Iranska taktika slanja rojeva dronova protiv zaljevskih država potiče pozive za jeftinijim regionalnim obrambenim slojevima koji bi izbjegli iscrpljivanje skupih raketa presretača, dok stručnjaci upozoravaju na mogućnost dugotrajnog rata dronovima diljem Bliskog istoka, piše američki Defense News.
Podaci koje su objavila ministarstva obrane iz Perzijskog zaljeva (oni ga zovu Arapski zaljev i snažno se vrijeđaju na toponim “Perzijski zaljev”) pokazuju da je Iran do 3. ožujka lansirao više od 540 projektila i izveo preko 1450 napada dronovima, izvijestio je Reuters. Do danas je broj poslanih dronova preko 2000.
Iako obrasci uočeni od početka iranskog napada nalikuju logici zasićenja protuzračne obrane uočenoj u Ukrajini, gdje se veliki valovi jeftinih jednosmjernih dronova u kombinaciji s balističkim raketama raspoređuju kako bi preopteretili obrambene sustave, analitičari primjećuju neke razlike u njihovim ulogama.
“U Ukrajini, dronovi tipa Shahed često služe kao noćna, uporna sredstva za uznemiravanje i uništavanje infrastrukture, dok se u Zaljevu koriste unutar šire raketne kampanje namijenjene istovremenom proširenju zaljevske i američke zračne obrane na više država, baza i urbanih područja”, rekao je Kristian Patrick Alexander, viši suradnik i glavni istraživač na Akademiji Rabdan sa sjedištem u UAE-u.
Apsurdno skup način obaranja dronova
Do sada su zemlje Perzijskog zaljeva prijavile visoke stope presretanja raketnih napada i presretanja niskoletećih dronova. Na primjer, podaci koje su 4. ožujka objavili Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su apsorbirali veliki broj ofenziva, tvrde da su vojne snage otkrile 941 dron i presrele 876 njih.
Neka od oružja koje zemlje i njihovi saveznici koriste za obaranje jeftinih dronova uključuju američke sustave Patriot i Terminal High Altitude Area Defense (THAAD), kao i borbene zrakoplove Rafale, F-15 i Eurofightere. Svaki od ovih načina za obaranje drona je apsurdno skup. O nedostatku takvih presretača smo pisali ovdje.
Francesco Schiavi, istraživački suradnik na Institutu za Bliski istok u Švicarskoj, slaže se da će jedan od glavnih izazova za regiju biti izdržljivost, posebno kako se borbe nastavljaju. “Svako presretanje nosi financijski i logistički trošak – procjene sugeriraju da za svaki dolar koji Iran potroši na proizvodnju i slanje dronova, zaljevske države mogu potrošiti 20 do 28 dolara na obranu, pri čemu pojedinačni presretači često koštaju više od milijun dolara“, dodao je Schiavi.
Jedan iranski Shahed, dometa oko 2500 km, košta od 30 do 50 tisuća dolara. Cijena jednog modernijeg presretača za Patriot, imena PAC-3, kakvi se koriste u zaljevskim zemljama, košta 3-4 milijuna dolara. Jedan presretač za THAAD košta od 12-15 milijuna dolara. O ovakvom nelogičnom jazu je pisao i američki Bloomberg koji tvrdi da se upravo Patriotima skidaju Shahedi s neba u zaljevskim zemljama.
Oba stručnjaka savjetovala su da zemlje pod napadom moraju hitno potražiti jeftinije i skalabilnije slojeve protiv dronova: elektroničko ratovanje, ometače, topove ili oružje za blisku borbu, usmjerenu energiju i poboljšanu koordinaciju zajedničke “zračne slike”. Nije slučajno da Financial Times piše kako je Washington bacio oko na ukrajinske dronove presretače koji su se pokazali efikasnim protiv Shaheda.
“Pobjednička” obrana bit će ona koja može jeftino uništiti mnogo ciljeva bez ispaljivanja premium presretača, bez jeftinijih slojeva i bolje integracije, krivulja troškova ide u korist napadača”, rekao je Alexander.
U međuvremenu, Teheranov ofenzivni arsenal, već oslabljen američkim i izraelskim zračnim napadima, također se smanjuje, rekao je Federico Borsari, nerezidentni suradnik u washingtonskom Centru za analizu europske politike.
Na što obratiti pozornost…
Kako se neprijateljstva odugovlače, stručnjaci za tu temu ističu tri važna čimbenika koje treba pratiti: vrstu napada, prirodu ciljeva i učinkovitost napadačkog oružja.
Prema Alexanderu, jedna taktika koju treba pratiti je hoće li Teheran nastaviti slati jurišne dronove u velikim valovima ili će se koristiti u sekvencijalnim paketima za ispitivanje radara prije ispaljivanja projektila.
Schiavi dodaje da će biti važno obratiti pozornost na obrazac napada koji Teheran usvaja: Do sada je režim slijedio raspršeni pristup, ciljajući nekoliko zemalja Perzijskog zaljeva odjednom i kombinacijom oružja, ali mogao bi se prebaciti na napade istinskog zasićenja kao što je uočeno u Ukrajini na samo jednu državu ili lokalitet u datom trenutku.
Primarne (ali ne i isključive) mete iranskih napada do sada su bile vojne baze i veleposlanstva. Ostaje za vidjeti hoće li Teheran moći proširiti skup ciljeva kako bi uključio kritičniju infrastrukturu, poput luka, logističkih središta ili energetskih postrojenja, što bi, prema riječima stručnjaka, signaliziralo eskalaciju.
Sam Bendett, savjetnik u Centru za pomorske analize, rekao je da pomno prati domet leta iranskih dronova Shahed i raznolikost sličnog oružja koje zemlja ima u svom arsenalu.
Također će biti važno vidjeti hoće li se uloga Washingtona promijeniti kako sukob bude trajao, s obzirom na to da su mogućnosti presretanja zaljevskih zemalja usko povezane s američkom tehnologijom i prodajom. Jučer su mediji pisali o tome kako se SAD već oglušuje na zahtjeve zaljevskih saveznika za novim presretačima.
“Sustavi protuzračne obrane u Perzijskom zaljevu i njihove performanse ostaju usko povezani s američkim radarskim pokrivanjem, ranim upozorenjem i operativnom koordinacijom – presretanja iznad Katara, na primjer, uvelike se oslanjaju na radarske mreže povezane sa zračnom bazom Al Udeid, dok se raketni napadi u Kuvajtu događaju u zračnom prostoru koji dijele s američkim zrakoplovima”, dodao je Schiavi.
Američki presretači i Tomahawci ili iranske rakete: Rat zaliha i tko će prvi ostati bez streljiva
