Nakon tragične helikopterske nesreće 19. svibnja u kojoj je život izgubio predsjednik Ebrahim Raisi i njegovi suradnici te posljedičnog razdoblja tugovanja, Iran se počeo okretati budućnosti. Koliko god bio šokantan gubitak visokih državnih dužnosnika, izazovna geopolitička situacija u svijetu zahtijeva kompetentnu i odgovornu iransku državnu vlast koja nema pravo na krupne pogreške. Na iranskim predsjedničkim izborima koji su održani 28. lipnja i 5. srpnja (1. i 2. krug) pobjedu je odnio neovisni kandidat Masud Pezeškian kojeg je podržala reformistička politička frakcija. Nakon rekordno niske izlaznosti u prvom krugu izbora od nešto manje od nepunih 40%, u drugom krugu izbora izlaznost je iznosila 49,6%. Pezeškian je pobijedio sa 16,3 milijuna glasova (54,7%) dok je drugo plasirani bio neovisni kandidat kojeg su podržali principijelisti, Saeed Jalili, s 13,5 milijuna glasova – 45,2%. Novoizabrani predsjednik preuzet će svoju dužnost 30. srpnja. Bit će najstarija osoba koja će postati predsjednik u dobi od 69 godina.
Ebrahim Raisi: odlazak vjernog i poniznog sluge Iranske revolucije
Pezeškian – političar kontinuiteta
Zapadni mediji prikazali su Pezeškianovu pobjedu kao poraz teokratskog šijitskog režima Islamske Republike s na čelu s vrhovnim vođom ajatolahom Alijem Hameneijem. Trijumf umjerenog kandidata protumačen je kao de facto uvod u kraj iranske teokracije. Pezeškian bi prema zapadnim pogledima trebao biti netko tko će rasformirati politički sustav na čije čelo je došao. Međutim, svatko tko zna nešto više o Iranu može shvatiti da su takve procjene potpuno neutemeljene.
Prvo, prema iranskom ustavu vrhovni vođa je najmoćnija politička osoba, tj. državni poglavar koji donosi konačne odluke u svim važnim pitanjima i posjeduje kontrolu nad vladom. Predsjednik je druga najmoćnija osoba i važne odluke donosi konzultirajući se s vrhovnim vođom. Dakle, čak i da Pezeškian želi raspustiti iransku teokraciju to ne bi mogao jer bi ga Iranski parlament opozvao, a Vrhovni sud proglasio krivim za povredu ustava. To je u intervjuu američkim novinama „Financial Times“ 2. srpnja potvrdio bivši iranski ministar vanjskih poslova Kamal Harazi koji trenutno vodi Strateško vijeće za vanjske odnose.
Drugo, dosadašnji život i politička karijera Pezeškiana pokazuju kako on nije reformator ni umjerenjak u zapadnom smislu koji će uvesti liberalnu demokraciju. U stvarnosti je novoizabrani predsjednik osoba pomirljivog karaktera koja ako će uvoditi reforme uvodit će na korist, a ne na štetu teokratske Islamske Republike.
Počeci – islam i humanitarni rad
Masud Pezeškian rođen je 29. rujna 1954.u sjeveroistočnom gradu Mahabadu koji je smješten u iranskoj pokrajini Zapadni Azerbajdžan. Rodio se u multietničkoj obitelji: otac mu je bio iranski Azerbajdžanac, a majka iranska Kurdkinja. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu prije nego što se preselio u najveći i glavni grad pokrajine, Urmiju, da pohađa srednju poljoprivrednu školu. Srednjoškolsku diplomu je stekao 1973. i tada je poslan u grad Zabol u pokrajini Sistan i Beludžistan na služenje vojnog roka.
Tijekom vremena provedenog u Zabolu predano je radio na probitku zajednice. Sudjelovao je u utemeljenju nove džamije i u mnogobrojnim kulturnim i humanitarnim aktivnostima. Usprkos tome što su mu prijetile sankcije režima šaha Reze Pahlavija zbog širenja islamskog učenja, Pezeškian se nije dao pokolebati. Tijekom služenja vojnog roka zainteresirao se za medicinu i odabrao je kao životni poziv.
Nakon što je odslužio vojnu rok vratio se u pokrajinu Zapadni Azerbajdžan. Na Sveučilištu Tabriz 1976. je upisao medicinski studij i 1985. postao liječnik opće medicine.
Karijera u medicini
Tijekom Iransko-iračkog rata 1980-ih, Pezeškian je služio kao vođa medicinskih timova raspoređenih u ratnim zonama. Hrabro je igrao dvostruku ulogu borca i liječnika, pružajući važnu medicinsku skrb ranjenim vojnicima smještenim iza crta bojišnice. Njegova nepokolebljivost tijekom ovog izazovnog razdoblja oblikovala je njegov budući put i učvrstila predanost humanitarnom radu.
Kasnih 1980-ih bavio se predavanjem fiziologije studentima tabriškog sveučilišta. Specijalizirao je kardiokirurgiju 1990., postavši jedan od vodećih stručnjaka u tom području u Iranu. Nakon ovog postignuća, nastavio je svoju subspecijalističku obuku iz kardiokirurgije na tabriškom sveučilištu, uspješno stekavši diplomu 1993. Njegova medicinska karijera bila je obilježena brojnim uspjesima, uključujući rad na složenim kirurškim zahvatima i doprinos medicinskoj zajednici kroz istraživanja i edukaciju.
Ulazak u politiku
Usprkos nekim zapadnim analitičarima koje tvrde suprotno, Pezeškian je tijekom i nakon Iranske islamske revolucije bio njezin čvrsti zagovornik. Nakon pobjede revolucije u veljači 1979. utemeljitelj Islamske Republike, Ruholah Homeini,naredio je zatvaranje sveučilišta u travnju 1980. Ponovno su otvorena tri godine poslije nakon velikih promjena koje su se odnosile na profesore i studente.
Pezeškian je aktivno provodio reforme na Fakultetu medicine na Sveučilištu u Tabrizui prije službenog donošenja zakona. Reforme su se odnosile na kodeks odijevanja, koji je propisao da studentice nose marame, duge kapute i hlače kada pohađaju nastavu.Bio je to prvi njegov doticaj s politikom. Za razliku od šahova režima s kojim se nije slagao fanatično je podržao novu šerijatsku vladavinu.To nije čudno jer je Pezeškian učitelj Kurana i recitator Nahj al-Balaga, ključnog teksta za šijitske muslimane.
Bio je dekan Fakulteta medicinskih znanosti Sveučilišta Tabriz od 1994. do 2000. Prilikom svog mandata zabranio je studentima muškarcima da se specijaliziraju za žensko zdravlje što je sukladno šerijatskom zakonu i to smatra jednim od svojih značajnih postignuća. Tijekom svoga života Pezeškian je uspio kvalitetno kombinirati karijeru u medicini sa svojim političkim angažmanom, te je s vremenom postao jedan od važnih aktera iranske politike. Zahvaljujući svojem istaknutom radu u struci 1997. postao je pomoćnik ministra zdravstva.
Iranske oružane snage su najmoćnija sila Bliskog istoka. Evo zašto
Politička karijera
Godine 2000. odlučio se u potpunosti posvetiti politici. Tijekom drugog mandata predsjednika Muhameda Hatamija od 2001. do 2005. obnašao je funkciju ministra zdravstva, a postupke Islamske Republike opravdavao je politički korektnim rječnikom. Nakon toga je pet puta biran u Iranski parlament kao predstavnik Tabriza, Azarshahra i Oskua. Od 2016. do 2020. bio je prvi potpredsjednik parlamenta. Kao parlamentarni zastupnik imao je veliko poštovanje svojih kolega jer je radio marljivo i izbjegavao prljave političke obračune.
Na izborima 2021. Pezeškianovu kandidaturu za predsjednika nije odobrilo Vijeće čuvara. Radi se o ustavnom 12-članom tijelu koje može staviti veto na zakone koje izglasa parlament, nadzire izbore i potvrđuje ili diskvalificira kandidate na izborima. Odluke Vijeća čuvara o odobrenju kandidata često su kontroverzne i mogu biti vođene političkim motivima. Bez sumnje, Pezeškian je čovjek umjerene retorike i 2024. iranske elite odlučile su da je takav čovjek potreban za potencijalno poboljšanje odnosa sa Zapadom i odobrile su njegovu kandidaturu.
Dok mnogi zapadni mediji uporno opisuju Pezeškiana kao reformistu, on je u svojim intervjuima od 2011. više puta izjavio da se ne smatra reformistom: „Stotinu puta sam rekao, i opet kažem, nisam reformist.“ Tijekom nedavne predizborne kampanje ukorio je studenta Teheranskog sveučilišta zbog kritiziranja ajatolaha Hameneija, ističući da je on osobno ne samo prihvatio Hameneija kao vođu nego je i „transformiran“ njegovim vodstvom, dodao je kako „nitko nema pravo vrijeđati i ne poštovati vrhovnog vođu“. Pezeškian je protuvladine prosvjede u prosincu 2017. i listopadu 2019. te Mahsa Amini prosvjede 2022. nazvao ne „prosvjedima“, već „nemirima“. Međutim, osudio je nasilnu taktiku koju su koristile sigurnosne snage kako bi suzbile prosvjednike i pozvao na uspostavu neovisnog tima za utvrđivanje činjenica o smrti Mahse Amini.
Predsjednik svih Iranaca
Dobio je izbore zahvaljujući svojoj čestitosti u politici koja se vidjela tijekom četvrt stoljeća rada na javnim funkcijama, ali i potpori bivših predsjednika Hatamija, Ruhanija i drugih uglednika. Pezeškian i članovi njegove obitelji nisu nikada bili akteri skandaloznih koruptivnih afera. Uostalom nije ni ušao u politiku zbog stjecanja bogatstva. Pogonili su ga motivi poboljšanja života običnih građana. To je vidljivo iz osobne tragedije.
Godine 1993. supruga i najmlađi sin poginuli su u prometnoj nesreći. Sam je odgojio dva preostala sina i kćer i nije se nikada ponovo ženio. Njegova kćer Zahra je diplomirana kemičarka i politička savjetnica.
Tijekom kampanje je isticao na vrijednosti odgovornosti i transparentnosti. Izbornoj pobjedi je pridonijelo i multietničko podrijetlo pa je dobio velik broj glasova Azera, Kurda, Armenaca i drugih manjina. Otkako je izabran, Pezeškian je jasno i glasno signalizirao da je predsjednik svih državljana Irana, uključujući i konzervativce koji se protivili njegovoj kandidaturi. Nakon izborne pobjede svakodnevno posjećuje jutarnje molitve u središnjoj džamiji u Teheranu što je pokazatelj konzervativcima kako je i on klerikalni, a ne neki sekularni političar.
Oslanjanje na stručnjake
Pezeškian je odabrao bivšeg ministra vanjskih poslova tijekom mandata Hasana Ruhanija (2013.-2021.), Muhameda Javada Zarifa, da vodi Strateško vijeće za tranziciju. Vijeće ima zadatak napraviti uži izbor kandidata za ministarska i potpredsjednička mjesta u novoj administraciji. Zarif je demantirao izvješća da je Pezeškian pod pritiskom drugih političara, uključujući bivšeg predsjednika Hatamija, da imenuje određene osobe na položaje u novoj vladi.
Izgledno je da bi mnogi dužnosnici mogli biti mlađe dobi, a nisu isključeni ni strani savjetnici, čime je novi predsjednik u kampanji povukao paralelu sa stranim izbornicima iranske nogometne reprezentacije. U više navrata je naglasio kako će na pozicije donositelja odluka imenovati kvalificirane stručnjake, a ne politički podobne. Moguće je da će na unutarnjem planu neke odredbe šerijata biti ublažene, ali nerealno je očekivati ukidanje moralne policije koja je jedan od stupova cijelog političko-društvenog poretka.
Na sastanku s članovima iranskih sindikata 16. srpnja istaknuo je vitalnu ulogu proizvodnje u gospodarstvu zemlje i važnost suradnje između sindikata i privatnog sektora u rješavanju gospodarskih izazova. Ipak, kako bi se gospodarsko stanje znatnije poboljšalo (pojačala proizvodnja i ojačao iranski rijal), bilo bi poželjno ukidanje zapadnih sankcija što je vanjskopolitička tema.
Osovina Teheran-Caracas: važan čimbenik geopolitičke ravnoteže
Pezeškianov vanjskopolitički program
Mnogo o smjeru iranske vanjske politike govori prvi čin novog predsjednika koji je 8. srpnja poslao poruku Hasanu Nasralahu, vođi libanonskog Hezbolaha: „Islamska Republika je uvijek podržavala otpor naroda regije protiv nelegitimnog cionističkog režima. Ovaj otpor duboko je ukorijenjen u temeljnu politiku Irana, učenja imama Homeinija i direktive vrhovnog vođe, i ustrajat će sa snagom.“
Ova poruka naglašava smjer vanjske politike buduće vlade. Pezeškian daje potporu Osovini potpora koja uključuje Hamas, Hezbolah, Hutije i druge šijitske milicije u regiji Bliskog istoka protiv Izraela.
Pezeškian je 12. srpnja napisao članak „Moja poruka novom svijetu“ u kojem je najavio vanjsku politiku svoje administracije. Podcrtao je kako se „iranska vanjska politika temelji na načelima dostojanstva, mudrosti i razboritosti… Moja administracija će slijediti politiku vođenu mogućnostima stvaranja ravnoteže u odnosima sa svim zemljama, u skladu s našim nacionalnim interesima, gospodarskim razvojem i zahtjevima regionalnog i globalnog mira i sigurnosti“. Predsjednik je naglasio važnost dobrih odnosa sa susjedima kako bi se stvorila „snažna regija“ navodeći izrijekom Tursku, Saudijsku Arabiju, Oman, Irak, Bahrein, Katar, Kuvajt i UAE. Najavio je kako će prvi korak nove administracije biti poticanje arapskih zemalja kako bi se postiglo trajno primirje u Gazi. Pozdravio je propalestinske prosvjede na Zapadu i istovremeno odbacio optužbe za antisemitizam Irana kao „uvredu našoj kulturi, uvjerenjima i temeljnim vrijednostima“.
Pezeškian je istaknuo strateške odnose s Kinom i Rusijom posebno ističući multilateralne organizacije BRICS, Šangajsku organizaciju za suradnju i Euroazijsku ekonomsku uniju s kojima će Iran nastaviti surađivati. Slično je i rekao u odnosu na Latinsku Ameriku.
Iako je kritizirao Europsku uniju jer je najavila da neće uvoditi sankcije Iranu nakon američkog povlačenja iz Iranskog nuklearnog sporazuma 2018. u praksi je uvela sankcija. No, on je spreman prijeći preko toga i pokrenuti „konstruktivni dijalog s europskim zemljama kako bismo postavili naše odnose na pravi put, temeljen na načelima uzajamnog poštovanja i ravnopravnosti“.
Istaknuo je kako „Sjedinjene Države također moraju prepoznati stvarnost i shvatiti, jednom zauvijek, da Iran ne odgovara – i neće – odgovoriti na pritisak (svojim popuštanjem, op.MŠ.).“ Kritizirao je Ameriku zbog napuštanja Iranskog nuklearnog sporazuma, pokretanja trgovinskog rata protiv Irana, atentata na generala Revolucionarne garde Qassema Soleimanija i pomaganja izraelskog nuklearnog programa. Naveo je kako iranska obrambena doktrina ne podrazumijeva nuklearno oružje i pozvao SAD i zapadne zemlje da temeljito promjene svoju politiku prema Iranu.
Potpisan ugovor između Indije i Irana koji mijenja svijet. Što će na ovo reći SAD
Američka nerealna očekivanja
Nekoliko tjedana uoči iranskih izbora otkriveno je kako je Washington slao tajne poruke Teheranu da odabere umjerenog predsjednika. S tom namjerom čak je u Omanu organiziran tajni sastanak savjetnika Joea Bidena i iranskih dužnosnika. Cilj Bidenove administracije u posljednjim mjesecima vladavine je pokazati kako barem na riječima može poboljšati odnose sa smrtnim neprijateljem čak i ako Iran ne odustane od razvoja nuklearnog programa i svoje regionalne antiameričke politike. Vladajući establišment Demokratske stranke bi uoči američkih predsjedničkih izbora htio napraviti zaokret prema Teheranu kako bi imali još jedan argument za reizbor Joea Bidena ili nekog drugog kandidata svoje stranke. Bili bi najsretniji kada bi Biden i novi iranski predsjednik oživjeli Iranski nuklearni sporazum o zamrzavanju iranskog nuklearnog programa iz kojeg se SAD jednostrano povukao. To je posipanje pepelom nakon što su godinama prema Iranu Amerikanci javno promovirali politiku promjene režima.
Uz najveći optimizam nije izgledno da će Bidenov establishment napraviti preokret u nekoliko tjedana. Obnova nuklearnog sporazuma zahtijevala bi da SAD i EU stubokom promjene politiku prema Iranu, uključujući ukidanje međunarodnih gospodarskih sankcija. Pezeškian je izjavio da bi u tom slučaju vrlo radio obnovio nuklearni sporazum.
Međutim, kako bi došlo do uspostave normalnih odnosa na relaciji Teheran-Washington i Teheran-Bruxelles nužno je da Zapad prekine medijsko demoniziranje iranskog političkog poretka i, još važnije, prihvati da Iran vodi i dalje Osovinu Otpora prema Izraelu. To nije realno u ovom trenutku ni u bliskoj budućnosti ako Biden ili netko od demokrata osvoji ponovo vlast.
Meter: Rusija i Iran finalizirali sporazum o strateškom partnerstvu. Podjela svijeta ‘zacementirana’
Ako Donald Trump ili neki drugi republikanac (u slučaju Trumpove smrti od potencijalnog novog atentata ili pak one prirodne) dođe u Bijelu kuću, američko-iranski odnosi dodirnut će novo dno. S obzirom na takvu situaciju za očekivati je da će Iran u idućim godinama nastaviti njegovati poglavito dobre odnose s Rusijom, Kinom, Indijom, Turskom, Irakom, Sirijom, Libanonom, Katarom i Latinskom Amerikom i drugima, dok će EU i SAD ostati izvan zone iranskih prijatelja.
