Friedrich Merz želi pretvoriti Njemačku u vodeću vojnu silu Europe. No Kina i dalje drži konce u rukama zahvaljujući kontroli nad ključnim mineralima potrebnima europskoj obrambenoj industriji. „Ako kineske sirovine odjednom nestanu, to bi moglo zaustaviti naše industrijske planove za obranu preko noći“, upozorava za Politico Jakob Kullik, istraživač na Tehničkom sveučilištu u Chemnitzu i stručnjak za politiku rijetkih zemnih elemenata.
Plan njemačkog kancelara da oružane snage svoje zemlje pretvori u „najjaču konvencionalnu vojsku u Europi“ dolazi s rekordnim troškovima. Berlin se obvezao potrošiti stotine milijardi eura na obranu do 2029., rušeći desetljeća fiskalne štedljivosti.
Dobar dio tog novca već je u opticaju. Naručuju se tisuće vojnih vozila, proizvodnja raketa ubrzano raste, a potražnja za streljivom naglo se povećava. Obrambene tvrtke utrkuju se s vremenom da preurede tvornice i ožive odavno ugašene proizvodne linije, s nadom da će obnoviti industrijsku bazu koja je nestala nakon Hladnog rata. Ali ponovno naoružavanje gradi se na krhkim temeljima.
Ovisnost o kritičnim mineralima
Svaki tenk, raketa ili dron naručen u sklopu ovog plana ovisi o sirovinama za koje većina ljudi izvan obrambene industrije nikada nije čula. Prema Savezu njemačke industrije (BDI), najvećem industrijskom lobiju u zemlji, rijetki zemni elementi poput neodimija i disprozija, kao i volfram, grafit, titan i visokopročišćeni magnezij, čine kralježnicu vrhunskih vojnih sustava. Oni pokreću radarske sustave, elektromotore, upravljačke površine raketa, termalne ciljnike i pogone dronova, odnosno samu srž suvremenog ratovanja.
Većina tih materijala dolazi iz Kine. BDI upozorava da EU uvozi 95 posto svih strateških sirovina, a za 90 posto njih oslanja se na zemlje izvan EU-a. Njemačka vlastita prerada gotovo da i ne postoji. Kina, s druge strane, kontrolira više od 50 posto globalne prerade mnogih ključnih minerala, a u nekima, posebno važnima za obranu poput galija i germanija, čak do 86 posto.
Što je oružje sofisticiranije, rizik postaje veći. Eurofighteri ovise o snažnom, laganom titanu — koji se većinom prerađuje u Kini — za svoje okvire i o posebnim metalima otpornima na visoke temperature u motorima. Rheinmetall je potvrdio da njegovi probojni tenkovski projektili koriste guste volframove jezgre.
Njemačko ministarstvo gospodarstva priznalo je rizike za obrambeni sektor, ali nije dalo konkretne podatke, već je uputilo na industrijska udruženja poput BDI-ja. Prijetnja, međutim, nije samo teoretska. Kina aktivno ograničava izvoz ključnih sirovina zapadnim obrambenim tvrtkama, uzrokujući kašnjenja u proizvodnji i skokove cijena diljem industrije. Posebno zabrinjava SAD, osobito nakon što je Peking blokirao izvoz 11 ključnih materijala kao odgovor na carine Donalda Trumpa, što je zabrana koja je u međuvremenu ukinuta.
„Makroekonomski gledano, ovo je veliki rizik, nema sumnje“, kaže Kullik. Čak i ako Peking ostavi izvoz otvorenim, upozorava on, strukturalna ovisnost ostaje. „Sve zemlje koje koriste te tehnologije — Francuska, Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo — sve se oslanjaju na iste opskrbne lance, a oni svi vode natrag do Kine.“
Snimke neviđene vojne opreme šokirale svijet: Kina stvara vojsku ‘nadljudi’
EU preblag, Berlin prespor
Iako je EU obećao osigurati pristup ključnim mineralima, Kullik smatra da se nisu izvukli potrebni strateški zaključci. „Ovo je jedno područje koje smo potpuno zanemarili, i u EU-u i u Njemačkoj“, rekao je.
Pravni okviri s obje strane Atlantika drastično se razlikuju. Washington ih tretira kao stratešku imovinu, sa zakonima poput Zakona o proizvodnji za obranu (Defense Production Act) koji omogućuju vladi financiranje domaće eksploatacije, upravljanje opskrbnim lancima i davanje prioriteta obrambenim potrebama u kriznim situacijama. SAD održava nacionalne zalihe putem Agencije za obrambenu logistiku, saveznu sigurnosnu mrežu namijenjenu ratnim okolnostima. Unatoč tome, i dalje ovisi o Kini.
Bruxelles, naprotiv, odabrao je blaži put: Akt o kritičnim sirovinama postavlja ciljeve i okvire, ali provedbu prepušta dobrovoljnoj koordinaciji među državama članicama, bez središnjeg tijela koje bi nadziralo provedbu. „Nemamo državne zalihe, za razliku od plina ili nafte“, kaže Kullik. „Ovakvu preventivnu, stratešku spremnost jednostavno je još ne vidim.“
Neki zastupnici u Berlinu smatraju da trenutni pristup EU-a jednostavno nije dovoljan. Vanessa Zobel iz konzervativne Kršćansko-demokratske unije, članica odbora Bundestaga za gospodarska pitanja, kritična je prema Aktu o kritičnim sirovinama, nazivajući ga dobronamjernim, ali neučinkovitim. „On imenuje problem, ali se gubi u birokraciji“, rekla je. Umjesto toga, tvrdi ona, nacionalne vlade moraju intervenirati tamo gdje Bruxelles oklijeva, osobito kad je riječ o obrani.
Njemačka radi oštar zaokret prema Izraelu: Moćni saveznik im okreće leđa
Prema njezinim riječima, ovisnost Njemačke o sirovinama izravna je prijetnja nacionalnoj sigurnosti. „Bez sigurnih opskrbnih lanaca nema ni vjerodostojnog vojnog odvraćanja“, kazala je. „Oslanjati se ovako na druge u područjima ključnim za sigurnost, to je neodgovorno.“ Iako podržava stvaranje nacionalnih zaliha, Zobel to vidi samo kao kratkoročno rješenje. „Strateške rezerve imaju smisla u kriznim vremenima, ali svaka zaliha je ograničena“, rekla je. „Ako želimo pravu otpornost, moramo provesti strukturne promjene.“
To znači ponovno aktivirati vlastite resurse. „Predugo smo bili samozadovoljni“, dodala je, ukazujući na neiskorištena nalazišta litija i politički otpor domaćem rudarstvu. „Tko želi otpornu obrambenu industriju, mora odobriti rudnike, dopustiti eksploataciju i dati prioritet financiranju.“ Šira poruka je da Njemačka mora prestati oslanjati se na tržišne sile i početi razmišljati kao geopolitički akter, zaključuje Politico.
