Da ništa u svijetu nije tako jednostavno, najbolji je dokaz Kina. Ona već dugo slovi kao zemlja koja bogato nagrađuje siromašne, dijeli kredite za gradnju cesta i luka u Africi, Južnoj Americi i srednjoj Aziji. Naravno, iz interesa, jer tako širi svoj utjecaj. Ali, dosad se nije baš ni znalo da je Kina najviše financijski potpomogla Sjedinjene Države. U posljednjih dvadesetak godina kineske financijske institucije dale su 200 milijardi dolara potpore američkim tvrtkama i projektima. Novac se slijevao u izgradnju cjevovoda, podatkovnih centara i zračnih terminala, a pomogao je i u financiranju američkih tvrtki poput Tesle, Amazona, Disneya i Boeinga.
Tek 2017. o tome se u Washingtonu počelo ozbiljnije govoriti i razmišljati, a neki su već tada pozivali na uzbunu. Tada je već ustanovljeno da su milijarde i milijarde iz kineskih banaka došle u Ameriku, ali su se slile i u druge zemlje po cijelome svijetu, što je četiri puta više nego što se u službenim dokumentima navodilo. Sada se zna da su Kinezi sudjelovali u financiranju više od 30.000 projekata u sto zemalja svijeta. Studija koja obuhvaća razdoblje od 2000. do 2023. pruža potpuniju sliku o Kini kao međunarodnom vjerovniku. U njoj se opisuje kako je Peking koristio svoje financijske resurse kako bi se pozicionirao u strateškim sektorima i uspostavio potencijalne dominantne položaje u lancu opskrbe, navode Amerikanci, naglašavajući i akviziciju Nexperije, tvrtke koja je gurnuta u središte geopolitičke bitke za kontrolu nad lancima opskrbe poluvodičima.
“Većina kineskog financiranja u zemljama u razvoju bili su zajmovi vladama za velike projekte, ali to se sve više preusmjeravalo u hitne kredite jer su se zemlje zajmoprimke duboko zadužile. U razvijenom svijetu, fokus Pekinga bio je više komercijalni. Podaci AidData ne uključuju kinesko ulaganje od 730 milijardi dolara u američke državne obveznice”, piše šefica šangajskog ureda NYT-ja Alexanda Stevenson. “Od 2000. Kina je postala financijska sila, s bogatim državnim financijskim institucijama i političkim bankama koje imaju mandat ispunjavati političke ambicije Pekinga. Njezino inozemno kreditiranje ubrzalo se nakon 2013. pod vodstvom Xi Jinpinga, koji je iskoristio kinesku blagajnu za izdvajanje više od bilijun dolara kredita za infrastrukturne projekte u zemljama u razvoju putem svoje inicijative ‘Pojas i put’. Kina je bogato finacirala i siromašne i bogate zemlje.”
Dobitna kombinacija
Svatko tko je želio “friški” novac mogao se obratiti Pekingu i većinom bi ga dobio. Inicijativa “Pojas i put” omogućila je da se krediti dijele šakom i kapom. Bez obzira na to što su neki projekti bili problematični i neuspješni. “Kina je nedavno smanjila kreditiranje siromašnijih zemalja, dok je istovremeno odobravala više kredita bogatijim zemljama poput Australije i Ujedinjenog Kraljevstva. Sada posuđuje jednako mnogo zemljama s visokim prihodima kao i zemljama u razvoju – bilijun dolara, prema AidDati”, konstatira američka novinarka.
Kineski krediti razvijenim zemljama obično su kreditne linije vladama i velikim tvrtkama. Mnogi kineske bankare zamišljaju kako, kao u filmovima, sjede za pokeraškim stolom i donose ključne odluke dok čekaju karte. Kineski državni zajmodavci odobrili su više od 335 milijardi dolara kredita za spajanja i akvizicije u desecima zemalja, a tri četvrtine financiranja otišlo je kupcima iz Kine u sektorima koji uključuju robotiku, biotehnologiju i kvantne informacije, zaključuje Stevenson. Kineska tvrtka Wingtech Technology 2019. godine stekla je kontrolni udio u Nexperiji, proizvođaču čipova sa sjedištem u Nizozemskoj. Ranije ove godine nizozemska vlada preuzela je kontrolu nad Nexperijom nakon što je Washington uveo propise koji bi nametnuli stroge kontrole njezina poslovanja jer je njezin kineski vlasnik bio na popisu sankcija.
U Americi su Kinezi financirali izgradnju nebodera i plinovoda, a Trump je u posljednjem trenutku blokirao njihovu kupnju tvrtke Lattice Semiconductor Corporation sa sjedištem u Oregonu. Tada je i Kongres počeo pratiti kamo odlazi kineski novac te su pooštreni kriteriji, pogotovo za strateške tvrtke. Kineski predsjednik Xi Jinping to agresivno nuđenje novca svima koji su ga htjeli iskoristio je za jačanje utjecaja Kine. Sada naplaćuju dugove i mnoge drži “u šaci”.
Odlazak novca
Xi je koristio kinesku gotovinu i stručnost u infrastrukturi kako bi povezao zemlje diljem Azije, Afrike, Latinske Amerike i dijelove istočne i južne Europe. “Inicijativa ‘Pojas i put’ dovela je Kinu u ulogu konkurenta Sjedinjenim Državama i Svjetskoj banci. No, dok je Pekingu donijela utjecaj, desetke siromašnih zemalja dovela je do nepodnošljivih razina duga. Kina je također usmjeravala ugovore vlastitim tvrtkama, a u nekim slučajevima gradila je loše projekte koji nisu potaknuli gospodarski rast”, tvrde analitičari.
Centar za globalnu razvojnu politiku Sveučilišta u Bostonu izračunao je da je kinesko izdavanje inozemnih kredita i drugih razvojnih financiranja dosegnulo vrhunac 2016. godine s gotovo 90 milijardi dolara, a zatim je palo na manje od 5 milijardi dolara do 2021. godine, što su najnoviji dostupni podaci. Kina je zauzela čvrst stav u pregovorima o otpisu duga zemljama poput Šri Lanke, Surinama i Zambije. “Kina bi trebala manje pozornosti posvećivati suočavanju s moćnim saveznicima Sjedinjenih Država na istoku – poput Japana, Južne Koreje, Tajvana i Filipina – te se više usredotočiti na srednju Aziju i Bliski istok”, kaže Wang Jisi, osnivač i predsjednik Instituta za međunarodne i strateške studije Sveučilišta u Pekingu. To je prihvatio i Xi, ali su u projekt “Pojas i put” upale i mnoge razvijene zemlje, poput Mađarske, Portugala, Italije.
“U godinama prije pandemije, kineske tvrtke, posebno građevinske i inženjerske, požurile su se sklopiti poslove financirane velikim kreditima kineskih banaka. Mnogi čelnici zemalja u razvoju pozdravili su kinesku spremnost da posuđuje uz malo ograničenja u pogledu okoliša i ljudskih prava koja multilateralne institucije i zapadni zajmodavci već dugo zahtijevaju. Velik dio radova stvorio je vitalnu infrastrukturu poput cesta i željezničkih pruga. No, drugi projekti znatno su pridonijeli emisijama stakleničkih plinova povezanih s klimatskim promjenama. U ranim godinama inicijative ‘Pojas i put’, Kina je bila glavni međunarodni zajmodavac i graditelj termoelektrana na ugljen u zemljama u razvoju”, piše analitičar Keith Bradsher.
Velika ograničenja
Sada – preokret. Xi najavljuje da kineske banke neće više financirati takve projekte. Poboljšanje ekološke održivosti bit će središnja tema sljedeće faze kineskog razvojnog kreditiranja. People’s Daily, glavne novine Komunističke partije, objavile su da će Kina izgraditi “čisti Put svile”. Procjene utjecaja za okoliš bit će presudne da bankari odobre kredit. “Peking vjerojatno neće sudjelovati u raspravama u jugoistočnoj Aziji o mogućem ukidanju postojećih termoelektrana na ugljen”, rekao je Christoph Nedopil, osnivač i direktor Centra za zelene financije i razvoj na Sveučilištu Fudan u Šangaju.
Cilj su i manje rizični projekti. Kineska razvojna banka krajem kolovoza pristala je posuditi 400 milijuna dolara Afričkoj izvozno-uvoznoj banci kako bi osigurala trgovinsko financiranje malim i srednjim poduzećima. Ali, u Africi su problem stalne bune, smjene vlasti, rušenje vlada. “Kinesko kreditiranje poljoprivrednih i prometnih projekata može povećati prihode obitelji i nade ljudi, tako da neće srušiti vlade”, smatra financijski stručnjak Kai Xue.
Od samog početka, inicijativa “Pojas i put” nije se odnosila samo na posuđivanje novca nego i na prenošenje kineskih političkih stavova, slično kao što Zapad već dugo koristi razvojnu pomoć za promicanje demokracije. Kina je inicijativu uskladila s autokratskim zemljama poput Sirije i Mjanmara koje Zapad osuđuje zbog kršenja ljudskih prava, tvrde analitičari sa zapada. Mnoge je iznenadila uska suradnja Pekinga i Maroka, pogotovo što je Xi nakon summita G20 u Brazilu prošle godine sletio u Casablancu, gdje je dočekan uz datulje i mlijeko, te je razgovarao s marokanskim prijestolonasljednikom Moulayjem Hassanom. Kratki posjet bio je znak rastućih gospodarskih veza između Kine i Maroka, najvećeg središta automobilske proizvodnje u Africi i sve važnijeg kanala za kineske tvrtke koje žele zaobići carine na izvoz prema Europi.
🚨🇨🇳🇳🇬 BREAKING: Nigeria has become China’s top African investment hub — $21B in 2025 construction deals + a new $3.5B partnership for solar plants, rail modernization, and industrial expansion under Beijing’s Belt & Road. pic.twitter.com/MH8B5LGPqS
— Jackson Hinkle 🇺🇸 (@jacksonhinklle) November 4, 2025
Posao s Marokom
U posljednjih nekoliko godina, kako tvrde analitičari, ulaganja kineskih proizvođača energije, električnih vozila i baterija u Maroko su eksplodirala, s 10 milijardi dolara usmjerenih u tu industrijui. Deseci kineskih tvrtki koje se bave proizvodnjom automobila osnivaju pogone u Maroku, uključujući proizvođača baterija Gotion High-tech. Procvat je znak rastuće važnosti zemalja poput Maroka, koja ima sporazum o slobodnoj trgovini s Europskom unijom, i služe kao povezujući čvorovi u globalnom trgovinskom sustavu koji se preoblikuje oko prepreka visokih carina, trgovinskih ograničenja i geopolitičkih rivalstava. I zato je Kina posebno bila zainteresirana da širi suradnju s tom afričkom zemljom, koja je “blizu” Europe.
S Trumpom se mnogo toga mijenja, ali su milijuni dolara ipak iz Pekinga stigli do Maroka. Kineski proizvođači automobila, koji su preduhitrili mnoge konkurente u tehnologiji baterija, automatiziranoj vožnji i softveru za zabavu, imaju velike ambicije proširiti se u Latinsku Ameriku, Aziju, Europu i Afriku. U slučaju kineskih proizvođača, Maroko je glavna zemlja za povezivanje s Europskom unijom. Na pragu Europe i Afrike, Maroko već 20 godina gradi “ekosustav automobilske industrije”. Zemlja ima sofisticiranu prometnu mrežu koja uključuje luke poput Tangier-Med i velike rezerve fosfata, koji se koriste u proizvodnji automobilskih baterija. Zemlja se također brzo kreće prema prelasku na čistu energiju. Maroko je 2023. postao vodeći izvoznik automobila u Europsku uniju, nadmašivši Kinu, Japan i Indiju.
Sada Amerika šalje upozorenja svima da se suzdrže od uzimanja kineskih kredita. “Washington godinama upozorava druge da ne vjeruju kreditima kineskih državnih banaka koje potiču njihov uspon kao supersile. No, novo izvješće otkriva ironičan obrat: Sjedinjene Države daleko su najveći primatelj od svih. A sigurnosne i tehnološke implikacije tek se trebaju razmotriti”, konstatira Associated Press.
Lažna pomoć
Još alarmantnije, velik dio kredita bio je namijenjen pomoći kineskim tvrtkama u kupnji udjela u američkim tvrtkama, od kojih su mnoge bile povezane s ključnom tehnologijom i nacionalnom sigurnošću, uključujući proizvođača robotike, tvrtku za poluvodiče i biotehnološku tvrtku. Novo izvješće otkrilo je mnogo rašireniju i sofisticiraniju mrežu kreditiranja nego što se mislilo – mrežu financijskih obveza koje se protežu izvan zemalja u razvoju do bogatih, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačku, Australiju, Nizozemsku i druge saveznike SAD-a.
“Kina je igrala šah dok smo mi ostali igrali dame”, rekao je bivši investicijski savjetnik Bijele kuće William Henagan, koji je zabrinut da je skriveno kreditiranje Kini dalo kontrolu nad tehnologijama. “Ratovi će se dobiti ili izgubiti na temelju toga možete li kontrolirati proizvode ključne za vođenje gospodarstva.” Poslovi koje financiraju kineske državne banke, one proučavane u izvješću AidData, posebno su problematični. Zajmodavce kontrolira središnja kineska vlada i Središnja financijska komisija Komunističke partije, a usmjereni su na unapređenje kineskih strateških ciljeva, pišu američki mediji. Ukupno, izvješće AidData otkrilo je da je Kina od 2000. do 2023. diljem svijeta pozajmila više od 2 bilijuna dolara, što je dvostruko više od najviših prethodnih procjena i iznenađenje čak i za dugogodišnje analitičare uspona Kine.
Velik dio kreditiranja bogatih zemalja bio je usmjeren na kritične minerale i visokotehnološku imovinu – rijetke zemne metale i poluvodiče potrebne za borbene zrakoplove, podmornice, radarske sustave, precizno vođene projektile i telekomunikacijske mreže. “SAD, pod bivšim predsjednikom Joeom Bidenom i sada pod Trumpom, već više od desetljeća tvrdi da je Peking grabežljivi zajmodavac“, rekao je Brad Parks, izvršni direktor AidDate. “Ironija je vrlo bogata. (…) Postoji potpuni nedostatak transparentnosti koji govori o tome dokle Kina ide, bilo putem fiktivnih tvrtki ili sporazuma o povjerljivosti, kako bi izuzetno otežala dobivanje potpune slike”, kaže Scott Nathan, bivši čelnik američke korporacije za međunarodno financiranje razvoja.
Amerikanci su prisiljeni slušati diktate Kineske komunističke partije
Zajmodavci su često državne institucije, poput Kineske banke i Poljoprivredne banke Kine. Neke od njih kotiraju na burzi i svrstavaju se među najveće svjetske banke, ali mnogi ih stručnjaci gledaju s oprezom jer se od njih ponekad traži da ispunjavaju političke mandate Kineske komunističke partije. Njihovo financiranje usmjereno je u sektore poput kritičnih minerala, infrastrukture i osjetljive tehnologije poput poluvodiča, područja za koja stručnjaci upozoravaju da bi Pekingu mogla dati ekonomski utjecaj na strateške robne rezerve, lance opskrbe i uska pomorska područja.
“Ti bankari obično su usredotočeni na profitabilne projekte, ali često su prisiljeni i slušati diktate Komunističke partije”, rekao je Andrew Collier, viši suradnik na Harvard Kennedy School i bivši predsjednik Bank of China International u Sjedinjenim Državama.
Novac otvara sva vrata
Kinesko državno bankovno financiranje utjecalo je na projekte diljem SAD-a, posebno na sjeveroistoku, u regiji Velikih jezera, na Zapadnoj obali i duž Meksičkog zaljeva, koji je Trump preimenovao u Američki zaljev. Mnogi su zajmovi bili usmjereni na ključne visokotehnološke industrije. Kineske državne banke posudile su 1,2 milijarde dolara privatnoj kineskoj tvrtki za kupnju 80-postotnog udjela u Ironshoreu, američkom osiguravatelju čiji su klijenti bili dužnosnici Središnje obavještajne agencije i Federalnog istražnog ureda te tajni agenti kojima bi mogla biti potrebna pomoć u plaćanju pravnih računa u slučaju da se nađu u problemima na poslu. Američki regulatori nisu bili svjesni umiješanosti kineske vlade jer je financiranje provedeno preko tvrtke na Kajmanskim otocima bez očitih veza s Kinom.
Izvozno-uvozna banka Kine, banka koja provodi politiku, osigurala je 150 milijuna dolara kredita kako bi pomogla kineskoj tvrtki da kupi tvrtku za robotsku opremu u Michiganu. 2017. tvrtka s privatnim kapitalom iz Delawarea, koristeći tvrtku s Kajmanskih otoka, pokušala je kupiti američkog proizvođača čipova; posao je blokiran kada su istražitelji otkrili da su obje tvrtke u vlasništvu kineskog državnog poduzeća. A 2022. Velika Britanija je prisilila kinesku tvrtku da se riješi još jedne osjetljive britanske tvrtke u industriji, dizajnera čipova u Apple telefonima, ali potencijalno prilagodljivih za vojne sustave. Kineska tvrtka ju je kupila preko tvrtke u Nizozemskoj koju su posjedovali. Ta nizozemska tvrtka sada je optužena za uskraćivanje poluvodiča vitalnih za proizvođače automobila u trgovinskom ratu između SAD-a i Kine.
Tragovi novca su posvuda, a otkrivaju da kineske banke mnoge drže u šaci. “Pojas i put” brzo je proširen i na druge, koji s njim nisu imali nikakve veze. “Postoji globalna zabrinutost da je ovo dio usklađenog napora da se preuzme kontrola nad ekonomskim središtima”, tvrdi Brad Setser, savjetnik američkog trgovinskog predstavnika u Bidenovoj administraciji. “Važno je da razumijemo što Kinezi rade.” A rade već dugo, jer novac otključava sva vrata.
