Svečanost povodom 55. obljetnice mature održana je nedavno u Omišu, gdje su se okupljeni bivši učenici prisjetili svojih školskih dana u tadašnjoj osnovnoj školi “Pjero Perak”. Premda su završili školovanje prije više od pola stoljeća, mnogi od njih nisu ni sanjali da će se ponovo okupiti nakon toliko godina, u ovim zrelim godinama i u ovako velikom broju.
Nažalost, nisu svi mogli prisustvovati ovoj proslavi. Nedostajali su im dragi prijatelji i kolege koji su preminuli: Zdravko Bajama, Mira Burazin (Kuzmanić), Tihomir Čagalj – Bibe, Varja Čečuk (Šćrbec), Tomo Jeričić, Stanko Juroš, Anđelka Kažimir (Franolić), Ante Karolija – Aba, Davor Matković, Stjepan Romić, Zoran Sovulj, Arman Schindler, Ante Tadić, Josip Utrobičić, Marija Utrobičić, Stipe Utrobičić, Mario Vidošević, Ognjen Vitaić, i Miroslav Zec.
“Njihov izostanak ostavio je prazninu u našim srcima, ali su njihova sjećanja bila prisutna među nama.
Okupljeni u prelijepom ambijentu, poznatom samo nama, prisjećali smo se prošlih vremena, otkrivali tajne života i opstanka te obnavljali sjećanja. Emocije su preplavile atmosferu i trajale do dugo u noć. Bilo je to vrijeme za prepričavanje starih dogodovština i obnavljanje starih prijateljstava.
Kako bi rekao naš veliki pjesnik Josip Pupačić: “Ništa nije tako veliko i ljudsko kao tuga spojena s ljubavlju. I ništa tako sveto kao život.” Ove riječi najbolje opisuju naše osjećaje tijekom ovog posebnog okupljanja, koje je bilo ispunjeno ljubavlju, sjećanjima i zajedništvom”, kazali su nam okupljeni ‘maturanti’.
Moja reakcija na članak je…
