad je Xi došao na vlast 2012. godine, nadgledao je intenzivnu kampanju za čišćenje vojske, gdje je korupcija bila u porastu od tržišnih reformi 80-ih i porasta vojnih izdataka. Apsolutnu odanost smatra ključnom za jedan od svojih glavnih ciljeva, a to je izgradnja borbeno spremnih snaga 21. stoljeća, sposobnih braniti kineske interese poput njezinih prava na Tajvan, naglašavaju dobri poznavatelji kineskih prilika, među kojima je i novinarka Lily Kuo. “Stranka uvijek mora zapovijedati oružjem, nikada obrnuto”, kaže kineski vojni stručnjak Song Zhongping.
🚨 Breaking! Fallout from Zhang Youxia’s arrest: A former deputy head of the CCP Organization Department has just successfully fled to the United States. The CCP is now reportedly searching for his family members inside China.
This information comes from former Shanghai… https://t.co/AFiK3Shbmz
— Inconvenient Truths — Jennifer Zeng Reports (@jenniferzeng97) January 28, 2026
Nikomu ne vjeruje
Xi jednostavno nikomu ne vjeruje, a to je preduvjet vladanja u velikoj zemlji kao što je Kina. Kada govori o Maovu vremenu, prešućuje čistke, surovost i sve ono što je dovelo do eliminacije tisuća ljudi koji su bili članovi Partije. “Koristi neke od tih metoda političke indoktrinacije, uključujući obavezne sesije proučavanja svoje personalizirane doktrine, Xi Jinpingove misli, i poticanje prijavljivanja svojih vršnjaka ili nadređenih zbog kršenja Xijevih ukaza”, smatra Wen-Hsuan Tsaij, stručnjak za kinesku političku elitu na Institutu za političke znanosti Academia Sinica u Tajvanu. “To cijelu zabavu pretvara u kušnju međusobnog izvještavanja, tako da se nikomu ne može vjerovati – ni roditeljima, ni nadređenima, nikomu.”
Političkom vrhu potrebni su stalni neprijatelji, a čistke se koriste kako bi se održavao strah. Ne kao u Maovo vrijeme, nema izravne surovosti, ali se strogo kontroliraju ljudi iz vrha stranke. Tako je prošle godine kažnjeno 983.000 dužnosnika na svim razinama zbog kršenja stranačkih pravila. To je potvrdila i Središnja komisija za disciplinsku inspekciju, interno tijelo stranke za borbu protiv korupcije.
Sustav je takav da dolazi do smjene dužnosnika bez ikakve najave. To izaziva nesigurnost i strah, paranoju, a oni koji donose odluke o smjenama šute i drže druge u neizvjesnosti. “Ova čistka u vrhu vojske pokazuje stav snage”, rekao je Yun Sun, direktor Kineskog programa u Stimson Centru u Washingtonu. “Xi može mrdnuti prstom i smijeniti najmoćnijeg vođu kineske vojske.” Sada kineski predsjednik ima apsolutnu kontrolu nad vojskom. Javno je obznanjeno da je nekoć moćni general i iskusni vojni zapovjednik “ozbiljno gazio i potkopavao sustav”.
Najviši slojevi
Analitičari zaključuju da su generali Zhang Youxia i Liu Zhenlija možda na nekome mjestu uputili neku kritiku na sadašnje vodstvo, prije svega na Xija, a to je shvaćeno kao udar na vođu. A ništa se gore ne može dogoditi. Sve je zamotano u “borbu protiv korupcije”, a naravno, nitko ne može potvrditi ni demantirati je li u vojnom vrhu bilo korupcije i u kojoj mjeri. General je dugo smatran neosvojivim, bliskim saveznikom Xi Jinpinga, još jednim “prinčevskim” sinom revolucionara. Njihovi su se očevi zajedno borili u kineskom građanskom ratu.
“Ovo je potencijalno seizmički pomak u kineskoj politici pod Xijem i u načinu na koji on vlada. Ovo zaista pokazuje da nitko u tom sustavu nije siguran”, smatra Jonathan Czin, suradnik u Kineskom centru Brookings Institution. Čistka je došla do vrhunca i pogodila najviše slojeve stranke. Xi je očito zaključio da mu vojni vrh nije beskrajno odan, da se loše upravlja vojskom i da treba maknuti cijelu jednu generaciju generala. Poznavatelji kineskih prilika smatraju da je puč u vojsci izveden gotovo šekspirijanski. Xi je počeo proganjati i svoje najvjernije suradnike koje je i sam postavio, pa i one s kojima je imao najbliskiji odnos. To u komunističkom svijetu doduše nije novost, od Staljina nadalje.
Okolnosti Zhangove istrage ostaju nejasne, vjerojatno ne samo onima izvan nego i onima unutar crne kutije kineske vojske, masivnog i neprozirnog entiteta čak i prema uobičajenim kineskim standardima, smatra CNN. Wall Street Journal je, pozivajući se na izvore upoznate s visokorangiranim osobama, izvijestio da je Zhang Amerikancima dostavljao ključne tehničke podatke o kineskom nuklearnom programu i da je primao mito za promaknuće časnika. Neovisni analitičari baš ne vjeruju u te tvrdnje. Neki čak kalkuliraju da Xi gubi moć i zato sije strah među suradnicima, ali se ni s tim većina ne slaže. Jednostavno, Zhang je postao izazov Xijevu autoritetu. Premoćan za šefov ukus.
Novi časnici
“Činjenica da je Xi Jinping uspio uništiti toliko elita otkako je preuzeo vlast jasan je znak da je njegov položaj u režimu neosporiv”, rekao je James Char, docent na Institutu za obrambene i strateške studije Škole međunarodnih studija S. Rajaratnam u Singapuru. I tako je Xi sada sam na vrhu kineske vojne hijerarhije. U međuvremenu je angažirao nove časnike koji bi zamijenili smijenjene i upotpunili Središnju vojnu komisiju. Na terenu vojska ionako ne osjeća smjene ili se prilagodila tomu, a zna se koji je vojni cilj – discipliniranje i vlast nad Tajvanom. Neki već tvrde da Xi stvara vlastitu vojsku.
Nisu problem bile samo čistke unutar vojske, a uvijek se spominje korupcija koja izgleda izjeda i kinesko društvo. Jedan od čuvenih slučajeva posljednjih godina uključivao je general-pukovnika Gu Junshana, voditelja vojnog smještaja u tadašnjem Odjelu za logistiku, koji je 2015. godine uvjetno osuđen na smrtnu kaznu zbog korupcije. Gu je navodno skupio nekoliko kuća, razna umjetnička djela, pa čak i bistu Mao Zedonga od čistoga zlata. Od tada su brojni kineski rukovodioci završili na sudu s optužbama zbog korupcije. Mnogo je toga isprepleteno, od obiteljskih odnosa nadalje, mreže poslušnika koji su djelovali po principu “ruka ruku mije”.
Izvještavajući o istrazi protiv Zhang Youxije, jedan od imenovanih časnika bio je Zhong Shaojun, dugogodišnji Xijev suradnik, koji mu je navodno pomagao da sastavi izjave kada je kineski čelnik još bio tajnik stranke. Unatoč tomu što nikada nije služio u vojsci, Zhong je postao viši časnik s ključnim pozicijama. U vrijeme istrage promaknut je u general-pukovnika i postao je politički časnik za Nacionalno obrambeno sveučilište. Poslužio je Xiju da makne jednog prijatelja, sklopivši prijateljstvo s drugim.
Povijesna kriza
Vojska u Kini, naravno, nikad nije bila apolitična. Od svog osnutka kao Crvene armije, uvijek je kombinirala vojnu taktiku s opsežnom političkom indoktrinacijom, produbljenom tijekom formativnih događaja poput Dugoga marša (1934. – 1935.). Da revolucija jede svoje ljude, potvrdio je i period vlasti Mao Zedonga. Znajući da su mu dani odbrojeni, bolesni predsjednik Komunističke partije Kine mobilizirao je svoje navodno poslušne podređene kako bi ga zaštitili od ponižavanja nakon smrti na način na koji je Nikita Hruščov diskreditirao Staljina.
No shvatio je da je njegov pokušaj bio i neučinkovit i nedovoljan. Beskrajne čistke intelektualaca koji su postali žrtveni jarci nisu mu pomogle da pridobije narod. Zao starac osvećivao se svojim suradnicima i drugim ljudima, a taj period u Kini nakon dolaska liberalnijih političara bio je kritiziran. Sada Xi želi kotač donekle vratiti unatrag. Ne doduše u takvoj mjeri kao iz vremena Mao Zedonga i njegove surove žene. Povijest ovog “trenutka” povijesne krize vrlo je složena, sastavljena od ubojitih sjena (sumarna osuda navodnih buržoaskih kontrarevolucionara, neobuzdani kult ličnosti) i zraka svjetlosti (velik dio društva propituje birokratizirani režim).
Mao je glumio čarobnjakova šegrta. Na kraju je morao pozvati vojsku da uspostavi red, pa i protiv vlastitih Crvenih gardista i svojih pristaša u radničkoj klasi, čime je potpisao političku smrtnu presudu ranog maoizma. Kulturna revolucija bila je krajnji izraz krize režima, opisuju Maovo vrijeme povjesničari. Analogija između trenutnih čistki i frakcijskih sukoba iz 60-ih time je manje valjana s obzirom na to da su se dogodile u radikalno drukčijim povijesnim kontekstima.
Imperijalna sila
Pobjeda 1949. godine pokrenula je dvostruki prekid: s imperijalističkom dominacijom, osiguravajući neovisnost i jedinstvo zemlje, i s postojećim društvenim poretkom (prekid koji je ubrzao Korejski rat, koji maoistički režim nije želio, ali za koji je platio vrlo visoku cijenu). Stare vladajuće klase, i urbane i ruralne, bile su dezintegrirane. Današnja Kina velika je imperijalistička sila duboko integrirana u globalni kapitalistički poredak, čiji je jedan od glavnih igrača. Očito je da je povijesni kontekst ključan za razumijevanje krize režima – jučerašnjeg maoističkog režima, današnjeg režima koji je uspostavio Xi Jinping.
Mnogo se toga dogodilo između vladavine Mao Zedonga i Xi Jinpinga. Prvo je Deng Xiaoping modernizirao zemlju i uveo dva sustava, komunizam i kapitalizam. Sve je jedno vrijeme dobro išlo, dok studenti nisu izašli na ulice prosvjedujući protiv rigidnosti komunista koji su se protivili promjenama. Tako je došlo do krvoprolića na Trgu nebeskog mira, ali je istovremeno Kina ekonomski grabila naprijed. Xi Jinping je izabran za šefa stranke u trenutku kada je Kina već ostvarila zadivljujući rast. Predstavljao je prihvatljiv kompromis između glavnih frakcija unutar vodstva. Znao je kako iskoristiti svoj položaj. Stoga je nakon ponovnog izbora 2017. godine uspio progurati promjene ustava koje mu, između ostalog, omogućuju da ostane na vlasti koliko god želi. To se može opisati kao istinska promjena političkog režima.
I u njegovo vrijeme došlo je do teškoća, sloma tržišta nekretnina. Mnoga kućanstva uništena su nakon ulaganja u zgrade u izgradnji, kupnje parcela u gradovima gdje gradnja nije završena ili kupnje stambenih objekata čija je vrijednost naglo pala. I kada su mnogi predviđali kraj kineskoga čuda, to se nije dogodilo. Xi je bio lukav, dopustio je poslovnim ljudima nastavak aktivnosti, bez mnogo miješanja Partije.
Paranoja vođe
Xi Jinping poziva na jedinstvo u ime patriotizma i američke prijetnje, ali to je nacionalizam velikih sila, a ne antiimperijalizam kao u vrijeme Kineske revolucije, smatraju analitičari.
Iako Xi ponavlja da je pitanje dana kada će Kina preuzeti Tajvan, to se neće dogoditi tako skoro. Već i zbog toga što stalne čistke u vojsci smanjuju borbenu sposobnost, visoki dužnosnici u vojsci više se brinu da sačuvaju položaj i privilegije.
Vojni lanac zapovijedanja rastrgan je stalnim čistkama, prožet korupcijom i nema značajnog vojnog iskustva. U Kini se sve događa izvan reflektora. Nitko ni danas ne zna zbog čega je bivši predsjednik Hu Jintao grubo izbačen 2022. s kongresa Komunističke partije. Ne zna se ni što je prethodilo smrti premijera Li Keqianga. Mnogo je enigmi, pa ni najbolji poznavatelji Kine ne znaju što Xi sada smjera. Analiziraju se glasine na svim razinama i donose zaključci.
“Xijeve čistke slijede tradiciju Staljina i Maoa te služe kao alati za discipliniranje elite i učvršćivanje apsolutnog autoriteta jednog čovjeka. Kampanja Xija Jinpinga, koji se popeo na vrh prije više od 12 godina, naglašava teškoću upravljanja golemim sustavom, čak i za vođu s naizgled neospornom moći. Groznica glasina mogla bi biti simptom rastuće napetosti između Xija i elite Komunističke partije”, tvrdi novinarka Li Yuan.
Ogroman novac ulaže u vojsku
Xi želi stvoriti modernu vojsku koja bi se mogla nositi i s američkom. Da ta vojska ima kapacitet suprostaviti se neprijateljima i podržati kineske teritorijalne pretenzije te da u svakom trenutku može braniti predsjednika.
To je cilj za koji se općenito smatra da je potaknut Xijevim pronicljivim pogledom na povijest dok promatra autokratske režime koji su pali kada su vođe izgubile kontrolu nad vojskom. To je također cilj koji je usko povezan s organizacijom kineske vojske, kojom upravlja stranka, a ne država, piše u analizi CNN-a.
Masovna reorganizacija i tehnološka modernizacija išle su ruku pod ruku s antikorupcijskom kampanjom. Deseci visokorangiranih vojnih dužnosnika i rukovoditelja obrambenog sektora smijenjeni su u najnovijem valu tih napora od 2023. godine.
Eliminirao 70 posto Centralnog komiteta
Tridesetih godina 20. stoljeća Staljinova velika čistka eliminirala je 70 posto Centralnog komiteta Sovjetske komunističke partije i više od polovice od 1966 delegata na kongresu 1934. godine. Veliki dijelovi sovjetskog vojnog vodstva su pogubljeni. Sada su Xijeve čistke nastavak onog što su radili bivši komunistički vođe, ali umjerenije i nekako “u rukavicama”. Ishod je isti, čistke odnesu one koji sumnjaju u vođu.
“Paranoja je glavni pokretač. U autoritarnim je režimima kontrola nad vojnim i sigurnosnim snagama egzistencijalna”, smatra Stephen Kotkin, viši suradnik u Hooverovu institutu. Neki, poput istraživača sa Stanforda, misle da političke čistke slijede neuspjehe u upravljanju i dodatno centraliziraju moć. Staljin je pokrenuo čistke nakon gladi u zemlji, kao što je i Maova revolucija došla baš zbog užasne gladi koja je odnijela brojne živote. Prema njima, trenutna kampanja Xi Jinpinga uslijedila je nakon pogrešne politike i debakla “nultog covida”.
Ključna veza između neuspjeha u upravljanju i daljnje konsolidacije moći diktatora je čistka. Razlika između Staljinove i Maove diktature i sadašnjeg stanja u Kini ipak je očita. I Staljin i Mao počeli su s čistkama kada se bližio kraj njihovih vladavina, a Xi je daleko od toga.
