- Novozelandska neovisna istraga o zlostavljanju djece i ranjivih odraslih tijekom pet desetljeća otkrila je da državne agencije i crkve nisu spriječile, zaustavile ili priznale zlostavljanje, unatoč tome što su toga bile svjesne.
- Izvješće procjenjuje da je 200.000 ljudi bilo zlostavljano, uz slab nadzor institucija i rijetke posljedice za predatore.
- Vlada je priznala da je povijesno liječenje neke djece u državnoj bolnici bilo ravno mučenju i obećala je ispriku svima koji su zlostavljani u državnoj, udomiteljskoj i vjerskoj skrbi od 1950.
Opsežna neovisna istraga Novog Zelanda o zlostavljanju djece i ranjivih odraslih u razdoblju od pet desetljeća objavila je u srijedu završno izvješće koje je pokazalo da državne agencije i crkve u zemlji nisu spriječile, zaustavile ili priznale zlostavljanje onih koje trebali brinuti – čak i kad su znali za to.
Razmjeri zlostavljanja bili su “nezamislivi” s procijenjenih 200.000 ljudi zlostavljanih u sedam desetljeća, stoji u izvješću. Provjera državnih i vjerskih institucija bila je slaba, a predatori su se rijetko suočavali s posljedicama.
Kao odgovor na nalaze, novozelandska vlada se prvi put složila da je povijesno liječenje neke djece u ozloglašenoj državnoj bolnici ravno mučenju i obećala ispriku svima onima koji su zlostavljani u državnoj, udomiteljskoj i vjerskoj skrbi od 1950. godine. Ali Premijer Christopher Luxon rekao je da je prerano otkriti koliko vlada očekuje platiti odštetu – račun prema kojem je istraga rekla da će se mjeriti milijardama dolara – ili obećati da će dužnosnici umiješani u poricanje i prikrivanje zlostavljanja izgubiti svoje radnih mjesta.
TUŽBA SE NAVODI ZA DESETLJEĆA SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA DJECE U PRITVORNIŠTVOM ZA MALOLJETNIKE U Illinoisu DILJEM DRŽAVE
Objava nalaza Kraljevskog povjerenstva — najviše razine istrage koja se može poduzeti na Novom Zelandu — zaokružila je šestogodišnju istragu koja je uslijedila nakon dva desetljeća sličnih istraga diljem svijeta, odjekujući borbe drugih nacija da se obračunaju s prijestupima vlasti protiv djece izdvojene iz obitelji i stavljene pod državnu i vjersku skrb.
Rezultati su bili “nacionalna sramota”, stoji u izvješću istrage. Od 650 000 djece i ranjivih odraslih osoba na državnoj, udomiteljskoj i crkvenoj skrbi između 1950. i 2019. — u zemlji koja danas ima samo 5 milijuna stanovnika — gotovo trećina je pretrpjela fizičko, seksualno, verbalno ili psihičko zlostavljanje. Mnogo ih je više iskorišteno ili zanemareno, navodi se u izvješću. Brojke su vjerojatno bile veće, iako se točni brojevi nikada neće znati jer su pritužbe zanemarene, a zapisi izgubljeni ili uništeni.
“Ova gruba kršenja dogodila su se u isto vrijeme dok se Aotearoa New Zealand promovirala, međunarodno i unutar zemlje, kao bastion ljudskih prava i kao sigurna, poštena zemlja u kojoj možete odrastati kao dijete u obitelji punoj ljubavi”, navodi se u istrazi. Heads je napisao, koristeći i maorski i engleski naziv za zemlju.
“Ako se ova nepravda ne ispravi, ostat će zauvijek kao mrlja na našem nacionalnom karakteru”, stoji u izvješću na 3000 stranica.
DESETCI DJECE BILO JE ZLOSTAVLJANO U OBJEKTIMA ZA MALOLJETNIKE U PENNSYLVANIJI, TVRDE TUŽBE
Stotine preživjelih i njihovih pristaša ispunile su u srijedu javnu galeriju u novozelandskom parlamentu, gdje su zastupnici reagirali na otkrića.
Izvješće je kritikovalo neke visoke osobe u vladinim i vjerskim institucijama, za koje se kaže da su nastavili zataškavati i opravdavati zlostavljanje tijekom javnih rasprava o tom pitanju. Mnoge od najgorih epizoda dugo su bile općepoznate, navodi se, a dužnosnici su u vrijeme zlostavljanja bili “ili nesvjesni ili ravnodušni” prema zaštiti djece, umjesto da su jačali ugled svojih institucija i zlostavljača.
Istraga je dala 138 preporuka u svim područjima novozelandskog zakona, društva i vlade. To se nadovezuje na desetke privremenih preporuka iz 2021. koje su zahtijevale brzu ispravku za one koji su bili zlostavljani, od kojih su neki bili bolesni ili umirući – od kojih je malo toga provedeno.
Vlada je u srijedu obećala da će do kraja godine dostaviti odgovore o planovima za ispravak, iako je istraga osudila slab napredak koji su do danas postigle uzastopne vlade.
Nove preporuke uključuju traženje isprika od državnih i crkvenih čelnika, uključujući papu Franju, za zlostavljanje djece i ranjivih odraslih osoba te za nevjerojatne desetljeća izvještaja. Istraga je također podržala stvaranje namjenskih ureda za kazneno gonjenje zlostavljača i donošenje obeštećenja, preimenovanje ulica i spomenika koji su trenutno posvećeni zlostavljačima, reformu građanskog i kaznenog zakona, ponovno pisanje sustava dječje skrbi i traženje neobilježenih grobova u psihijatrijskim ustanovama.
Među istragama diljem svijeta, istraga na Novom Zelandu bila je poznata po svojim razmjerima – prema onima koji je vode, to je najšira takva istraga ikada poduzeta. Istraživalo je zlostavljanje u državnim institucijama, udomiteljstvu, vjerskoj skrbi te medicinskim i obrazovnim ustanovama, intervjuirajući gotovo 2500 osoba koje su preživjele zlostavljanje.
Djeca su samovoljno i nepravedno odvedena iz svojih obitelji, navodi se u izvješću, a vjeruje se da je većina novozelandskih članova kriminalnih skupina i zatvorenika provela neko vrijeme pod skrbi.
Kao iu Australiji i Kanadi, domorodačka djeca bila su cilj smještaja u strožije ustanove i izložena gorem zlostavljanju. Većina djece u skrbi bili su Maori, unatoč skupini koja je tijekom promatranog razdoblja činila manje od 20% stanovništva Novog Zelanda.
Prosječna cijena zlostavljanja u životu preživjelog je 508.000 dolara, pokazalo je istraživanje. Zdravstvena skrb i druge mjere koje financira vlada iznose manje od četvrtine tog troška, dok ostatak kvantificira danak preživjelih od njihove boli, patnje, izgubljenih prilika i rane smrti.
Zlostavljani prema novozelandskom zakonu nisu imali mnogo mogućnosti za tužbu ili traženje naknade, a neki su prihvaćali male izvansudske nagodbe. Još 2015. novozelandske vlade odbacile su potrebu za takvom istragom, a vladine agencije tvrdile su da zlostavljanje nije endemsko.
Tu Chapman, preživjela žrtva i odvjetnica, prisustvovala je parlamentu u srijedu, gdje je izjavila za Associated Press da je potrebno hitno djelovanje na obeštećenju kako bi se dokazalo da je vlada ozbiljno shvatila nalaze.
“Objavite sustav pravne zaštite što je prije moguće”, rekla je. “Daljnje odgađanje samo još više utječe na preživjele koji su čekali 30, 40, 50, 60, 70 godina.”
U komentarima novinarima u srijedu prije objave izvješća, Luxon je rekao da je vlada sada čula i vjeruje preživjelima, te da je bio šokiran nalazima.
“Novozelanđani jednostavno ne misle da bi se ovo dogodilo, da bi se zlostavljanje u takvim razmjerima ikada dogodilo na Novom Zelandu”, rekao je premijer. Uvijek smo mislili da smo izuzetni i drugačiji, a stvarnost je da nismo.
Luxon je rekao da kada su preživjeli pokušali progovoriti s “užasnim i mučnim” pričama o zlostavljanju, ljudi koji su bili zaduženi da ih štite “zažmirili su na oči”. Nalazi su označili “mračan i tužan dan” za zemlju, dodao je Luxon.
Iako još nije mogao reći koje bi se preporuke obvezao provesti, rekao je da će se vlada službeno ispričati preživjelima 12. studenoga.
Nakon Luxonovog govora, stotine preživjelih su stajale i pjevale maorsku pjesmu u emotivnoj sceni.
Karen Chhour, zastupnica libertarijanske stranke ACT koja je odrasla na državnoj skrbi, rekla je parlamentu da je Novi Zeland predugo “tolerirao silovanje i zlostavljanje ranjivih ljudi i zlouporabu moći”.
“Vrijeme je da se suočimo s ovim otrovom koji truli našu naciju iznutra”, rekao je Chhour, čija je stranka članica vladajućeg bloka.
Djeca i ranjivi odrasli bili su “obezvrijeđeni i dehumanizirani”, rekao je Chris Hipkins, čelnik laburista – glavne novozelandske oporbene stranke, koji su naručili istragu dok su bili na vlasti. Ta je epizoda bila “nacionalna međugeneracijska sramota” koja je daleko od kraja, dodao je.
Debbie Ngarewa-Packer, oporbena zastupnica i sučelnica stranke Maori, rekla je da ne prihvaća da je vladi potrebno vrijeme da probavi izvješće.
“Koji se vrag promijenio za nas?” Ngarewa-Packer je pitala parlament u srijedu, pozivajući se na ono što je istraga rekla da je kontinuirano zlostavljanje osoba u skrbi – i trenutne vladine akcije protiv bandi i maloljetnih prijestupnika, od kojih su mnogi proveli neko vrijeme u skrbi.
KLIKNITE OVDJE ZA PREUZIMANJE APLIKACIJE FOX NEWS
U izvješću su istaknute crkve – posebice Katolička crkva – koje se ne bave niti sprječavaju zlostavljanje. Čak 42% onih u vjerskoj skrbi svih denominacija bilo je zlostavljano, prema izvješću izrađenom za potrebe istrage. Katolička crkva rekla je u brifingu za komisiju 2020. da su optužbe iznesene protiv 14% njezinog novozelandskog svećenstva tijekom vremena obuhvaćenog istragom.
U jednoj preporuci, autori istrage potaknuli su istragu svećenika iz jednog katoličkog reda koji su bili poslani u Papuu Novu Gvineju kako bi izbjegli optužbe za zlostavljanje u Australiji i Novom Zelandu, dodajući da se malo zna o “prirodi i opsegu zlostavljanja i zanemarivanja ili potrebe potencijalnih preživjelih.”
Visoke katoličke osobe na Novom Zelandu rekle su u pisanoj izjavi u srijedu da su primile izvješće i da će ga “sada pažljivo pročitati i pregledati”.