Plinovod Južna interkonekcija, koji bi trebao prenositi američki ukapljeni plin (LNG) s terminala na Krku prema Bosni i Hercegovini, predstavlja predimenzioniran projekt s upitnom isplativošću i realnošću provedbe, pokazuje nova analiza koju su danas objavili Aarhus centar u BiH i međunarodna mreža CEE Bankwatch.
U domaćim se medijima posljednjih mjeseci o ovom plinovodu govori kao o mogućoj zamjeni za ruski plin. No, političke okolnosti ne idu tome u prilog – vlasti Republike Srpske spremne su podržati južnu interkonekciju samo ako Federacija BiH pristane na izgradnju istočne interkonekcije preko teritorija RS-a, što bi u praksi značilo nastavak oslanjanja na ruski plin.
Kapacitet veći i do šest puta od stvarnih potreba
Analiza pokazuje da je planirani kapacitet južne interkonekcije i do šest puta veći od trenutne potrošnje plina u BiH, a pritom je nerealno očekivati drastičan rast potrošnje skupog uvoznog fosilnog goriva.
Danas plin čini tek oko 3 posto ukupne opskrbe energijom u BiH, a većina potrošnje vezana je uz grijanje u Sarajevu – segment koji, ističu autori, ima održivije dugoročne alternative.
Podsjetimo, raniji projekt plinovoda koji je financirala Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) u Srednjoj Bosni izgrađen je prije više od deset godina, ali nikada nije stavljen u funkciju jer nije bio ekonomski održiv. Slična sudbina, upozoravaju autori, mogla bi zadesiti i južnu interkonekciju – ako uopće bude izgrađena.
Bez podrške ključnih europskih financijera
Projekt je skup i tehnički zahtjevan, a financijska konstrukcija sve je neizvjesnija. Europska komisija i EBRD nedavno su potvrdili da neće financirati izgradnju plinovoda, dok Europska investicijska banka (EIB) već nekoliko godina ne ulaže u projekte vezane uz fosilna goriva.
„Vlada Federacije BiH vodi još jednu kampanju obmanjivanja javnosti promičući ‘plinizaciju’ kao jeftinu i stabilnu energetsku opciju. Zaboravlja se da je energetska kriza bila izazvana upravo visokim cijenama plina i njegovom geopolitičkom ulogom,“ upozorava Denis Žiško iz Aarhus centra BiH.
Podsjeća i da je BiH preuzela međunarodnu obvezu dekarbonizacije do 2050. godine, što uključuje postupno smanjenje korištenja plina kao fosilnog goriva, a ne nova ulaganja u njegovu infrastrukturu:
„Nema smisla trošiti novac građana Federacije BiH na infrastrukturu koja će biti zastarjela već po završetku gradnje.“
Poziv na ulaganje u održive alternative
Sličnog je mišljenja i Pippa Gallop iz mreže CEE Bankwatch, koja ističe da BiH mora ulagati u čista i isplativa rješenja, jer postoji rizik da će plinski projekti odvući sredstva i vrijeme od važnijih energetskih tranzicija.
„BiH treba podršku EU za uvođenje održivih, brzo provedivih rješenja kao što su toplinske pumpe i geotermalna energija.“
Zaključak analize jasan je – plinovod Južna interkonekcija je zastarjelo i preskupo rješenje koje ne odgovara stvarnim potrebama BiH, niti njezinoj europskoj klimatskoj agendi.
