Još jedni regionalni izbori, ovaj put u Brandenburgu, nisu uspjeli prekinuti političku blokadu zemlje
Nakon glasovanja u Tiringiji i Saskoj, Njemačka je upravo imala još jedne važne regionalne izbore, ovaj put u zemljište od Brandenburga. Kao iu prethodna dva slučaja, izbori u Brandenburgu daleko su više od lokalnog događaja. Njegovi rezultati odražavaju i utječu na njemačku politiku u cjelini. Ali Brandenburg je također poseban, jer je bio posljednji od tri. Sada možemo procijeniti njihove rezultate u cjelini.
Prvo što treba primijetiti je da se Brandenburg u maloj mjeri suprotstavio trendu. Trend, odnosno trend njemačkih socijaldemokrata (SPD) neumoljivo propada. Nekada jedna od stranaka establišmenta u zemlji, kancelarska pozicija stranačkog nesposobnog, oportunističkog i vrlo nepopularnog Olafa Scholza katalizirala je njezin pad, od postupnog do brzog i najvjerojatnije konačnog. Nakon što se to odrazilo na regionalne izbore u Saskoj i Tiringiji, postojala je realna mogućnost trećeg poraza u Brandenburgu, zemljište SPD je kontrolirao od ujedinjenja 1990.
U tom slučaju, kako se priča u Berlinu, Scholz bi danas mogao biti izbačen. On je jasna odgovornost za savezne izbore sljedeće godine, a SPD ima spremnu zamjenu: Nažalost, – čak i prema sadašnjim njemačkim standardima – fanatični rusofob, ratoborac i istinski vjernik NATO-a Boris Pistorius, sada ministar obrane, uživa vrhunsku popularnost a možda i dalje gurne u stranu nesretnog Scholza.
SPD je uspio pobijediti u Brandenburgu. Ako pobijediti je riječ: vodi desnu/ekstremnu desnu pridošlicu stranku Alternativu za Njemačku (AfD) za manje od dva posto – 30,9% prema 29,2%. Da se to dogodilo prije samo dvije godine, cijela Njemačka bi to prepoznala onakvim kakav zapravo jest: još jedan ponižavajući pad za socijaldemokrate.
Ali polazišta su se pomaknula i tako je Scholz, kancelar nezadovoljstva, stagnacije i slabosti, zasad pošteđen. Bez obzira na to, jedan od razloga zašto je regionalno vodstvo SPD-a Brandenburg uspjelo izvući neku vrstu pobjede iz ralja poraza je taj što je istaknulo distanciranje od Scholza, uključujući i traženje od njega da se ne pojavljuje. Ankete, nimalo iznenađujuće, pokazuju da tri četvrtine birača SPD-a Brandenburga zapravo nije željelo podržati stranku, ali su smatrali da moraju, kako bi porazili AfD.
AfD možda jedva da je uspio smijeniti SPD s vrha, ali, uzdižući se visoko na ključnoj temi migracija, njegov rezultat je još uvijek jasan nastavak njegovog kontinuiranog porasta, posebno, ali ne samo u istočnoj Njemačkoj. Postoji zaključak od temeljne važnosti za budućnost njemačke politike koji se sada mora izvući: masovni pokušaji da se eliminira AfD – uključujući manipulativno i neetičko korištenje mainstream medija, prosvjede koje je sponzorirala vlada i druge pogrešne i glupe trikove – nisu uspjeli. AfD je sada dio sustava. A ako stranke establišmenta žele nekoga kriviti, onda bi to bile same.
Njemačkom, naravno, ne vlada samo SPD, već tzv “semafor” koalicija koja također uključuje Zelene i tržišno-liberalne Slobodne demokrate (FDP). Obojica su izbrisana u Brandenburgu. Kao i prije u Tiringiji i Saskoj, izbori u Brandenburgu potvrđuju da je Berlinska koalicija kao cjelina hodajući leš.
Dok je FDP oduvijek bio manjinski ukus za profesionalce i dobrostojeće, čiji se politički identitet uvelike iscrpljuje u mržnji prema porezima, Zeleni su nekada bili ozbiljan konkurent da se etabliraju kao novi centaristički oslonac, zajedno sa samozadovoljstvom srednje klase i EU “vrijednost” osrednjost. Nakon što je dao ključni doprinos uništavanju njemačkog gospodarstva i gurnuo Njemačku duboko u Washingtonov posrednički rat s Rusijom (dva ‘postignuća’ se, naravno, međusobno osnažuju), ta je prilika propala. Zadivljujuća arogancija s kojom čelnici Zelenih nastavljaju kriviti SPD (za krađu glasača) i birače za, zapravo, njihovu smjelost da glasaju za bilo koga drugog, samo će ubrzati samorušenje stranke.
Osim AfD-a, drugi veliki pobjednik izbora bila je Alijansa Sarah Wagenknecht (BSW), još jedna nova stranka u usponu. Kombinira lijeva stajališta o društvenim i ekonomskim pitanjima s konzervativnim pogledima na kulturu i stil života, kao i migraciju: razmislite o većim porezima za bogate, boljim školama i javnom prijevozu i samo dva spola. Ta vrsta ‘atraktivno razumne’ stvari.
S 13,5% u Brandenburgu, BSW je nastavio svoj niz nedavnih uspjeha i pobijedio glavne konzervativce iz CDU-a (12,1 posto). Za CDU je to mizeran iako očekivan rezultat. Kao i SPD, CDU je u padu. Ipak, njegov pad nipošto nije jednako katastrofalan: na saveznoj razini, konzervativci imaju dobre šanse stati na čelo sljedeće koalicijske vlade 2025. godine.
Unatoč drugom mjestu AfD-a, glavne stranke i dalje inzistiraju na njegovom isključivanju iz vlade, što je demokratski u najboljem slučaju dvojbena procedura koju opravdava, u najboljem slučaju EU “vrijednost” način, braneći demokraciju. Za Brandenburg to znači da će rezultat snažnog BSW-a i slabih izbornih rezultata CDU-a biti da će SPD morati započeti pregovore s obojicom ako želi formirati vladu, što je njegov čelnik Dietmar Woidke već najavio da će učiniti.
Točnije, nijedna vlada neće biti moguća bez BSW-a, dok bi, barem aritmetički, CDU mogao biti izostavljen. Ipak, pod Wagenknechtom i njezinom suvoditeljicom Amirom Mohamed Ali, oboje iskusni i pametni političari, vrlo je malo vjerojatno da će BSW ili jednostavno ‘tolerirati’ manjinska vlada SPD-a i CDU-a ili pristati na ulazak u koaliciju koja ne pristaje na ključne zahtjeve BSW-a. To uključuje a Ne na neodgovornu i nedovoljno raspravljanu odluku sadašnje vlade da dopusti SAD-u stacioniranje novih projektila srednjeg dometa u Njemačkoj, i Da do zamjene posredničkog ratnog angažmana diplomacijom kako bi se okončao ukrajinski rat.
Osim ako SPD ne uspije odvojiti barem jednog zastupnika BSW-a od svoje stranke, formalno ili prešutno, nema načina da vlada sam s CDU-om. U isto vrijeme, do sada su se i SPD i CDU pokazivali tvrdoglavima i nespremnima čak ni razmotriti zahtjeve BSW-a u vezi s projektilima i mirom. Woidke je već pogodio nešto što bi se moglo pročitati kao prilično snishodljiv ton, izjavljujući da su te BSW pozicije “Nije odlučujuće,” budući da su bitna samo regionalna pitanja. S takvim stavom možda neće daleko stići s Wagenknechtovom strankom.
S druge strane, on ima činjeničnu poantu: na zemljište na razini, BSW zapravo ne može učiniti ništa ni u vezi s projektilima ni u vezi s mirovnom strategijom za Ukrajinu – a njegovi čelnici to također znaju. Jedan od načina na koji bi ovaj prividni zastoj mogao završiti bio bi kada bi SPD bio spreman prihvatiti upisivanje stajališta BSW-a u koalicijski sporazum – u ovom ili onom obliku – dok svi prešutno razumiju da bi, u ovom trenutku, to ostalo uglavnom simbolično korak. Ako pak Brandenburški SPD nije spreman ni na toliki ustupak, onda bi to bio znak da ionako ne misli ozbiljno surađivati s BSW-om.
Ako ponovno umanjimo prikaz, ključni rezultat iz Brandenburga ostaje da, iako zasad samo što nisu spasili politički vrat Olafa Scholza, ovi izbori nisu prekinuli duboki trend temeljnog restrukturiranja njemačkog stranačkog sustava. AfD i BSW su tu da ostanu i dalje rastu. SPD je na putu prema povijesnoj beznačajnosti; tradicionalni konzervativci zasad će trajati, ali samo kao jedan od nekoliko ključnih igrača. Krajnji pokretač ovih trendova je to što Njemačka nakon ujedinjenja nije uspjela uspješno preinačiti svoje mjesto u Europi i svijetu: nemaštovita politika istog starog, istog starog vremena ostavila ju je na cjedilu sa stagnirajućim gospodarstvom, neviđenim gubitkom suvereniteta i nema službene vizije osim, stvarno, mržnje prema Rusiji (opet). Očekujte više promjena i nestabilnosti sve dok njemačke elite ne budu spremne za stvarno preispitivanje.
Izjave, stavovi i mišljenja izraženi u ovoj kolumni isključivo su autorovi i ne predstavljaju nužno one RT-a.
