Stephen Williams došao je iz razorenog doma i na kraju je pronašao utočište u britanskoj vojsci, gdje su mu red i disciplina pružili upravo ono za čim je čeznuo u životu.
Međutim, nekoliko desetljeća kasnije, njegov povratak u civilni život izazvao je osobnu krizu koja ga je dovela do toga da postane zen budistički redovnik, zatim katolik i da se konačno pridruži Opusu Dei.
Nacionalni katolički registar ispričao je njegovu priču, svjedočanstvo o čudesnom obraćenju.

Bolno djetinjstvo
Nedavno umirovljen, Williams sada živi sa suprugom i sinom u Macclesfieldu, gradu na sjeverozapadu Engleske. Rođen u Stockportu, Cheshire, 1959., ovaj bivši vojnik imao je “nesretno” djetinjstvo: “Moj otac je bio distanciran i sklon nasilju. Moja majka, puna ljubavi i dobra, bojala ga se.”
Kad je Williamu bilo 14 godina, njegovi su se roditelji razveli, iskustvo koje on opisuje kao “srceparajuće”. Od tada je njegov život bio podijeljen između provođenja vremena s majkom i ocem. Njegovo učenje je patilo i počeo je zloupotrijebiti alkohol i upadati u probleme s policijom.
Stvari su se pogoršale kada je njegov otac započeo vezu sa ženom koja je imala troje djece iz prethodnog braka. “Imao sam 17 godina i maćeha mi je vrlo rano dala do znanja da nisam dio ove priče”, prisjeća se.
Došlo je vrijeme da se probije u svijetu, ali gdje? “Moje opcije su bile ograničene. Raditi u lokalnoj tvornici ispušnih cijevi, služiti u vojsci ili završiti u pritvoru za maloljetnike”, prisjeća se.
Odlučio je okušati sreću kao vojnik i 1980. prijavio se na trogodišnju dužnost. Williams će služiti 22 godine u vojsci, vrijeme za koje kaže da je “proletjelo”. Dok je služio u mirovnim misijama u Perzijskom zaljevu, Bosni, Cipru i Falklandskim otocima, prisjeća se da “nije bio upleten ni u što opasno”, ali da su “to bile jako teške godine”.
Tijekom tog vremena donijet će još jednu odluku koja mu je promijenila život: 1982. upoznao je Jeanette i oženio je. Ali da biste se vjenčali u biskupskoj crkvi, morali ste biti kršteni.”
Shvatio sam to samo kao još jednu formalnost koju nisam cijenio “, kaže on. “S istom štedljivošću s kojom sam od svojih nadređenih tražio potrebna dopuštenja za vjenčanje, stao sam ispred krstionice i dopustio da me poškropi po glavi.” Sve dok u 42. godini nije napustio vojsku, jedini način života koji je do tada poznavao.
Prijelaz je bio vrlo težak. “Preko noći sam od mjesta na kojem sam imao u životu smisao, postao nitko”, kaže on. Ali spremala se razotkriti još dublja osobna kriza. Williams se osjećao izgubljeno. “Bilo je frustrirajuće. Shvatio sam da moram nešto učiniti ako ne želim izgubiti životni put.” Zatim je počeo čitati knjige o religiji i posjećivati lokalnu crkvu radi utjehe. To mu nije donijelo mir te se okrenuo budističkoj meditaciji. Tako je počeo smatrati zen budizam “odgovorom” na svoju potragu.
Williams se nakon duboke krize sklonio u zen budizam. Uskoro se uključio u budističku skupinu sa sjedištem u Manchesteru povezanu sa samostanom Kanshoji u Francuskoj. Ondje bi provodio dugo vremena, čak i po tri mjeseca. Disciplina je bila kruta, a hijerarhija dobro definirana. “To je bilo upravo ono što sam tražio nakon što sam napustio vojsku”, objašnjava.
I tako je 2017. godine zaređen za zen redovnika. No, stvari bi poprimile još tajanstveniji smjer. Zen samostan sagrađen je na mjestu gdje je prije bilo katoličko sirotište. Iako napušten početkom 20. stoljeća, budistički redovnici sačuvali su neke od kršćanskih ikona koje je sadržavao.
Isus govori ljudima: ‘Tko moli ovu molitvu za grešnika, dat ću mu obraćenje’
Raspela su ga proganjala
Williams se prisjeća: “Bio je križ na ulazu u samostan i još jedan u glavnoj zgradi. Jednog sam dana čistio jednu od gornjih soba i naišao na vitraž s križem. Odjednom sam osjetio neodoljivu želju da izgovorim Oče naš. I tako sam i učinio.”
“Bio sam tamo, budistički redovnik koji se molio Gospodinu.” Činilo se da je okolno područje bilo prepuno katoličkih ikona, i od tada nadalje, kad god bi mu pogled pao na neku, ponovno je osjećao “potrebu za ovom molitvom” .
Po povratku u Englesku naišao je na spise Thomasa Mertona, redovnika trapista iz 20. stoljeća koji je proučavao zen budizam. Williams je postao “zaintrigiran” katoličkom monaškom tradicijom i ubrzo se našao “duboko nadahnut” onim što je nalazio, trapističkom i kartuzijanskom monaškom tradicijom.
Godine 2018. on i njegova supruga krenuli su na turneju po Italiji koja je uključivala zaustavljanje u Rimu. I nesvjesno, našao se uronjen u susret s Papom u crkvi svetog Petra, iskustvo koje je na njega ostavilo dubok dojam. Godinu dana kasnije vratio se u Vječni grad, ovaj put na cijeli tjedan.
“Jednog sam dana bio u šetnji i naišao na malu kapelicu ukrašenu freskama iz 4. stoljeća. Teško je opisati osjećaj smirenosti i tišine koji sam doživio. U svim mojim godinama prakticiranja zena nikada nisam osjetio tako dubok mir. Vraćao bih se svaki dan, sjedio u tišini i uživao u tišini. Nakon malog istraživanja otkrio sam da je zgrada pripadala časnim sestrama u samostanu. Prilikom drugog izleta naišao sam na crkvu s Caravaggiovom slikom pod nazivom Pozivanje svetog Mateja koja je ostavila dubok dojam na njega.
Od tog trenutka stvari su se počele mijenjati za Williamsa. Iako priznaje da su neki aspekti njegovog budističkog iskustva ostali s njim, “žar i intenzitet tog života” više nisu “odjekivali” . Shvatio je da mu zen nije dao odgovore na mnoga od njegovih najdubljih pitanja.
Vrativši se u Englesku 2020., baš kad je počela pandemija COVID-19, Williams je počeo pohađati misu i istraživati katoličku vjeru. “Gutao sam homilije i čitanje Biblije”, prisjeća se. Njegov novootkriveni interes za katoličanstvo začudio je njegovu suprugu, koja je još uvijek bila agnostik, koju je to, kako kaže, iznenadilo čak i više nego njegovo koketiranje s budizmom.
Tada ga je prijatelj upoznao s Opusom Dei. Williams je kontaktirao lokalni centar za više informacija, jasno dajući do znanja da je budist, a ne katolik. Oni koji su se za njega brinuli nisu previše marili te je 2021. godine primljen u Katoličku crkvu
S vremenom je i Opus Dei postao dio njegova duhovnog puta. Vrlo drugačiji put od prethodnog koji je, kaže, promijenio njegov odnos ne samo s Bogom, već i sa suprugom i obitelji. ” Volio bih da sam ranije znao više o katolicizmu. Moje vrijeme u zen budizmu nije bilo uzaludno, jer sam naučio vrijednost tišine i značenje: ‘Budi miran i otkrij da sam ja Bog.’”
Poznati svećenik kaže da je sreo Isusa: ‘Tresao sam se, plakao, rekao mi je što želi’