Ovoga su ljeta znanstvenici koji su bušili dno ispod Atlantskog oceana kraj sjeverozapadne obale SAD-a nabasali na velik, misteriozan rezervoar slatke vode., prenosi Sustainability Times.
Nevjerojatna je činjenica da bi takvi bi rezervoari mogli postojati i uz rubove drugih kontinenata, no potrebno je prvo odgovoriti na mnoga pitanja i riješiti mnoge tehničke probleme.
O postojanju slatke vode ispod Atlantskog oceana zna se doduše već desetljećima, jer su u 60-im i 70-im godinama znanstvene ekspedicije koje su tragale za naftom znale slučajno eto naišle na vodu.
2019. su znanstvenici s Oceanografskog instituta Woods Hole i Sveučilišta Columbia objavili ‘iznenađujuće otkriće‘. Koristili su elektromagnetske valove, mapirali ogromno područje ispunjeno slatkom vodom koje se proteže uz obalu Massachusettsa pa sve do New Jerseyja, možda i dalje.
Mnogo pitanja
Nakon jednog ovakvog otkrića pitanja se nižu sama od sebe:
- Kako je voda dospjela tamo?
- Koliko je stara i puni li se rezervoar?
- I – najvažnije – mogu li ovakvi priobalni vodonosnici ljudima omogućiti svježu pitku vodu?
Međunarodni tim znanstvenika, koji je dio projekta Ekspedicija 501, odlučio je potražiti odgovore – a to znači bušenje izravno u vodonosnik. U svibnju su isplovili iz Bridgeporta u Connecticutu, na brodu opremljenom platformom za bušenje. Na moru su proveli tri mjeseca i ispitivali različite lokacije na dubini između 300 i 400 metara ispod morskoga dna kako bi došli do željenih uzoraka.
Otkrili su vodu s udjelom soli značajno manjim od morske vode i otprilike u razini za koju američke i međunarodne agencije kažu da je sigurna za piće.
Koliko je ova voda stara?
– Mogla bi biti 200, ali i 20.000 godina stara – izjavio je voditelj ekspedicije Brandon Dugan, profesor geofizike na Rudarskoj školi u Coloradu. Ako je voda ‘mlađa‘, znači da se rezervoar nadopunjuje, a ako je voda ‘stara‘, značilo bi da je izvor ograničen i da se rezervoar ne puni novom vodom.
A, kako je ova voda ovdje dospjela?
– Mislimo da je ta slatka voda onamo dospjela prije više tisuća godina, kad je razina mora bila mnogo niža – nadovezuje se Holly Michael, profesorica znanosti o Zemlji i civilnog i okolišnog inženjerstva na Sveučilištu Delaware. A toliko je još pitanja za odogovoriti poput korelacije podizanja razine mora s ovim “spremnicima”. Znači li to da će razina slatke vode u njima rasti ili opadati. Odgovor na pitanje o podrijetlu ove vode ključ je za sve ove ostale odgovore, tvrde znanstvenici. Vjeruje se da su vodonosnici koje je ekspedicija otkrila vrlo veliki, tj. mogli bi sadržavati toliko vode da opskrbljuje velegrad veličine New Yorka idućih stotinu godina. Kako je vrlo izvjesno da će izvori pitke vode u budućnosti biti u sve većoj opasnosti, jasno je koliko bi sve ovo moglo biti značajno. Zaštita slatke vode koju imamo na kopnu, zasad je i dalje najbolja opcija, no razmišljanje o alternativama koliko god bile tehnički zahtjevne nije na odmet. Znanstvenici smatraju kako će se ova voda moći koristiti za nekih desetak godina. U svakom slučaju podaci koje će znanstvenici prikupiti u sljedećih nekoliko mjeseci bit će od presudne važnosti jer dokazi sugeriraju da takvi rezervoari slatke vode uz obalu postoje na svim kontinentima
#clipoftheday 📹 Sunrise on L/B Robert during IODP³-NSF Expedition 501 🌅
Footage: LeBer@ECORD_IODP3_NSF#Oceanlove #ECORDScienceOperator #NewEngland #ScientificOceanDrilling@TheJR pic.twitter.com/KbYasAixAi
— ECORD (@ECORD_IODP) July 17, 2025
First samples, first cores, first transfer to L/B Robert –#IODP3NSF #Exp501 has successfully started
📷LeBer@ECORD_IODP3_NSF , Stewart@ECORD_IODP3_NSF
#picsoftheweek#ECORDScienceOperator #Exp501 #ScientificOceanDrilling pic.twitter.com/i1YEctCgGT— ECORD (@ECORD_IODP) May 25, 2025
J.T.
