Kad dođe Gospodinov poziv, uistinu mu je nemoguće odoljeti. Bog šalje znakove i poruke a na nama da protumačimo. Neki su ipak nedvosmisleni, a u svakom slučaju, osluškujemo li Božji glas, možemo shvatiti koji je naš smjer.
Gospodin nam daje toliko toga, nudi nam prekrasne talente koje možemo iskoristiti da činimo dobro sebi i drugima. Svatko od nas pozvan je na određeni poziv, ali ponekad ga je teško u potpunosti razumjeti. To je zato što se zna dogoditi da nas to jako uplaši, a onda smo malo gluhi na poziv, pokušavamo ga izbjeći.
Ali Božja je moć neizmjerno veća od naše i ako ga zamolimo srcem spremnim na slušanje, on će nam moći pokazati put. Primjer Gospodinova poziva daje nam sestra Manuela Vargiu, u svjedočanstvu prije nekog vremena za talijansku televiziju TV2000. Ovom prilikom časna sestra ispričala je priču o svom pozivu kojem se dugo pokušavala oduprijeti.
Dječje molitve
Od malena je imala Isusa u srcu. Manuela Vargiu iz Sardijije kao dijete željela je sudjelovati na festivalu pjevanja za najmlađe. “Jednog sam dana otišla pred svetohranište i rekla Isusu: budući da ti možeš sve, pobrini se da mogu pjevati za tebe.”
Molitva je bila uslišana u vrlo kratkom vremenu, jer su nedugo nakon toga stigla neka djeca koja su osnovala zbor i zamolila me da budem solist. ‘Pjevala sam za Isusa’ slatko dodaje odgovarajući na novinarsko pitanje. Zatim Manuela odrasta, dolazi adolescencija i njezina prva ljubav, Marco. S tim dječakom Manuela je vjerovala da će jednog dana imati obitelj. Sanjala je da postane liječnik.
Na kraju ipak ostavlja svog dečka. Distancira se i od Boga. Sa sestričnom odlazi u jedno turističko naselje, a gotovo svaku večer odlazi u diskoteku, skoro svaki dan do zore.
Marija s Himalaja! Ova žena ima moćno svjedočanstvo koje budi ljude: ‘Vidjela sam Isusa’
Povratak Gospodinu nakon noći u disku
Iznenada, međutim, Manuela shvaća da je buka diskoteka učinila samo da se osjeća praznom. “Rekla sam, u redu, Gospodine, hajdemo ponovno hodati zajedno, ali molim te, nemoj mi praviti neugodne prijedloge. Plašila me pomisao da bi mogao tražiti od mene da se upustim u život potpuno posvećen njemu.”
Jednog dana, 1999. godine, zamoljena je da svjedoči u sportskoj dvorani. ” Traže od mene da pjevam, pjevam za Njega, dajem svoje svjedočanstvo. Bila je tu nacionalna tajnica Unitalsija i mlada pjevačica koja je završila u invalidskim kolicima koja je svjedočila o ponovnom rođenju.”
Projicira se snimka Lurda, a Manuela upućuje molitvu Mariji: “Pomozi mi, stavi ruku na moju glavu i odvedi me u Lurd i tamo mi, ako hoćeš, pokaži put”. Nekoliko dana kasnije Unitalsi ju je pozvao da svjedoči i pjeva u Lurdu.
Ona odlučuje otići. Jedne večeri Manuela se htjela ispovjediti, ali nije mogla jer je služila bolesnike. “Navečer, kad je već sve bilo gotovo, zamolila sam jednog biskupa da me sutradan ispovjedi, s obzirom na kasni sat, no on se, na vrlo očinski način, odmah stavio na raspolaganje. Otišli smo zajedno, oko 11, ispred đpilje i još prije ispovijedi započeli smo dijalog koji je trajao sat i pol i koji je završio ispovijedi.”
„Srce mi je bilo oslobođeno“, rekla je Vargiu, „Tamo je bilo mnogo ljudi koji su imali paralizirane noge, koji se nisu mogli kretati. Na neki način sam i ja imala paralizu, srce mi je bilo paralizirano. Tijekom te ispovijedi, iznenada se u mom srcu rodila snaga i radost da kažem da Gospodinu.” Dana 2. rujna te godine Manuela je ušla u redovničku zajednicu Kćeri Isusa raspetog u Tempio Pausania.”
Alan Hržica svjedoči: Moj život bio je prepun nezadovoljstva i ispraznosti
Isus u diskoteki
Manuela danas svjedoči kako Isusa treba tražiti svugdje pa i u diskotekama, a ova priča podsjetila nas je na prelijepo svjedočanstvo svete Faustine Kowalske koja je prvo viđenje Isusa i poziv na redovništvo imala upravo u takvom okruženju.
“Jednom pođoh s jednom od svojih sestara na ples. Kad su svi bili u najboljem raspoloženju, moja je duša osjećala unutarnje muke. U trenutku kad sam započela plesati, ugledah pored sebe Isusa, prljavog, razgolićenog Isusa, cijelog u ranama, govoreći mi: “Koliko dugo ću te podnositi i dokle ćeš oklijevati?“ U tom trenutku zanijemi draga glazba, nesta društvo u kojem sam se nalazila, ostadosmo Isus i ja. Sjedoh pokraj moje drage sestre i pokušah sakriti glavoboljom ono što se u mojoj duši zbivalo. Nakon nekog vremena potajice napustih društvo i moju dragu sestru i otiđoh u katedralu sv. Stanislava Kostke. Počeše osvanjivati jutarnji sati, samo malo ljudi bijaše u katedrali. Ne pazeći na ništa što se događa oko mene, bacih se pred Presveti Sakrament i molih Gospodina da mi podari spoznati što trebam dalje činiti.
Odmah sam čula riječi: “Otputuj odmah u Warszawu, tamo stupi u samostan“. Podigoh se iz molitve, dođoh kući i spremih potrebne stvari. Koliko sam mogla povjeriti svojoj sestri što se događalo u mojoj duši i rekoh joj da pozdravi roditelje. Tako se oprostih. U jednoj odjeći, bez ičega, pođoh u Warszawu.” (Iz dnevnika svete Faustine)
Matej svjedoči: ‘Prostitutka me naučila moliti krunicu’
Objava Od diskoteke do samostana: Jedna ispovijed odredila je put pojavila se prvi puta na Vjera.hr.
