Svake godine u ovo vrijeme, pred Uskrs i nakon njega hrvatski narod u RH i BiH obilježava razne obljetnice iz njihove starije i ove nešto mlađe povijesti u kojima je nevini Hrvatski narod stradao od onih koji su ga napadali otimajući mu komad po komad zemlje natopljene krvlju znojem i suzama onih koji su ih prolili u tu istu zemlju.
Zanimljivo je baš to kako su stradanja Hrvata povijesno gledano započinjala pred samo proljeće i u njemu, i to u vrijeme kad se budi i rađa život svim svojim darovima.
680.godine Hrvati su potpisali proturatni ugovor sa Svetom Stolicom. U najstarijem proturatnom ugovoru u svjetskoj povijesti Hrvati su obećali upravo, ovom, danas svetom papi Agatonu da ni s kim neće prvi zaratiti, da tuđe zemlje neće osvajati, nego da će samo svoje braniti.
Za uzvrat, papa Agaton obećao im je da će Bog Hrvata uvijek biti s njima kad budu napadnuti. Povijest je potvrdila da je tako i bilo. Hrvati su uvijek osvajani, a nikada do kraja osvojeni, što je rezultiralo i samostalnom Hrvatskom stvorenom doslovce s krunicom, a ne s oružjem u rukama, koja je tek sad postala ugrožena, možda i više nego ikad prije u povijesti ali i dalje bi smo se trebali pouzdati u obećanje nepobjedivosti pape Agatona, te moliti obećanu nam pomoć.
Na takvim obljetnicama stradanja Hrvata uvijek se mogu vidjeti predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti u Hrvata iz obje države, predstavnici silnih braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, poneki Branitelj koji nema drugog posla doli biti na takvim obljetnicama, dok oni koji su pukim slučajem preživjeli stradanje na takvim obljetnicama u pravilu ostaju doma ili negdje gdje svoju tugu liječe kojom žesticom ili pak zureći u ekrane kladionica na kojima se svakih nekoliko minuta okreću Bingo brojevi ili trče ona „ćukenja“na struju.
Dobar dio njih u to vrijeme ima „pametnijeg posla“ te i ne razmišlja o tim obljetnicama premda se one kao crv sumnje ili drvo života grana u njima stvarajući u njihovoj duši, umu i srcu bolne rane koje teško zarastaju.
Ono što im najviše smeta su likovi koji ne pripadaju tim obljetnicama a takvih je ponajviše, no njih je na ta mjesta pogurao „jugo“,bura sa sve četiri strane svijeta koje su zaposjeli ne pitajući se niti jednog trenutka je li to pošteno.
Njima je zapravo pošteno i “normalno“pohoditi takva mjesta jer je to u njihovom protokolu zapisano odavno, te se oni ravnaju prema tim datumima koje im serviraju tajnice postavljene na ta mjesta po moralno-političkoj ili nekim drugim podobnostima o kojima ne pišu istinski razvojačeni Branitelji HVO-a već vrijeme koje su oni uz pomoć rektalnih alpinista iz vlasti uzurpirali, osvojili, zarobili i podredili sebi i onima koji se uz njih šlepaju.
Godina za godinom, obljetnica za obljetnicom, porcija graha sa kobasicama, hektolitri piva, svega toga sve manje u kazanima iz kojih se dimi i flašama kao i onih koji prazne te kazane i flaše, dok se samo oni koji obnašaju vlast ciklično u četverogodišnjim mandatima smjenjuju na vlasti ili pak ne smjenjuju , jer su neki te funkcije uzurpirali doživotno.
Biološki sat radi po svome i on nema milosti poglavito prema onima koji zaobilaze takve obljetnice te ih je svakim danom sve manje, a s njima će nestati i njihovo razočarenje koje će oni koji ne pripadaju takvim mjestima samo produbljivati tako da će odlasci na takva mjesta stradanja nevinih Hrvata u skorijoj budućnosti postati besmislena.
A postati će besmislena isključivo iz razloga jer svi oni koji godinama obilaze takve obljetnice nisu ni malim prstom mrdnuli kako bi se na takva mjesta privukli i doveli oni koji su takva mjesta i obilježili.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba
