Sve veći broj zemalja, osobito onih iz globalnog juga, traži alternativu financijskom sustavu kojim dominira američki dolar, što je postalo poznato kao “dedolarizacija”. Dok zapadni mediji i stručnjaci često tvrde da je ovaj pokret prenapuhan, debata o budućnosti dolara postaje sve glasnija. Jedan od skeptika prema ovom navodnom trendu je kolumnist New York Timesa i ekonomist Paul Krugman, koji je u svom članku iz 2023. godine tvrdio da je “raskrinkao” kritičare dolarskog sustava, ocijenivši da je čitava priča oko dedolarizacije “puno buke oko gotovo ničega”. U svom članku Krugman iznosi stav da američki dolar i dalje ostaje dominantan te da su strahovi od njegovog slabljenja pretjerani.
Slične tvrdnje iznose i drugi zapadni izvori, poput Business Insidera, koji je ustvrdio da “dominacija dolara ne ide nikamo”, te časopisa Foreign Policy, čiji su analitičari inzistirali da “ne postoji prava globalna alternativa” dolaru.
Međutim, unatoč ovim stajalištima, pojavljuju se sve glasnija upozorenja iz stručnih krugova. Tako Mohamed El-Erian, poznati američki ekonomist i bivši zamjenik direktora Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), upozorava da se dedolarizacija doista događa. U svojoj kolumni za Financial Times, El-Erian je priznao da američki dolar postupno gubi svoju dominaciju jer strane središnje banke sve više kupuju zlato umjesto dolara u svojim rezervama. “Cijena zlata čini se da se odvojila od svojih tradicionalnih povijesnih utjecaja, kao što su kamatne stope, inflacija i dolar”, napisao je El-Erian, naglašavajući kako su mnoge zemlje, osobito Kina i zemlje koje gravitiraju oko BRICS-a, počele diverzificirati svoje rezerve. Cijena zlata je, kaže, porasla 40 posto u prethodnih 12 mjeseci, unatoč padu inflacije, što se može pripisati značajnim kupovinama od strane središnjih banaka, posebice Kine i “srednjih sila” koje su se ujedinile oko BRICS-a.
Pogubna nedoslijednost
Sve veći broj zemalja želi “postupno diversificirati svoja držanja rezervi daleko od značajne dominacije dolara unatoč američkoj ‘ekonomskoj izuzetnosti’”, priznaje El-Erian, a te nacije imaju “interes za istraživanje mogućih alternativa platnom sustavu temeljenom na dolarima koji je u središtu međunarodne arhitekture već nekih 80 godina”.
El-Erian, koji je bio blizak s američkim predsjednikom Barackom Obamom te sada predsjedava prestižnim Queens’ Collegeom na Sveučilištu Cambridge, također priznaje da je postupno udaljavanje od dolara potaknuto “američkim naoružavanjem trgovinskih tarifa i investicijskih sankcija, zajedno s njezinim smanjenim interesom za multilateralni sustav temeljen na pravilima”. Smatra da su kontinuirana podrška SAD-a Izraelu u ratu protiv Gaze i šire akcije na Bliskom istoku doprinijeli stvaranju percepcije SAD-a kao “nedosljednog zagovornika ljudskih prava i primjene međunarodnog prava”. Dodatno, zapljena stotina milijardi dolara rezervi Rusije, Irana, Venezuele i drugih država od strane SAD-a i njegovih saveznika, pojačala je strah među mnogim zemljama da bi mogle biti sljedeće žrtve tih mjera.
Iako El-Erian nije izravno rekao da će dolar izgubiti svoju globalnu ulogu, njegova analiza sugerira da je dedolarizacija proces koji se polako, ali sigurno odvija, i da će mnoge zemlje u budućnosti sve više tražiti alternativu američkom financijskom sustavu. U tom svijetlu, ekonomist nedvojbeno aludira na rastuću ulogu BRICS-a u kontekstu dedolarizacije. Naime, ovaj savez ima ambiciozne planove za uspostavljanje “multi-valutnog sustava” kao odgovor na dominaciju američkog dolara.
Skora odluka
El-Erian priznaje neuspjeh ekonomske strategije koju su Sjeverna Amerika i Europa provodile protiv Rusije. jednog od ključnih igrača u BRICS-u. Nakon isključenja ruskih financijskih institucija iz SWIFT-a, Rusija je razvila “nezgrapni alternativni sustav trgovine i plaćanja koji uključuje nekoliko drugih zemalja”, omogućivši joj da zaobiđe dolar i održava važne međunarodne ekonomske veze. El-Erian ukazuje na sve veću fragmentaciju globalnog sustava, gdje “sve veći broj malih cijevi gradi oko jezgre (američkog dolara)”, što može dovesti do erodiranja utjecaja dolara.
Također, izostavio je razmatranje američkog tržišta trezora, koje je značajno smanjilo udio stranih ulagača u američkim državnim obveznicama, s 34 posto 2015. na 23-24 posto 2024. godine. S obzirom na to da je savezni dug SAD-a premašio 120 posto BDP-a, s godišnjim deficitom većim od šest posto, potražnja za američkim obveznicama opada, unatoč podršci investitora iz Europe, Velike Britanije, Kanade, Tajvana i Indije.
U nekom trenutku, Washington će morati odlučiti što je važnije: zadržati nisku inflaciju potrošačkih cijena ili zadržati niske prinose na državne obveznice. Nakon povećanja kamatnih stopa FED-a 2022.-2023., američke isplate kamata na savezni dug premašile su golemi vojni proračun. Stoga dedolarizaciju ne pokreće samo geopolitika, već i američka monetarna i fiskalna politika.
Početak napora
Ova situacija dodatno se komplicira američkom monetarnom i fiskalnom politikom. U trenutku kada su Federalne rezerve smanjile kamatne stope, prinos na 10-godišnje trezorske obveznice je porastao, što ukazuje na slabiju potražnju, posebno inozemnu. Narodna banka Kine, primjerice, smanjuje svoja ulaganja u američke državne obveznice, koja su pala s više od 1,3 trilijuna dolara na manje od 800 milijardi dolara od 2024. godine.
El-Erian, iako je izostavio izravne reference na BRICS, priznaje realnost koja se pojavljuje među ekonomskim analitičarima. Dok mnogi, poput Krugmana, i dalje poriču promjene, istina je da elitni ekonomisti počinju shvaćati da se dolarski sustav suočava s ozbiljnim izazovima. Zapadni mediji, poput France24, pokušavaju prikazati nacije BRICS-a kao neuspješne u obnovi globalnog financijskog poretka, no jasno je da je ovo tek početak njihovih napora. U svijetu u kojem se potražnja za dolarom smanjuje, budućnost međunarodnog financijskog sustava postaje sve neizvjesnija.
Za još ovakvog sadržaja upratite autorov X profil i Substack.
BRICS sprema ‘multivalutni sustav’, otporan na sankcije Zapada: Spominje se i blockchain
