Prema novom izvještaju norveškog instituta Corisk i Norveškog instituta za međunarodne poslove, Europa se suočava s jasnim izborom: ili značajno poveća vojnu i ekonomsku potporu Ukrajini i time joj omogući pobjedu, ili će kasnije morati platiti gotovo dvostruko više kako bi se obranila od ruskog napredovanja.
Izvještaj „Europski izbor: vojni i ekonomski scenariji za rat u Ukrajini“, objavljen 25. studenoga, donosi analizu dviju opcija. U scenariju djelomične ruske pobjede, u kojem bi ruske snage napredovale do rijeke Dnjipro i prisilile Ukrajinu na nepovoljan mir, Europa bi se suočila s dodatnih 6–11 milijuna ukrajinskih izbjeglica, čiji bi smještaj i potpora koštali 150–275 milijardi eura godišnje. Uz to, Europa bi trebala ubrzanu rearmaciju za obranu Baltičkih država i nordijskih zemalja u vrijednosti od 256 milijardi eura, uz kontinuiranu podršku oslabljenoj Ukrajini. Ukupni trošak takvog scenarija iznosi 1,2–1,6 bilijuna eura tijekom četiri godine.
S druge strane, ako Ukrajina uspije vratiti inicijativu na bojištu, Europa bi trebala izdvojiti 200 milijardi eura godišnje, što bi uključivalo i nadoknadu očekivanog smanjenja američke potpore. Ukrajina bi tada mogla pregovarati s Rusijom, a dio izbjeglica vratio bi se kući. Ukupni trošak u tom scenariju iznosi između 522 i 838 milijardi eura, otprilike polovicu iznosa koji bi Europa platila u slučaju ruske pobjede. „Ovo je zapravo logičan izbor”, kaže Erlend Bjørtvedt, povjesničar i ekonomist te osnivač Coriska. „Na kraju je jeftinije pomoći Ukrajini da pobijedi nego kasnije financirati obranu Europe nakon ruske pobjede.“
Tko već plaća, a tko ne
Najveći dio europske potpore Ukrajini dolazi od nordijskih zemalja, Baltičkih država, Poljske, Njemačke, Nizozemske i Ujedinjenog Kraljevstva, dok Portugal, Španjolska, Italija i Grčka daju minimalan doprinos. „Što je zemlja dalje od Rusije, to manje novca daje Ukrajini“, ističe Bjørtvedt, pozivajući se na istraživanja Štokholmske škole ekonomije.
Norveška, primjerice, mogla bi značajno povećati podršku bez kršenja fiskalnih pravila, koristeći prihode iz naftnog fonda. Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo imaju ekonomsku snagu da predvode. „Ako se uzmu u obzir NATO-ova izdvajanja za obranu, ulaganje 0,9% BDP-a u Ukrajinu potpuno je izvedivo”, napominje Bjørtvedt.
Ekonomski izazovi Rusije
Izvještaj također analizira rusku ekonomsku sposobnost vođenja rata. Iako ruski službeni podaci o inflaciji govore o 8–13%, neovisne procjene pokazuju stvarnu inflaciju od 20 do 42%. Usporedbe s američkim podacima pokazuju da Rusija plaća pet do šest puta više od svjetske tržišne cijene za ključne vojne proizvode, što implicira inflaciju do 600% za kritične materijale.
Corisk je zaključio da je ruska ekonomija u recesiji: nula rasta 2023. i 2024., te negativan rast 2025. i 2026. Međutim, ekonomski problemi Rusije sami po sebi ne zaustavljaju rat, podsjeća Bjørtvedt: „Gledajte Njemačku 1944. Sve je bilo uništeno, a vojska je i dalje ratovala.“
Iako Europa može financijski podržati Ukrajinu, pitanje ostaje politička volja. „Podrška koju danas pružamo Ukrajini – gotovo 100 milijardi eura godišnje – bila bi mjesečni trošak rata za Europu”, kaže Bjørtvedt. Hoće li Europa razviti strategiju prije nego što situacija prisili odluke, ostaje neizvjesno.
