Pomislio sam na Kevina de Bruynea kad sam čuo u ponedjeljak ujutro potvrdu o odluci Trent Alexander-Arnolda da napusti Liverpool na kraju sezone. Pomislio sam na de Bruyne kad sam vidio ljude, tvrdeći da su Liverpool pristaše, optužujući Alexander-Arnold za izdaju.
Ja sam u životnoj fazi u kojoj sam sklon slaviti igrače prošlosti, pa mislim na nogometaše poput Colina Bell-a, Mikea Summerbeeja, Francisca Leeja, Paula Lakea i Georgi Kinkladzea, kao najveći gradski igrači, ali i dalje vjerujem da je de Bruyne bolji od svih njih, najbolje što je vidio na slavnom nebeskom školskom igraču, najboljem gradu, koji je bio najbolji gradski igrač.
Pa ipak, prije nekoliko tjedana, de Bruyne je obaviješten da je, nakon svega što je postigao u Manchesteru, sve naslove koje je osvojio, Premier lige i Liga prvaka, višak na zahtjevima na Etihadu i da mu neće biti ponuđeno proširenje na njegov ugovor. Očito je bio ozlijeđen njegov ponos, ali činilo se da je srčan što je i napuštao klub koji je volio.
To je nogomet. Igrači su roba. Oni su poslovne odluke. Oni su komadi mesa. Ne krivim Cityja što ga je preselio. Izuzetno je dobro prerađen, tako da je to teško da je to priča i vidim da De Bruyneov talent blijedi. Grad se mora obnoviti. Moraju osvježiti svoj tim. Iako je de Bruyne živa legenda, to je prava odluka.
Gradski obožavatelji ga vole i oni su to napravili. Siguran sam da će dobiti sjajno slanje u finalu FA kupa i u preostalim ligaškim igrama u gradu. Ali ne vidim nikakve prosvjede zbog njegovog predstojećeg odlaska. Većina ljudi misli da je to pravi potez za klub. De Bruyne je stigao do kraja svog korisnog vijeka u gradu, tako da je odgovor jednostavan: vidimo.
Poanta je u tome što to želimo u oba smjera s nogometašima. Pridržavamo ih pravo da ih odbacimo ako nisu isti nakon ozljede, ako prestanu bodovati, ako ostanu polako, kad ostare, ako dođe do boljeg modela, ako ih novi menadžer ne zamišlja. Dogodilo se to, divno, Robbieju Fowleru, jednog od najvećih igrača Liverpoola, kada je u studenom 2001. godine prodan Leedsu.
Navijači Liverpoola optužili su Trenta Alexander-Arnolda za izdaju nakon što je potvrdio svoj izlaz
To je kao da Kevin de Bruyne napušta Manchester City: navijači ih žele odbaciti, ali očekuju odanost
Tada se ne govori o izdaji, a to bi se na kraju dogodilo s Aleksandrom-Arnoldom
Kad se to dogodi, gdje god se to dogodi, ne govori se o izdaji. Ne govori se o obitelji, dužnosti ili odanosti ili obmani. Prihvaćeno je. To je dio igre. To je najbolje za klub.
Prije ili kasnije, dogodilo bi se i Aleksandar-Arnoldu, baš kao što se to dogodilo Joeu Hartu u Cityju, i Angel Di Maria u Real Madridu i Jaapu Stam u Manchester Unitedu i Andyju Carrollu u Newcastleu i bezbroj drugih igrača koji nisu htjeli napustiti klubove koji su ih prisilili.
Još uvijek smo neobično patrijarhalni u vezi s igračima-klubom, kao da je riječ o nekim relikvijama feudalnih vremena, kao da se ne možemo osloboditi ideje, to je nekako o gospodaru i sluzi.
I tako je Aleksandar-Arnoldova odluka da ode na pejorativnoj izrazi poput nejasnosti i izdaje i nelojalnosti, iako je 20 godina svog života dao klubu i setu navijača koji obožava.
Ništa od toga ne znači da se slažem s izjavama poput “Alexander-Arnold ne duguje Liverpoolu ništa”. Mislim da im duguje obilje. Mislim da im duguje brigu i pažnju koju su pružili njegovom razvoju, sjajnog treniranja na klupskoj akademiji koji mu je pomogao da napreduje i vjeru u njega koji su mu pokazali muškarci poput Jurgena Kloppa, koji su mu dali priliku u prvom timu.
Liverpoolu duguje za život koji su mu dali i njegovu obitelj i duguje obožavateljima za obožavanje koje su mu uručili i emocije koje su u njemu potaknuli u trenucima radosti i proslave. Sve što se ponaša sugerira da Aleksandar-Arnold duboko cijeni sve što je učinjeno za njega.
Ali klub i navijači također duguju Aleksandar-Arnold. Dao im je trenutke radosti i napuštanja i čiste ushićenja i čistog, divnog eskapizma koji će trajati zauvijek, trenuci koji će sjesti visoko u ikonografiji kluba čak i uz Liverpoolove slavne postignuće.
Očito razmišljam o uglu snimljenom protiv Barcelone na Anfieldu u toj polufinalnoj drugoj nozi Lige prvaka u svibnju 2019., u kutu koji je zavarao obranu Barcelone i postavio Divock Origi da postigne gol koji je zapečatio jedan od najvećih povrataka koji je bilo koji od nas svjedočio u nogometu najvećih noći na engleskom nogometu.
Alexander-Arnold duguje Liverpoolu za vjeru koju je u njemu pokazao poput šefa Jurgena Kloppa
Također duguje Liverpoolu za život koji su mu dali i njegovu obitelj za vrijeme njegovog vremena na Anfieldu
Njegovi najveći trenuci ne zaslužuju da ga omamljuju idiotskim optužbama za nespremnost
Bio je to jedan od najopsjednijih i najpametnijih i sjajno izvedenih komada vještine koje sam ikad vidio. I to je bio samo dio stenjanja portfelja raskošnih prolazaka i uvijanja, koji su Alexander-Arnolda učinili tako divnim igračem koji je gledao u njegovo vrijeme na Anfield-u.
Ta sjećanja su darovi koji i dalje daju. Ta sjećanja ne zaslužuju da ih potapaju idiotskim optužbama za nesposobnost. Istina je da je Alexander-Arnold bio dobar za Liverpool, a Liverpool je bio dobar za njega.
Nije slomio ugovor ili se uznemirio da ode prije vremena ili je odbio igrati ili srušio Liverpoolov izazov za naslov ili je loše ustanovio klub ili grad.
Dao je sve, do kraja, i dao ogroman doprinos pobjedi rekordnog naslova 20. lige.
Trebao bi se odlaziti zbog izazova igranja u inozemstvu za Real Madrid, koji je bio zahvalan. I, po mnogim pristalicama Liverpoola, bit će.
Tužna sam Alexander-Arnold odlazi, jer sam ga volio gledati kako igra na terenu engleske lige, ali znam da imam sreće što sam ga vidio kako blista onoliko dugo kao i ja.
Nada da blijedi Hamiltonu
I dalje se nadam da će mu Lewis Hamilton prelazak u Ferrari osigurati platformu za kojom žudi za osvajanjem naslova svog osmog svjetskog vozača, ali šanse da se to događa izgledaju sve više nepušteno.
Pljusak između vozača i njegovog tima nije nepoznat, ali Hamilton je ciljao javnost i brutalno omalovažavajuću Barb u Ferrariju tijekom Grand Prixa u Miamiju rekavši: “Imajte pauzu za čaj dok ste na njemu” da biste ismijavali njihov postupak odlučivanja je vrsta uvrede za profesionalnost i kompetenciju da se teško oporave.
Šanse da Lewis Hamilton osvoji osmi svjetski naslov u Ferrariju izgledaju vrlo vitko
Harry Kane u međuvremenu je osvojio svoj prvi trofej u profesionalnoj igri s Bayern Münchenom
Harry dobiva ruke na zlato
Samo bi Curmudgeon – ili Arsenalovi pristaše – zaletio Harryju Kaneu, koji je u nedjelju pobijedio u Bundesligi s Bayern Münchenom, svoj prvi trofej u profesionalnoj igri.
Kane je odmjeren s individualnim nagradama za postizanje podviga već, ali njegov trijumf u Njemačkoj je nagrada za jednog od najvećih golmana Engleske i sjajnog profesionalca.
