Bosna i Hercegovina je država u kojoj je korupcija sveprisutna. Direktori najvažnijih institucija biraju se u kafanama i na međustranačkim sastancima, a političari otvoreno govore da mladi ne mogu dobiti posao ako nisu članovi stranke.
Dok se javnost fokusira na visoku korupciju i poruke političara koje potkopavaju demokratske prakse, ispod radara prolazi činjenica da je korupcija odavno obuhvatila i obrazovni sustav.
Korupcija u obrazovanju – od temelja do vrha
Korupcija u obrazovanju prisutna je u osnovnim, srednjim i visokoškolskim ustanovama. Sve počinje imenovanjem stranačkih kadrova na direktorske pozicije, čime se stvara plodno tlo za nastavak koruptivnih radnji. Česti su slučajevi da direktori osnovnih i srednjih škola budu kandidati političkih stranaka na izborima, što dovodi do sumnje u njihovu nepristranost prilikom zapošljavanja nastavnog kadra.
U osnovnom i srednjem obrazovanju korupcija je najizraženija prilikom zapošljavanja. Nekoliko profesora koji godinama ne mogu dobiti posao u obrazovnim institucijama odbilo je govoriti na ovu temu iz straha da će time dodatno ugroziti svoje šanse za zaposlenje.
Sugovornici navode da je korupcija manje prisutna pri zapošljavanju deficitarnog kadra, ali izrazito prisutna kod profesorskih mjesta poput sporta i materinskog jezika. Natječaji su uglavnom uredni, no problem nastaje tijekom postupka bodovanja i usmenih intervjua.
Korupcija u visokom obrazovanju
Novinarka Zinaida Đelilović, koja godinama istražuje korupciju u visokom obrazovanju, za Impuls navodi kako je obrazovni sektor pogođen različitim oblicima korupcije koji značajno utječu na kvalitetu obrazovanja. Prema njezinom iskustvu, najčešći oblici su zapošljavanje putem nepotizma, lažiranje i prodaja diploma te nepošteno akademsko napredovanje.
Aktivistica i novinarka Rubina Čengić upozorava da su imenovanja direktora, zapošljavanje, napredovanje u akademskoj zajednici, pa čak i nabava udžbenika i opreme za škole, podložni koruptivnim radnjama. Problem dodatno pogoršava decentraliziranost osnovnih i srednjih škola, čime se gubi kontrola nad procesima javne nabave.
Više prijava za korupciju u obrazovanju nego u pravosuđu
Iako se često govori o korupciji u pravosudnim institucijama, obrazovni sektor možda je još više pogođen, no o tome se malo raspravlja. Jasmin Branković, pomoćnik federalne ministrice obrazovanja i znanosti, tvrdi da mnoge koruptivne radnje u obrazovanju ne prepoznajemo jer ih prihvaćamo kao “normalne”.
Transparency International (TI) u BiH pruža besplatnu pravnu pomoć građanima koji prijavljuju korupciju, a podaci pokazuju da je obrazovanje među pet sektora s najviše prijava. U jednoj izvještajnoj godini čak 14 % prijava odnosilo se na obrazovni sektor, dok je za pravosuđe prijavljeno tek 12 % slučajeva.
TI BiH je pokrenuo inicijativu „Političari, napustite sat!“, kojom se predlažu zakonske izmjene za smanjenje političkog utjecaja u školama i uvođenje transparentnijih procedura imenovanja ravnatelja. No, ni nakon tri i pol godine nije bilo pozitivnih reakcija nadležnih institucija.
Lažni studenti i diplome – bolest visokog obrazovanja
Korupcija je prisutna i u visokom obrazovanju, najčešće kroz zloupotrebu akademskog napredovanja, sumnjive ispite i izdavanje lažnih diploma. Novinarka Zinaida Đelilović, dobitnica nagrade „Novinar godine 2023.“, razotkrila je skandal s prodajom diploma na Internacionalnom sveučilištu u Goraždu, koje je prodavalo diplome iako nije imalo upisanih studenata.
Studentski parlament Sveučilišta u Sarajevu više je puta optužio resorno ministarstvo za sumnjive natječaje i korupciju. Predsjednik parlamenta Imran Pašalić ističe da su najčešće malverzacije pri zapošljavanju nastavnog kadra, gdje je prisutna trgovina utjecajem i zloupotreba položaja.
Korupcija od vrtića do fakulteta
Odvjetnik Goran Dragović upozorava da korupcija počinje još u vrtiću, gdje roditelji normaliziraju davanje poklona za bolji tretman svoje djece. Problem se potom proteže na cijeli obrazovni sustav – od upisa u škole, fakultete, studentske domove, pa sve do zapošljavanja nastavnog kadra.
„Sama pojava da roditelji vrlo često trebaju ili moraju dati novac kako bi svoju djecu upisali u vrtić, ukazuje na širinu tog problema, koji počinje od ranog djetinjstva“, kaže Dragović.
Navedeno pogrešno postupanje, dodaje Dragović, očigledno je dio mentaliteta i neke vrste običaja, no u svojoj suštini predstavlja obilježje kaznenog djela.
„Nažalost, to postaje modus operandi kroz nastavak školovanja (upis na fakultet, mjesto u studentskom domu, upis u bolju srednju školu). Suština problema je da korupcije ne bi ni bilo ili bi je bilo znatno manje kada građani ne bi u njoj sudjelovali. Nekada to rade svjesno, a nekada nisu ni svjesni svog nezakonitog ili pogrešnog postupanja“, zaključuje Dragović.
Obrazovanje, temelj svakog društva, u BiH je zahvaćeno korupcijom na svim razinama. Unatoč prijavama i inicijativama, nadležne institucije i dalje ne poduzimaju značajnije mjere za suzbijanje ovog problema, što ostavlja dugoročne posljedice na kvalitetu obrazovanja i društveni razvoj zemlje.
